Muhe roditeljstvu pristupaju nesmotreno; one polažu jaja veličine zrnevlja u đubretu ili životinjskom izmetu da se izlegnu, a larve moraju da se same brinu o sebi. Cece muhe, međutim, nose svoje mlade u stomaku, jedno po jedno, i rađaju ih žive. Kada potomak napusti matericu poslije devet dana, majka muha i mladunče su otprilike iste veličine.
“To je ekvivalentno rađanju djeteta uzrasta od 18 godina”, kaže Geoffrey Attardo, entomolog koji se bavi proučavanjem cece muha.
Novorođena cece muha izgleda kao ručna granata. Larva je samo velika vreća mlijeka. I mlijeko je zaista mlijeko – nutritivna, biohemijska i imunološka tečnost koja je iz krvi majke muje prenesena na njene mlade. Tako nahranjena, larva cece muve može da se bezbjedno smjesti u zemlju i čahuri se 30 dana dok ne stasa u adulta.
Tokom poslednjih analiza mlijeka cece muva, dr Attardo i njegove kolege su sa iznenađenjem zaključili da je ono umnogome slično žljezdanom sekretu kod sisara.
“Očekivao sam nešto potpuno drugačije”, kaže dr Attardo. “Međutim, postoje zastrašujuća, fascinantna preklapanja sa mlijekom sisara u pogledu proteinske građe.”
Novo istraživanje o cece muhama je samo jedan primjer toga kako naučnici otkrivaju majčino mlijeko kod životinja koje ne pripadaju sisarima: kod pauka, bubašvaba i buba grobara; kod velikih bijelih ajkula, mužjaka carskog pingvina i flamingosa oba pola.
Drugi naučnici bavili su se evolucijom laktacije kod sisara i utvrdili da se ona razvila ne samo da bi se nahranili mladunci već i da bi oviparne životinje uspjele da prežive bez vode u sušnim predjelima.
Ipak, drugi naučnici pokušavaju da evidentiraju i razumiju strukturne razlike u mlijeku na uzorku od više od 5.500 sisara. Oni su otkrili brojne nepobitne podudarnosti između osobina čudnovatih sisara i načina na koji oni proizvode mlijeko.
Ispitivanjem mlijeka devetopojasnog oklopnika, na primer, Michael Power, istraživač laktacije iz Nacionalnog zoološkog parka Smithsonian u Washingtonu, i njegove kolege otkrili su visoki nivo kalcijuma i fosfora, i još više koncentracije proteina.
“Protein je bio nevjerovatno visok”, kaže dr Powee, koautor djela Mlijeko: Biologija laktacije.
Povišen nivo minerala je imao smisla. “Šta oklopnik stvara? Koštani oklop”, dodaje dr Power. “Zato ne iznenađuju visok nivo kalcijuma i fosfora koji se prenose na mlade.”
Ali čemu toliki protein? Istraživači su ubrzo utvrdili da je to pitanje hemije.
“Ukoliko imam mlijeko bogato kalcijumom i fosforom, ono mora biti bogato i proteinom, zato što je protein zaslužan za prijenos kalcijuma i fosfora”, objašnjava dr Power.
Laktacija je skupa i zahtijeva evolucijsko opravdanje. Flamingosi su među rijetkim pticama koje svoje mlade hrane mlijekom, a u procesu laktacije oni gube boju. Ženka i mužjak grade gnijezdo, polažu jedno veliko jaje, a kada se ono izlegne, flamingosi ga obilno hrane bogatim ptičjim mlijekom narednih devet mjeseci.
Zov mladunca u mozgovima roditelja stimuliše oslobađanje prolaktina – istog hormona koji podstiče laktaciju kod žena – od kojeg ćelije u grlu roditelja otiču i ispuštaju sekret magične formule.
Mlijeko flamingosa, bogatije proteinom i masnije od ljudskog mlijeka, ima “konzistenciju kravljeg sira”, kaže Paul Rose, istraživač flamingosa sa Univerziteta Exeter u Velikoj Britaniji. Ono je, također, jarko ružičasto. Roditelji mlijeko opskrbe istim pigmentima, karotenoidima, koji su zaslužni za boju krila flamingosa i koji su, u isto vrijeme, antioksidanti.
Kako mjeseci prolaze, roditelji moraju da luče sve više mlijeka kako bi ispunili potrebe svojih mladih. Do trenutka kada mladi flamingo stasava u odraslu jedinku robustnog tijela i jarke boje, njegovi roditelji već su mršavi i iscrpljeni, a njihovo perje zimski bijelo.
Smatra se da su preci modernih sisara polagali određenu vrstu poroznih jaja obloženih mekom ljuskom kakva se danas sreću kod guštera, zmija i nekolikih sisara sa kloakom poput kljunara. Kod takvih jaja postoji hroničan rizik od isušivanja, što znači da su moderne zmije i gušteri često prinuđeni da jaja polažu u relativno vlažnoj sredini.
Naši drevni preci tako su došli do oslobađajućeg rješenja: pretvori se u kantu punu vode i polaži jaja gdje god želiš.
“Velika je vjerovatnoća da je prva funkcija mlijeka bila da hidrira jaja koja se polažu u sušnim sredinama”, kaže Amy Skibiel, stručnjak za laktaciju kod sisara. Mlijeko se, prije nego što su sisari razvili bradavice, lučilo kroz pore na grudima.
Kod jaja u mekoj ljusci također postoji rizik od infiltracije mikroba, a genetska istraživanja pokazuju da su rani procesi hidratacije jaja podrazumijevali i antipatogene komponente.
Kada se kod sisara konačno uspostavila laktacija kao glavni način da se mladi othrane, brzo su nastale različite vrste mlijeka koje odgovaraju različitim kombinacijama potreba i ishrane.
Količina i raznovrsnost šećera u ljudskom mlijeku, na primer, nadmašuje one koji postoje kod bilo kojih velikih čovjekolikih majmuna, kaže Michael Power On kao razlog za to navodi činjenicu da šećeri ljudima nisu neophodni da bi razvili veliki mozak, kako neki tvrde, već zato što su nam bile potrebne antimikrobne moći šećera kako bismo se nosili sa svim patogenima sa kojima smo se susretali kada smo živjeli sa životinjama u neposrednoj blizini.
“Naša sposobnost da koristimo životinje u različite svrhe i na različite načine jedan je od razloga što smo uspješni”, dodaje Powe, iako je to bio “veliki šok za sistem”. Srećom, naše mlijeko doraslo je izazovu. “Naš mozak je stvorio naše mlijeko, a ne obrnuto.”
(TBT, NYT)