Četvrtak je, hladno poslijepodne u New Yorku. Visok mladić, u crnoj jakni, crnoj trenerci i crnim tenisicama ulazi u džamiju Malcolma Shabazza na 116. ulici u Harlemu. Gleda oko sebe prije nego što priđe starijem muškarcu naslonjenom na recepciju.
“Je li ovo mesdžid Malcolma X, brate … Mogu li ovdje obaviti namaz?” upita tiho, skidajući crnu kapuljaču s glave.
“Naravno, samo se potpiši”, odgovori mu čovjek iza pulta, pokazujući na rokovnik s imenima, a zatim na uski hodnik kraj njega. “Idi tim putem. Nisi odavde?
“Ja sam iz Južne Karoline,” kaza mladić.
“Zovem se Malcolm”, reče s osmijehom, prije nego što je otišao obaviti poslijepodnevnu molitvu.
“Nismo ga mogli vidjeti, ali smo ga mogli čuti”
Sestra Aisha al-Adawiya još uvijek se sjeća kada je prvi put čula Malcolma X.
„Nemam riječi kojima bih mogla opisati atmosferu. Nije to bilo religijsko okupljanje, koliko političko buđenje. Ljudi su slušali – često prvi put, o svojoj historiji i ko su bili prije ropstva. Bilo je poput naleta ponosa koji je poput struje kolao kroz ljude.
„Bila sam u ranim dvadesetima. Dvorana je bila prepuna. Pretresali su nas. Bilo je toliko ljudi u jednoj prostoriji. Nismo ga mogli ni vidjeti, ali smo ga čuli kako govori … bilo je hipnotizirajuće.”
74-godišnjakinja je rekla da su ljudi odlazili s njegovih predavanja osnaženi i ohrabreni da naprave promjenu u svom životu upravo tada i tamo. Kazala je da je ona lično bila ponesena njegovom društvenom kritikom i primjerima borbi drugih ljudi širom svijeta.
“Ovo je bilo početkom šezdesetih godina. Svi bi dolazili. Ljudi su se borili u životu. Toliko je bilo droge. Mnogo problema. Mijenjali su se preko noći. Bilo je nevjerovatno biti u njegovom prisustvu”, kaže al-Adawiya, dugogodišnja organizatorica u zajednici i službenica za stipendije u Schomburg Centru za istraživanje o crnoj kulturi.
Malcolm X, poznat i kao el-Hajj el-Malik Shabazz, rođen je kao Malcolm Little 1925. godine. Nakon što je izgubio oca 1931. godine i bio smješten u hraniteljsku porodicu zbog bolesti svoje majke, Malcolm je ušao u svijet zločina i 1946. zatvoren zbog pljačke. U zatvoru se upoznao sa Nacijom islama (NOI), radikalnim pokretom Crni muslimani te je došao pod utjecaj učenja njegovog vođe Elijaha Muhammada.
Nacija je propovijedala separatizam i ekonomsku samodostatnost za crnu zajednicu. Malcolm je prihvatio njihovu ideologiju i proveo svoje vrijeme u zatvoru posvećeno učeći engleski i latinski. On se također pridružio debatnom timu gdje je bio izuzetno uspješan.
Kada je kasnije pušten, sastao se sa Muhammedom, koji je bio toliko impresioniran Malcolmovom govorničkom izvrsnošću da ga je učinio nacionalnim glasnogovornikom organizacije.
Malcolm je ubrzo postao poznat kao vatreni govornik sa sposobnošću da samouvjereno i hrabro označi nadmoć bijelaca u vrijeme kada se širi pokret za prava crnaca još uvijek borio za svoje ideale.
Za nekoliko godina, on je pomogao popularizaciji Nacije, a organizacija je otvorila mjesta za molitvu širom zemlje i privukla hiljade sljedbenika u svoje redove. Malcolm je vatreno zagovarao “separatistički” plan Nacije, kao i svoje uvjerenje da je “bijeli čovjek đavo”.
Nakon 12 godina, napustio je Naciju islama 1964. godine, zbog niza razlika koje se tiču pravca grupe i njegove uloge u njoj. On je također bio šokiran i razočaran licemjerstvom Elijaha Muhammada.
“On je bio čvrst nacionalista i protiv integracije, ali nakon hadža vidjelo se da je njegov pristup bio više o sistemima i usto internacionaliziran”, rekao je Richard Benson, vanredni profesor na univerzitetu Spelman u Atlanti, Georgia. “
Njegov odlazak iz Nacije najavio je u novu eru Malcolma. On je obavio hadž u aprilu 1964. godine i iskustvo se pokazalo pravim preobražajem.
U pismu poslanom iz Meke, Malcolm je napisao: “Bilo je na desetine hiljada hodočasnika iz cijelog svijeta. Svih boja kože, od plavookih plavuša do crnaca iz Afrike, ali svi smo učestvovali u istom obredu, prikazujući duh jedinstva i bratstva za koji sam vjerovao da nikada ne može postojati između bijelca i nebijelca zahvaljujući svojim iskustvima u Americi.
“Možda ćete biti šokirani ovim mojim riječima, ali na ovom hodočašću, ono što sam vidio i iskusio, primoralo me da promijenim većinu svojih misaonih obrazaca odranije i odbacim neke od mojih prethodnih zaključaka.”
Njegov poziv na osnaživanje crnaca prerastao je u veće, šire kritike američkog imperijalizma i kapitalizma.
Bio je otvoren i za saveze. U svojim govorima u Akri, Gani, 13. maja 1964., a kasnije i na univerzitetu Oxford 3. decembra 1964., izrazio je uvjerenje u potrebu za radikalnom transformacijom svjetske ekonomije i pojasnio zbog čega je vjerovao da nasilje opravdava sprečavanje ugnjetavanja.
“Ne vjerujem ni u jedan oblik neopravdanog ekstremizma. Ali vjerujem da kada čovjek prakticira ekstremizam, ljudsko biće to čini u odbrani svoje slobode i to nije zabranjeno. A kada je neko umjeren u potrazi za pravdom za ljudska bića, kažem da je grešnik”, rekao je Malcolm tokom debate na Oksfordu.
„Ljudi misle da njegova spremnost da sklapa saveze znači da je podlegao [“integraciji“], ali je samo mislio da neće imati predrasude prema svim ljudima evropskog porijekla… želio je razoriti sisteme ugnjetavanja“, kaže Benson, autor knjige o utjecaju Malcolma X na studentske pokrete 60-ih i 70-ih godina.
Alden Young, direktor Instituta Africana na Univerzitetu Drexel u Philadelphiji, rekao je da je ideja da se Malcolm okreće pojmu “integracije” lažna. „Ako se kretao prema Martinu Lutheru Kingu Jr., to je zato što su se obojica udruživali protiv imperijalizma.
„Mislim da je vjerovao da će do ekonomskog razvoja doći ostvarivanjem boljih odnosa između Afroamerikanaca i Afrikanaca u inozemstvu.“
Malcom je putovao u Keniju, Egipat, Tanganjiku (sada Tanzaniju), Ugandu, Gvineju i čak u Palestinu (Gaza) gdje se upoznao s radom Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).
Imajući u vidu da su ove riječi izrečene u vrijeme kad se veliki broj afričkih nacija nalazio pred ostvarenjem vlastite političke nezavisnosti, njegove riječi su odjekivale i preko oceana, a ne samo među crnim Amerikancima.
„Znali smo da svjedočimo nečemu posebnom. A ako smo propuštali njegova predavanja, čitali smo ‘Muhammed govori’ (izdanje Nacije) koje je on većinom pisao za svojim trpezarijskim stolom. Bilo je kao učionica,“ kaže al-Adawiya.
Početkom ‘70-ih, al-Adawiya se ne sjeća tačnog datuma, prešla je na islam. „Što sam se više uključivala, stvari su se za mene počele mijenjati. Promijenila sam svoju ishranu. Oblačila sam duže haljine. Počela sam pokrivati svoju kosu. Prestala sam pušiti cigarete i piti vino i onda sam izgovorila šehadet.“
„Kada bi me pitali zašto sam postala muslimanka, uhvatila bih se da odgovaram: ‘Pa, prosto slijedim Malcolma.'“
‘Islam u Americi kakav znamo ne bi postojao bez Malcolma’
„Smeta mi kada se Malcolmu ne odaje počast kakvu je zaslužio,“ kaže palestinsko-američki imam Omar Suleiman. 33-godišnji Suleiman, nastanjen u Dallasu, čuven kao veliki aktivista za ljudska prava, kaže da veliki broj muslimana voli dokazivati koliko je islam ukorijenjen u Americi isticanjem da je veliki broj robova koji su stigli u Ameriku bili muslimani.
„Ali oni zaboravljaju da islam u Americi, onakav kakav mi znamo, ne bi postojao bez Malcolma.“
„Malcolm je bio najveći razlog za rast Nacije islama i kontinuitet islama u afričko-američkoj zajednici… [Legendarni bokser Muhammad] Ali kazao je da vjerovatno ne bi postao musliman da nije bilo Malcolma,“ kaže Suleiman, koji također predaje „Islam i američki pokret za građanska prava“ na južnom metodističkom univerzitetu u Dallasu.
Nakon smrti lidera Nacije islama Elijaha Muhammada, 1975., njegov sin imam Warith Deen Muhammad krenuo je Malcolmovim koracima i integrirao Naciju u mainstream sunitski islam vodeći za sobom većinu sljedbenika Nacije. Iako Nacija postoji i danas, radi se tek o grupi bez teološkog legitimiteta unutar ortodoksnog islama.
Džamija Malcolma Shabazza u Harlemu koju je Nacija izgradila 1946. prvobitno je bila poznata kao Hram br. 7 i kasnije Džamija br. 7. Ovdje je Malcolm održao većinu svojih propovijedi kao imam Nacije.
- je bombardirana nakon Malcolmovog ubistva pa je Nacija premjestila u drugi dio grada i Džamija br. 7 je ponovo izgrađena. 1976. imam Warith Deen Muhammad odlučio je preimenovati u džamiju Malcolm Shabazz i tako odati počast Malcolmu.
Vjeruje se da je gotovo 50% crnih muslimana islam primilo tokom svog života. Procjenjuje se da u Americi danas živi oko 3,5 miliona muslimana što čini 1,1% stanovništva. Nijedna grupa muslimana ne dominira već su sve zastupljene. Jedan od četiri muslimana u Americi je Afroamerikanac, a Arapi, Azijci i bijelci čine ostatak.
Atiya Husein, profesorica na univerzitetu u Richmondu, koja je obavila istraživanje na temu kako brojka muslimana u periodu nakon 9/11 jača ideje crne i bijele rase, kazala je da nema sumnje koliko je značajnu ulogu igrao Malcolm svojim utjecajem da ljudi prelaze na islam.
„Većina ljudi koje sam intervjuirala – bijelci ili crnci – kažu da su primili islam nakon što su pročitali njegovu autobigrafiju. Drugi po redu je bio Kur'an. Ali većinom autobiografija,“ kazala je Husain. Isto tako, Edward E Curtis IV, profesor religijskih studija na univerzitetu Indiana, u Indianapolisu, kazao je da su Malcolmov rad i sjećanja na njega postali ključni faktor u povezivanju islama s pokretom za slobodu crnaca u SAD-u.
„On je važan, možda i najvažniji od svih, ali je uvijek opasno pripisivati nečiju promjenu religije harizmi i autoritetu pojedinca nasuprot kompleksnom društvenom, političkom i kulturnom kontekstu,“ kazao je Curtis.
Dodao je da iako su Malcolma zdušno prihvatili američki muslimani različitih rasnih i etničkih pozadina, ponekad zaboravljaju činjenicu da je on bio radikalni borac za slobodu crnaca do zadnjeg dana svog života.
„Nekim američkim muslimanima on je samo čovjek koji je prigrlio rasnu harmoničnost na hadžu i to je njegova ostavština,“ rekao je Curtis.
Nespremnost da se Malcolmu prizna njegov puni identitet crnog radikala koji se borio za oslobađanje crnaca, ostavila da je Malcolma razočaranim većim dijelom muslimanskog svijeta šezdesetih godina.
„Malcolm je zagovarao da se muslimani koji nisu crnci trebaju boriti za oslobađanje crnih muslimana jer je Kur'an okrenut čovječnosti… i ustati za pravdu bez obzira na čijoj strani. Oko ovog se Malcolm razilazio s muslimanskim svijetom,“ kazao je Suleiman.
2017., anketa koju je proveo Institut za društvenu politiku i razumijevanje pokazala je da 66% muslimana podržava pokret ‘Crni životi su bitni’.
Ali Suleiman kaže da nije siguran da muslimani posve razumiju šta ta podrška ustvari nosi sa sobom.
Od prošle godine Suleiman vodi niz seminara širom zemlje pod nazivom „Malcolm X poslije Meke“. Seminar se tipično fokusira na posljednju godinu Malcolmovog života, dokumentirajući njegovu transformaciju kao oca i supruga, muslimana, crnog vođe, čije naslijeđe i dalje raste uprkos pokušajima da se zatomi.
Svako predavanje privuče masu ljudi od koji su većina južnoazijskog ili arapskog porijekla.
„Kad sam odabrao ovu temu i odlučio je predavati baš na ovoj platformi, učinio sam to znajući da ću imati priliku govoriti publici koju većinom čine necrni muslimani i povezati ih s nekim kome duguju mnogo toga.“
„Na svojoj nastavi ističem da nije dovoljno povezati se sa velikanima crnih muslimana koji su preminuli. Moramo se povezati sa današnjom zajednicom, naročito onom imama Waritha Deena Muhammada jer muslimani moraju stvoriti važne odnose,“ kazao je Suleiman.
„Želite li slaviti Malcolma, morate nositi njegov teret. I to znači ostvarivati ciljeve koji su njemu bili svetinja. Znate, njegova supruga Betty je pitala: Kada će muslimani prihvatiti Malcolma. Bio je vjernik.“
„Dvorana se iznajmljuje“
Malcolmu je bilo 39 godina kada je ubijen. Atentat je obavljen tokom njegovog obraćanja grupi ljudi u svečanoj dvorani Audubon u New Yorku. Tri muškarca, koja se dovode u vezu s Nacijom islama, otvorila su vatru na njega ispred stotina ljudi koji su ga došli slušati. Njegova žena Betty je tada nosila blizance, a prisutne su bile i njihove četiri kćeri.
„Zna se da je Malcolm stajao s desne strane podija,“ kaže Ruby, starija gospođa koja sada radi na održavanju zgrade, poznate kao Memorijalni i obrazovni centar Malcolm X i dr. Betty Shabazz.
„Nosili su ga niz ove stepenice i vidite gdje su sada toaleti? Tu je bio izlaz i tuda su ga odveli u bolnicu,“ rekla je Ruby.
15 minuta kasnije, Malcolm X je proglašen mrtvim.
Centar za kulturu, dom posljednjih trenutaka Malcolmovog života, sličan je njegovoj ponosnoj, glasnoj i zadivljujućoj ličnosti. Centar je poput mauzoleja bez posmrtne sobe. Ovdje je tiho. Čak i debeli, šaroliki mural u dvorani ne može poremetiti sveprisutnu tišinu. Multimedijski ekrani na kojima bi priče trebale oživjeti, nisu u funkciji.
Ruby, i sama nova u centru i nedovoljno informirana, kaže da bi voljela i sama vidjeti podatke na ekranima. Kip Malcolma, uspravan i samouvjeren na stubištu, prekriven je prašinom.
Veliki plastični baneri koji donose historijski uvid u život Malcolma X su krhki i pocijepani na rubovima. Ovdje je naslijeđe utihnulo.
„Ako želite ovdje organizirati neki događaj, pozovite ovaj broj, dvorana se iznajmljuje,“ kaže Ruby dok odlazim.
‘Tretiran kao otpadnik’
Randi Gill-Sadler se ne može sjetiti da je vodila detaljan razgovor o Malcolmu X izvan njenog doma.
31-godišnja asistentica na Odsjeku za engleski jezik na fakultetu Lafayette, Easton, Pennsylvania, kaže da je kao tinejdžerica najveći dio o tom čovjeku naučila kod kuće. Ako bi se spomenuo u školi, to je uvijek bilo kako bi se neko drugi istaknuo.
„Čak i u srednjoj školi, Malcolm se zanemarivao. On je bio neko ko bi se tek usput spomenuo u sveukupnom izvještavanju o pokretu za građanska prava. Ali svakako ne vodeća figura“, kaže Gill-Sadler, čija je doktorska disertacija bila fokusirana na sva lica američkog imperijalizma i crnkinja u američkoj i karipskoj književnosti.
“Mislim da je historija građanskih prava na školskom nivou skoro uređena tako da zanemari Malcolma.”
„Ili su njegove strategije bile previše radikalne. Ili je njegov pristup trci bio previše iritantan. Lično, mislim da mi je film [Spikea Leeja] dao drugu perspektivu o toj osobi, ne protivnika Martina Luthera Kinga Jr.
Sestra Aisha al-Adawiya iz Schomburg Centra, kaže da oni koji žele nastaviti Malcolmova učenja i ostavštinu zauvijek će se boriti sa ‘sistemom’ i njegovim pokušajem ubijanja sjećanja na njega.
„Radikalniji elementi, čak i kad je u pitanju Martin Luther King Jr., često su izostavljeni,“ kazala je.
„I da, možete hodati ulicom, zaustaviti dijete i pitati ga ko je bio Malcolm, a ono vjerovatno neće znati. Zaista može biti šokantno.“
Ali oduvijek je teško sakupiti sve Malcolmovo naslijeđe.
„Nije jasno koliko je bio popularan nakon što ga je Nacija odbacila i u vrijeme kad je ubijen,“ kazao je Alden Young, ekonomski historičar iz Philadelphije.
„Čudna je ostavština iza Malcolma u SAD-u. U ‘90-im je oživljen u filmu i kroz pojavu hip hopa. Mnogi danas polažu pravo na njega, ali nisam siguran koliko nas danas ustvari čitamo ili slušamo ono što je on zapravo govorio.“
Malcolm je imao i dobar dio kritičara, naročito među mladim historičarkama crnačkog feminizma, a Gill-Sadler naglašava da bi danas njegovi stavovi o homoseksualizmu smatrani homofobnima.
„Mislim da se ljudi ne bave dovoljno rodnom politikom u vezi s Malcolmom. Mislim da pretpostavljaju da je to bilo područje u kojem je on bio ograničen.“
Malcolmovi stavovi i njegovi odnosi sa ženama razvijali su se uporedo s njegovim razumijevanjem politike.
Jedan od problema koji je doveo do njegovog odlaska iz Nacije bilo je seksualno iskorištavanje žena lidera Nacije, Elijaha Muhammada. Ovaj odlazak skupo je plaćen: koštao ga je njegovog odnosa sa drugim članovima Nacije koji s ga uvažavali, uključujući Muhammada Alija. Također je doveo do većeg antagonizma s Nacijom.
Gill-Sadler kaže da ovaj nivo ličnog žrtvovanja dosta podsjeća na današnji pokret #MeToo. Mislim da je jako važno opet razgovarati o ovome zbog toga šta je Malcolm ustvari bio i za šta se borio,“ kazala je.
Malcolm je također kritiziran zbog stvaranja razlike između „crnaca koji rade u kućama“ i „crnaca koji rade na polju“ gdje valorizira robove koje su radili vani, a provocira one koji su radili u kućama. „On [‘kućni crnac’] više je volio gospodara nego što je gospodar volio sebe,“ kazao je.
„Ali šta je Malcolm u biti pokušavao istaknuti – o tome je važno govoriti i danas – bio je način na koji će američka vlada i bijeli supremacisti uključiti odabrane crnce u njihovu agendu.“
„Afroamerikanci zauzimaju neke od najvažnijih političkih pozicija – ali vidimo da rasizam raste. Neću koristiti ovu analogiju – ali njegove tvrdnje na određen način bile su proročanske.“
‘Nadmoć bijelaca je globalna’
Atiya Husain, profesorica na Odsjeku za sociologiju i antropologiju na univerzitetu Richmond kaže da je učenje „Život i vrijeme Malcolma x“ korisnije i plodnije od svega što je mogla zamisliti.
S obzirom na dimenzije Malcolmovog života, njegovu filozofiju, interes za toliko različitih grupa – bilo da se radi o Crnim radikalima, muslimanima, ljevičarima, antiimperijalistima, Crnim konzervativcima, među ostalima – Husein se brinula da spoji niz koji bi se bavio “svime”.
„Malcolm je nekako bio uključen, makar i kratko, u svaki veliki događaj koji se desio tokom njegovog života. Imao je neku vezu sa svime što sam željela podučavati – kolonijalizmom, rasom, kapitalizmom, religijom, društvenim pokretima, rodom, seksualnošću – i njegov život i ostavština povezuju sve ove stvari na način koji danas moramo više istražiti”, kazala je ova 32-godišnjakinja.
Husain je jedna od mnogih mladih naučnica i intelektualki koji Malcolma oživljavaju u učionici više nego ikada ranije. Ona kaže da su većina od 23 njena učenika nebijelci – neobično za univerzitet koji pretežno pohađaju bijelci.
„Crni učenici se mogu povezati sa onim o čemu on govori – to ne treba objašnjavati. Oni to osjećaju“, rekla je.
„Nadam se da će učenici bolje razumjeti pokrete iz sredine 20. vijeka, kao i samu religiju. Jedna od većih ambicija je da rasu posmatraju kao globalni fenomen – da je bijela nadmoć globalna.“
Centar Schomburg
Također je došlo do povećanja godišnjih događaja u New Yorku kojima se obilježava Malcolmov život.
Sredinom 2018. godine Schomburg je nabavio važne rukopise vezane za Malcolmovu autobiografiju, uključujući i neobjavljeno poglavlje iz knjige. Ovi izvori, kažu iz Schomburga, pružit će istraživačima novi uvid u ovu ličnost i njegovo razmišljanje.
“Još ima puno posla. Ali Malcolm živi. On je sada moćniji, mrtav, nego što je bio dok je hodao među nama.”
“Malcolm je bio ispred svog vremena”
Mladić u crnoj jakni, crnim pantalonama i crnim patikama, vraća se s popodnevne molitve. Šetamo ispred džamije Malcolma Shabazza i stanemo na trotoaru između ulaza u džamiju i brijačnice. Njegovo puno ime je Malcolm Bey.
“Roditelji su mi dali ime po Malcolmu X. Imao sam možda sedam godina kada sam gledao film Spikea Leeja “Malcolm X” i shvatio odakle mi ime.“
“Samo se sjećam da sam razmišljao o njemu kao jednom od najmoćnijih ljudi na svijetu – inspirirao me da budem više od onoga što ljudi misle o prosječnom Afroamerikancu”, kaže Bey, koji sada radi u New Yorku.
Kaže da ga je čitanje Malcolma X u tinejdžerskim godinama navelo da shvati da je samo on “gospodar i rob moje sudbine”.
„Nisu više šezdesete, ali uvjeti za crnce nisu se promijenili. Promijenilo se samo lice rasizma … imate Ujedinjene nacije nekoliko blokova dalje, ali [pogledajte] kako je ovdje, ili u Bronxu – neki ljudi nemaju čak ni toplu vodu.”
„Oni žive ovdje u neljudskim uslovima u New Yorku. I ne samo crnci. To su i Latinoamerikanci. Svako ko nije bijelac … Malcolm je bio ispred svog vremena. ”
“Zato sam došao u ovu džamiju. Njegov duh je tu“, kaže 32-godišnjak.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)