Kada se razdvoje oblaci, ekvatorijalno sunce obasja krater ovog vulkana i otkrije vodene predjele u kojima je začeta teorija evolucije.
Preko mora leži ostrvo Santjago na kojem je Charles Darwin nekada posmatrao morske iguane, jedine morske guštere na svijetu.
Malene zebe, proizvod sporog generacijskog toka, lete iznad glava posjetilaca.
Sada, u eri klimatskih promjena, iguane i zebe možda više neće moći da isprate prirodnu selekciju.
U borbi protiv istrebljenja na ovim ostrvima, Darwin je pronašao obrazac opstanka svih vrsta, uključujući čovjeka. Ipak, on nije mogao zamisliti šta čeka Galapagos u budućnosti – možda najveći ispit za evoluciju svih vremena.
Dok se okeani zagrijavaju uslijed klimatskih promjena, naučnici su zabrinuti za ova ostrva.
Ne samo što se Galapagos nalazi na raskršću tri morske struje, već je i na meti najdestruktivnijeg meteorološkog fenomena na svijetu, El Ninja, koji izaziva veoma visoke temperature u tropskom dijelu Tihog okena.
Istraživanje koje je 2014. godine objavilo više od desetine klimatskih naučnika upozorilo je da je El Ninjo sve češći i intenzivniji usljed rasta temperature okeana. Unesco, agencija Ujedinjenih nacija za obrazovanje i kulturu, sada upozorava da su ostrva Galapagosa jedno od najranjivijih mjesta pogođenih klimatskim promjenama.
Da bi se predvidjela budućnost Galapagosa, treba se osvrnuti na prošlost, kada je sličan događaj zadesio ova ostrva.
Topla voda koju je doneo El Ninjo blokirala je dospijevanje hranljivih materija na površinu okeana, što je dovelo do izgladnjivanja. Morske iguane su uginule, morske ptice prestale su da polažu jaja. Šume koje su bile pokrivene poljima bijelih rada su uništene u oluji, a na njihovo mjesto došli su invazivni žbunovi.
Osamdeset posto pingvina je uginulo i nestali su gotovo svi morski lavovi. Riba dužine olovke, poznata na Galapagosu, više nikada nije viđena.
To se dogodilo 1982.
Temperatura okeana od tada je porasla za najmanje pola celzijusa.
David Anderson, biolog sa Univerziteta Wake Forest u Sjevernoj Karolini, kaže da je El Ninjo bio iznenađenje kada je on počeo da radi na ostrvima osamdesetih godina.
“Sada se pitamo koliko će se često ove stvari dešavati. El Ninjo ima efekat buldožera”, ističe on. “I dešava se sve češće i češće.”
Iako Galapagos leži u srcu tropskih predjela, teško je to izgovoriti ili pomisliti kada se nađete na jednom od njegovih ostrva.
Ovaj arhipelag ima jedinstvenu klimu zbog hladne Humboltove struje koja teče uz zapadnu obalu Južne Amerike, od južnog rta Čilea do sjevera Perua.
To znači vlažnu suptropsku klimu koja ovo područje čini jedinstvenim mjestom na kojem zajedno obitavaju pingvini i korali.
Ali ponekad hladna Humboltova struja odjednom uspori.
Okean počne brzo da se zagrijava, a temperatura poraste za dva celzijusa kroz samo par mjeseci.
Počinju da bjesne oluje i kao da Galapagos postane topliji preko noći. Tako počinje El Ninjo.
“Morski sistem na Galapagosu je poput rolerkoustera”, kaže dr John Vitman, profesor na Univerzitetu Braun na Road Island koji se bavi proučavanjem koralnih ekosistema na Galapagosu.
Problem sa globalnim zagrijavanjem, dodaje profesor Vitman, jeste u tome što se osnovna baza, odnosno učestalost ovih dešavanja, pomjera jednako koliko i temperatura okeana. To znači da će biti jači i intenzitet i frekventnost El Ninja.
Prije nego što je objavio kultni roman “Moby Dick”, Herman Melville je posjetio Galapagos i vidio crne morske iguane na kamenju. One su bile “najveće i neprirodne anomalije”, napisao je on pedesetih godina devetnaestog vijeka.
Morske iguane možda bi mogle da otkriju odgovor na pitanje na koji način toplota utiče na galapagosko more.
Martin Vikelski, biolog sa Instituta Maks Plank u Njemačkoj, primijetio je, dok je istraživao jedno od galapagoskih ostrva, da se iguane smanjuju kada se more zagrijava.
“Naravno da jedna životinja ne može da se skupi, to je nemoguće”, bila je njegova prva misao.
“Ali izgledale su čudno, kao žabe sa predugačkim nogama.”
I to je upravo ono što se događalo: iguane su postajale sve manje.
Porast temperature okeana znači manje algi, a to znači manje hrane za morske iguane.
Naučnici smatraju da reptili posjeduju sposobnost da reapsorbuju dijelove sopstvenog skeleta kako bi se smanjile i tako povećale sebi šanse za opstanak iako unose manje hranljivih materija.
O tom fenomenu nije poznato mnogo osim da bi ovaj proces mogli da izazovu hormoni stresa.
Svejedno, ova promjena mogla bi da bude ključna za opstanak morskih iguana na Galapagosu kada se El Ninjo intenzivira.
Evolucija je pokrenula neke druge životinje u potpuno različitim pravcima, a to može da ima pogubne posljedice za njih sa sve toplijim okeanom.
Jednog dana na Isabeli, najvećem ostrvu Galapagosa, mužjak morskog lavova nadvijao se nad mladunčad okupljena u bazenu koji su napravili talasi.
Morski lavovi i krznate foke nemaju sezonu parenja, što znači da su mužjaci stalno na oprezu od konkurencije.
To ih često košta, pošto gube vrijeme koje bi inače proveli u lovu na ribu.
Kada morske temperature rastu, populacija tuna opada. Kada je 1982. nastupio El Ninjo, skoro svaki odrasli mužjak foke uginuo je usled izgladnjelosti.
Većina mladunaca morskih pasa rođena te godine također je uginula zato što roditelji nisu mogli da ih hrane.
“To je kao da naša generacija nije imala djece”, kaže Robert Lamb sa Univerziteta Brown.
Morska stvorenja također pronalaze nove načine da love.
U novembru su na obali jednog ostrva pronađene kosti ogromne ribe – tune, a naučnici kažu da ih morski lavovi ranije nisu jeli. Međutim, nedavno, u praskozorje, naučnici su gledali kako morski lavovi utjeruju jednu ogromnu tunu u pećinu, a potom je kolju.
Da li je ovo novi ponašajni obrazac nastao kada se populacija malih riba smanjila, nije proučeno do kraja, ali novi način ishrane mogao bi da bude vrlo blagotvoran za morske pse u trenutku kada se El Ninjo intenzivira.
Neke druge životinje nemaju toliko sreće da promijene ishranu.
Plavonogi bubi, ptica koja je čuvena po gotovo klovnovskom izgledu i geganju, nastanjuje se na žalu. Ali na moru, one izgledaju mnogo gracioznije. Prelijepe su dok se uzdižu iznad nivoa mora i potom se obrušavaju u vodu, nalik na profesionalne skakače. Bubi, vrsta galeba, uspijeva da razmrda jato ptica kako bi našao jednu žrtvu.
Bubiji su nekada živjeli na sradinama. Ali od 1997. broj sardina se umnogome smanjio, i sada ptice moraju da jedu drugu ribu. Ali, i one polako nestaju.
“Ne bih se iznenadio da za stotinu godina plavonogi bubiji jednostavno izumru”, navodi dr Anderson.
Galapagoski pingvini, koji žive samo na ovim ostrvima, prestaju da se razmnožavaju kada voda dostigne 25 stepeni Celzijusa.
Situacija nije ništa bolja ni kada je o biljkama riječ, dok korov, sa druge strane, cvijeta. Šume skalezije, jedinstvenog drvceta na Galapagosu naviknutog na blagu klimu, već su počele da se smanjuju zbog oluja koje divljaju ostrvima. Ispod redova skalezije buja korov kupine koji onemogućava klijanje novog drveća.
“Plašim se da se šume skalezije, ukoliko se ništa ne učini sa tom kupinom, neće oporaviti”, kaže Hajnke Jeger, ekolog iz Fondacije Charles Darwinna Galapagosu.
Radnici u Nacionalnom parku Galapagosa trude se da pronađu način da zaštite ugrožene vrste. Park već ima program za razmnožavanje kornjača u kontrolisanim uslovima.
Ali ne mogu se sve kornjače zarobiti kako bi se razmnožavale. Niti je to moguće sa svim drugim vrstama na ovim ostrvima.
(TBT, NYT)