Piše: Nina Hruščova, thebosniatimes.ba
Ali, može biti i da Trump „vuče“ Putina za nos. Trump voli Putina, ili samo tako kaže. U svom hiperboličnom reality – TV stilu, Trump hvali Putinov stil rukovodstva i tvrdi da može poboljšati američke odnose sa Kremljom.
Ljetos, tokom bilateralnog susreta u Helsinkiju, Trump je čak stao na stranu Putina, bivšeg operativca KGB, u odnosu na američke sigurnosne zvaničnike vezano za pitanje ruskog miješanja u američke izbore 2016. Putin, sa svoje strane, jeste bio za Trumpa (ali, naravno nije se miješao u Trumpovu korist) jer oni dijele želju da poboljšaju bilateralne odnose.
Sada, više nego ikada, Putinu je potrebno američko prijateljstvo. Iako je reizabran za predsjednika na izborima u martu, njegov rejting je pao na 45 odsto. Rusi se sa gorčinom sjećaju ekonomske nesigurnosti koje su donijele sankcije Trumpovog prethodnika Baracka Obame, nakon što je Rusija aneksirala Krim 2014. (potez koji je prvobitno ojačao stopu podrške Putinu).
Narodno nezadovoljstvo u Rusiji podstaknuto je penzionom reformom vlasti, koja uključuje povećanje starosne granice za odlazak u penziju. To bi se moglo dodatno pogoršati „zamorom od animoziteta“ među Rusima koji su se prosto umorili od Putinove ratoborne spoljne politike u Ukrajini i Siriji i njegove nepopustljive antizapadne propagande.
Na nesreću Putina, Trump je malo učinio da poboljša bilateralne odnose uprkos nekim diplomatskim uvertirama, uključujući i nekoliko poziva Putinu da posjeti Bijelu kuću. Iako Trumpova otuđenost od američkih saveznika ide u prilog Putinovoj navodnoj želji da oslabi Zapad, malo je vjerovatno da je on preduzeo ove korake zbog Putina. U međuvremenu, SAD pod Trumpom je primijenila dodatne sankcije koje je Rusija sama osudila kao „drakonske“.
U martu, kao odgovor na napad nervnim gasom na Sergeja Skripalja i njegovu kćerku u Britaniji, Trumpova administracija je protjerala 60 ruskih diplomata, najveći broj od sovjetske ere. Za Putina, sam tajming da se povuče ovakav potez koji je uslijedio nakon Trumpove srdačne čestitke Putinu na izbornoj pobjedi – bio je još više razdražujući.
Narednog mjeseca, američko Ministarstvo finansija sankcioniralo je 20 ruskih pojedinaca i kompanija, među njima i naftne i aluminijumske tajkune Olega Deripasku i Alekseja Milera – što je izazvalo pad cijena akcija pogođenih firmi. U augustu, Trumpova administracija je zabranila američkim kompanijama da prodaju gasne turbine i elektronsku opremu Rusiji zbog potencijalne vojne primjene ovih proizvoda.
Štaviše, Trumpova odluka da uvede tarife na uvoze aluminijuma i čelika, iako se specijalno ne odnosi na Rusiju, koštat će rusku ekonomiju više od tri milijarde dolara naredne godine. Nedavno je Trump objavio da namjerava da se povuče iz Sporazuma o nuklearnih snagama srednjeg ranga – bilateralni oružani dogovor koji datira još iz perioda Hladnog rata. Iako obje strane već dugo jedna drugu optužuju za narušavanje spomenutog sporazuma, ideja o samom napuštanju oružane kontrole uvijek se činila isuviše opasnom, sve do Trumpa.
Kremlj ostaje spreman da vjeruje da je Trumpov neuspjeh da ispuni svoje obećanje da će poboljšati veze rezultat protivljenja u Kongresu, ne spominjući demonizaciju Putina u očima američkih demokrata i medija.
Istina je da ni demokrate ni mediji nisu imali puno uspjeha u zauzdavanju Trumpa. Čak i republikanci, kritičari Trumpa poput Lindsey Grahama i Teda Cruza, „ližu čizme“ Trampu. Imajući u vidu da Trump kinji pojedine i u svojoj partiji, malo je vjerovatno da su za njegov neuspjeh da „pruži ruku“ Putinu krivi drugi.
Vjerovatnije objašnjenje za Trampovu „izdaju“ Putina jeste njegova topla retorika, koja je dolazila iz njegovih usta, vođena željom za podizanjem sopstvenog rejtinga, a ne u bilo kakvom drugom interesu a kamoli posvećena pomoći Kremlju. Razmislite o tome kako su Trumpove prvobitne uvertire prema drugom jakom državniku kineskom predsjedniku Xi Jinpingu otvorile put ka trgovinskom ratu protiv zemlje, koju Trump sada predstavlja kao američkog neprijatelja.
Naravno, svijet može da očekuje od Trumpa kršenje obećanja i kapriciozna ponašanja. Ono što iznenađuje jeste kako Putin toliko loše „čita situaciju“. Kako tako oštar posmatrač SAD, čija je bivša špijunska karijera koristila da dešifrira ljude, motive i namjere, ne uspijeva prepoznati lažna Trumpova obećanja?
Ako neko zna da akcije govore više od riječi, to je Putin, čije riječi često sadrže transparentna poricanja dokumentiranih nepravilnosti, od miješanja u američke izbore do kršenja sporazuma. Pa ipak, Putin nastavlja ignorirati Trumpove akcije i traži nove sastanke „kako bi dotakao bazu“ sa nevjerovatnim predsjednikom SAD.
Izgleda da Putin misli da koristi strateški nekompetentnog Trumpa za svoje ciljeve. Činjenica je da je Trump uvukao sve u svoj TV svijet realityja, u kojem senzacija, preuveličavanje i dezinformacije služe njegovom jedinom istinskom cilju: da bude „posljednji preživjeli“ na ostrvu. Kad Putin konačno shvati da je nasamaren, svijet će vjerovatno platiti visoku cijenu u smislu političke stabilnosti, strateške sigurnosti i štete po životnu sredinu. I Putin će morati platiti zbog toga.
/Autorica je profesorka međunarodnih odnosa u Novoj školi. Saradnica je Instituta za svjetsku politiku./
(TBT, Project Syndicate)