Dugo se šuškalo, sada se otvoreno priča – da li je predsjednik Europske komisije Jan Claude Junker alkoholičar?
Spiegel je njegovom stanju posvetio obiman članak posebno jer desničari u Junkeru vide simbol propasti EU.
Spiegel bespoštedne kritike na račun Jan Claude Junkera pripisuje u prvom redu “populistima”. “Protivnici EU diskvalifikuju šefa Komisije kao simbol jedne uzdrmane zajednice i europske ideje koja je u njihovim očima bolesna. Tegobe Jan Claude Junkera za njih nisu privatna, već politička stvar”, prenosi Deutsche Welle.
“U manjim krugovima” gotovo svaki briselski novinar zna poneku anegdotu o tome kako je Junker teturao ili se osjećao na alkohol, “ali sumnje u to da li je dorastao svojoj funkciji se gotovo nikada javno ne tematizuju”.
Što se tiče njegovog nonšalantnog ponašanja prema drugim političarima ili saradnicima, tapšanja po ramenima, milovanja po glavi, prijateljskog šamaranja ili vickastih riječi, to su “muški gestovi u kojima nema nikakvih loših namjera; oni su više znak njegove sve veće usamljenosti na čelu institucije sa 32.000 službenika”.
“Junker ima razloga da bude zahvalan. U poslednje vrijeme se množe incidenti koji traže objašnjenje.”
“Na samitu EU u Rigi 2015. Junker pozdravlja mađarskog premijera kao diktatora, udara šefove država i vlada po ramenima, ljubi ih u ćelu, sve kao da je riječ o kongresu sovjetskih komunista. Početkom prošle godine, u jednom briselskom lokalu, na oproštaju dugogodišnjeg šefa radne grupe EU za euro Thomasa Vizera, alkohol se služi obilato, Junkeru otkazuju noge, njegov šef kabineta uspijeva da ga pridrži i posadi na jednu stolicu. O sceni se sedmicama šuškalo u Briselu, ali je izvještaj o njoj na kraju objavio samo magazin WirtschaftsWoche.”
Spiegel navodi i slučaj kada je prošle godine u irskom parlamentu Junker ponovo teturao, to su svi vidjeli, a on je poslije rekao da ima teškoće pri hodanju zbog išijasa i da bi čak više volio da je bio pijan. U tekstu dalje piše da su “slike poput tih dobrodošle europskoj desnici da podriva Junkerov autoritet”.
Magazin navodi i da Junkerovi savjetnici ponekad govore svom šefu da je bolje da ne ode na neki sastanak, ali da on ostaje “tvrd”. Tako je početkom januara “i pored povišene tjelesne temperature otišao da primi jednu medijsku nagradu”. “Kada je raspoložen, EU ne može ni da zamisli boljeg zagovornika”.
“Osjeća se”, piše Spiegel, “koliko mu nedostaje blizina građana, a i ponekog novinara”, stvari koje su bile dio svakodnevice u malom Luksemburgu gdje je nekad bio premijer, “A u Briselu ga noću čeka samo apartman u jednom hotelu.” Tekst se završava slikom Junkera koji ponekad izađe u malu baštu iza hotela i pogleda da li odatle može da se gleda u njegovu sobu: “Kao da hoće da provjeri koliko izolovano živi.”
(TBT)