Piše: Mevlut Chavuhoglu, thebosniatimes.ba
U Istanbulu će se ove nedjelje održati dvije odvojene ali ujedno i povezane međunarodne konferencije o medijaciji.
Jedna od njih će biti posvećena trenutnoj situaciji u mapiranju konflikta i kapaciteta za medijaciju u okviru članstva u Organizaciji za Islamsku saradnju (OIS), a na drugoj će se razmatrati širok spektar pitanja, kao i odnosa između održivog razvoja, mira i medijacije; načina da se poveća rodna inkluzija, kao i inkluzija mladih, u procese medijacije; kao i stimulativne sesije o „big data“ i vještačkoj inteligenciji u analizi konflikta i medijacije. Možda postoje mišljenja da su konferencije samo konferencije, ali su se Istanbulske konferencije o medijaciji pokazale kao prilično uticajne u kultivaciji zajedničkog razumijevanja problema, a i kao agenda za akciju u polju medijacije i mirnog rješenja konflikata. Kao domaćin ovih konferencija i jedina kopredsjedavajuća zemlja Grupe prijatelja medijacije u tri različite i značajne međunarodne organizacije – UN, OIC i OESC – Turska je u mogućnosti podijeliti saznanja ovih konferencija u gore navedenim međunarodnim organizacijama.
Činjenica je da se čovječanstvo suočava sa izrazitim izazovima u 21. stoljeću. Baš kad su mnogi pomislili da je čaša polupuna u vezi sa dostignućima u oblasti međunarodnog prava, institucija, demokratije i vladavine zakona, kao i odgovornosti, slobodne trgovine, rodne ravnopravnosti i ostalog, prazan dio čaše je ponovo počeo preuzimati kontrolu. Simptomi su nam svima poznati i nema potrebe da se podsjećamo na njih. Trgovinski ratovi, nove forme međunarodne eksploatacije, geopolitička rivalstva, posrednički ratovi velikih sila, dezintegrirane nacionalne države, terorizam, ksenofobija, animozitet prema islamu, rastuće nejednakosti i nepravde su dio savremenih trendova koji čine čašu polupraznom. Izazovi sa kojima se suočava čovječanstvo izjedaju njegova dostignuća i mogućnosti. Koja strana će odnijeti pobjedu? Odgovor zavisi od toga kako reagiramo na izazove, uključujući i to u kojoj mjeri mi kao ljudi možemo raditi zajedno u smjeru pozitivnih ishoda. Jedna stvar je jasna: ako ne preuzmemo inicijativu i ne postanemo proaktivni i humanitarni, loša strana će prevagnuti. „Wait and see“ stav više nije održiv. Opcije politike se kreću od medijacije do upotrebe sile protiv terorista.
Uzmimo kao primjer situaciju u Siriji. Turski proaktivni i humanitarni pristup je očistio ukupnu površinu od 4.000 kilometara od dvije terorističke organizacije – DEASH i PKK/PYD/YPG. Da nismo intervenirali, naš narod bi bio pod kontinuiranim napadima ovih terorista i političko rješenje sirijske tragedije bi bilo nedostižno. Turska čini sve da olakša humanitarne patnje, primajući najveći broj izbjeglica širom svijeta, trošeći više od najveće ekonomije u svijetu kao zemlja koja najviše izdvaja za humanitarne troškove. Takođe, Turska organizira sporazume koji spašavaju desetine, ako ne i stotine hiljada života i promoviše političko rješenje koje se zasniva na teritorijalnom integritetu susjedne Sirije.
Postoji razlog zašto sam naveo primjer Sirije. Sirija nam još jednom pokazuje da je prevencija važna jer kad žar konflikta jednom obuzme naciju, jedina stvar koja se tada može predvidjeti je da će ta država imati nepredvidive posljedice. Jedna generacija građana će biti izgubljena na jedan ili drugi način; budućnost će također biti mračna. Svi, uključujući i one koji su hiljadama kilometara daleko, će biti izloženi patnji, u formi terorističke prijetnje, ekonomskog šoka, neregularne migracije ili povrijeđene ljudske savjesti.
Ako su prevencija i mirno rješavanje konflikata od izuzetne važnosti, onda ih moramo ozbiljno shvatiti. Ovakvo razumijevanje vodi napore Turske u oblasti medijacije kao kopredsjedavajuću zemlju Grupe prijatelja medijacije u UN, OESC i OIC i kao domaćina programa obuke za jačanje kapaciteta medijacije i dvije gore pomenute konferencije o medijaciji koje ćemo organizirati u toku ove nedjelje.
* Autor je ministar spoljnih poslova Republike Turske
(TBT)