Mihail Posokin još pamti Prodavnicu namirnica broj 5 iz svog djetinjstva, kada se njegova porodica 1955. godine preselila u jedan od sedam gotskih nebodera u Moskvi. Više nalik katedrali, imala je mermerne podove i stubove, visoke plafone sa svijećnjacima i vitraže na prozorima. Riba je kružila po velikom akvarijumu, a u kristalnim činijama mogao se pronaći čak i kavijar.
Za razliku od drugih moskovskih prodavnica, mlijeka, kobasica i čokolade nikada nije manjkalo. Moskovljani su došli da izvide, iako je kupovinu u ovoj prodavnici mogla sebi da priušti samo privilegovana elita.
“Ovi kompleksi predstavljali su novi život koji ovi ljudi nikada ranije nisu vidjeli”, kaže Posokin, cijenjeni moskovski arhitekta čiji je otac projektovao zgradu. “Trebalo je da izraze pobjednički duh i veličanstvenost tog doba.”
Prodavnica namirnica broj 5 sada je napuštena. Skele iznad ulaza štite ljude od fasade koja se raspada.
Većini takozvanih Staljinovih zgrada – kako stambenih, tako i onih u državnom vlasništvu – potrebno je renoviranje.
Otkad su stambene zgrade privatizovane devedesetih godina, vlada za održavanje zgrada smatra odgovornima nove vlasnike. Stanari, međutim, vjeruju da Kremlj treba da se pozabavi renoviranjem ovih zdanja koja se smatraju historijskim spomenicima.
“U Rusiji i dalje ne postoji kultura posjedovanja nekretnina”, kaže Elizabeta Lihačeva, direktorica Muzeja arhitekture, i ističe da čak i ljudi koji na kupovinu stana potroše milion dolara ne daju ni centa više da bi se sredilo i dvorište.
Staljin je smatrao da ovom gradu nedostaje veličanstvenost koju nose trijumfalne prijestolnice. “Staljin je praktično gradio Sovjetsko carstvo”, kaže Lihačeva. “To se moralo izraziti u arhitektonskom kontekstu.”
Početna ideja predviđala je osam zgrada, koje bi predstavljale krunu koja okružuje strateške tačke glavnog grada. Staljin je mislio da će ljudi komunizam doživljavati drugačije ukoliko Moskva ne bude imala nebodere. Vladin dekret kojim je 1947. godine utvrđena izgradnja nebodera predviđao je da oni izgledaju “ruski”. Zato su oni uređeni u stilu ruskog baroka, iako su očigledni i američki uticaji na arhitekte. Zgrade su postale simbol Moskve i definisale su moderno lice Sovjetskog Saveza.
Nakon što je Staljin preminuo 1953. godine, novi lider Nikita Hruščov smatrao je ovaj projekat razmetljivim, te je izgradnja posljednje zgrade obustavljena. Ostale, čija je izgradnja koštala petsto miliona dolara u to vrijeme, završene su do 1957. godine.
Zgrada Moskovskog univerziteta bila je najveća i sa svojih oko 240 metara, najviša građevina u Evropi sve do 1990. godine. Sem akademskih prostorija, imala je i 6.000 soba u kojima su stanovali svi studenti sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Studenti danas opisuju kako je živjeti u memli, i koje su posljedice decenija koje su prohujale bez ikakvih renoviranja. Oštar, hemijski miris uvlači se u sve sobe, a ni ljudi koji u njima stanuju ne mogu da ga se otarase tako lako.
Kula Ministarstva spoljnih poslova isprva je imala ravan krov, a legenda kaže da je Staljin smatrao da je to previše američki, te je naredio da se ozida toranj nalik Kremlju.
Posokin je nedavno projektovao ogromnu art deco zgradu sa ravnim krovom kao omaž originalnoj viziji Staljinovih zgrada. Ali banka koja će zakupiti prostor zahtijevala je toranj na vrhu – koji će sada biti obojen u boje ruske zastave. “Naša greška je ispravljena”, kaže Posokin uz kiseli osmijeh.
(TBT, NYT)