Piše: Slavoj Žižek, thebosniatimes.ba
Prije nekoliko decenija, na britanskoj televiziji vrtila se jedna šarmantna reklama za pivo. U prvom dijelu odigrava se dobro poznata anegdota iz bajki: djevojka hoda pored vode, ugleda žabu, nježno je stavi u krilo, poljubi i, naravno, ružna se žaba magijom pretvori u prelijepog mladića. Međutim, priča se tu ne završava: mladić baci požudan pogled prema djevojci, privuče je k sebi, poljubi je – i ona se pretvori u bocu piva koju muškarac trijumfalno drži u ruci.
Za ženu, poenta je u tome da njena ljubav i privrženost (koja se očituje poljupcem) jednu žabu pretvori u prelijepog mladića, potpuno prisustvo falusa; za muškarca, poenta je u tome da reducira ženu na ono što Freud naziva parcijalnim objektom, istinskim ciljem njegove požude.
Tako da imamo ili ženu sa žabom ili muškarca sa bocom piva – ono što nikada ne možemo imati jeste „prirodni“ par lijepe žene i muškarca. Zašto? Zato što bi fantazmatska (zamišljena ali nemoguća) paralela ovog „idealnog para“ bila inkonzistentna slika žabe koja grli bocu piva.
Ista ovakva neukusna fantazija predstavlja model za politiku Donalda Trumpa. Nakon sastanka u Singapuru sa Kim Jong Unom, gdje je Trump obznanio svoju namjeru da pozove Kima u Bijelu kuću, progoni me san – ne onaj plemeniti, Martin Luther Kingov, nego jedan puno čudniji (koji će biti puno lakši za realizirati od Lutherovog).
Trump je već otkrio svoju ljubav prema vojnim paradama i predložio da se jedna takva organizuje u Washingtonu, ali normalnim Amerikancima se izgleda ne dopada ta ideja – pa šta ako mu njegov novi prijatelj Kim malo pomogne? Šta ako uzvrati poziv i pripremi spektakl u Trumpovo ime na velikom stadionu u Pyongyangu, sa stotinama hiljada dobro istreniranih Sjevernokorejaca koji mašu šarenim zastavama formirajući divovske pokretne slike nasmijanog Kima i Trumpa?
Nije li ovo zajednička fantazija na kojoj se zasniva spona između Trumpa i Kima – žaboliki Trump koji grli Kima koji izgleda kao boca piva?
Još jedan slučaj u istoj seriji: u CNN-ovom intervjuu Steve Bannon je ovog mjeseca izjavio da je njegov politički ideal ujedinjenje desničarskog i ljevičarskog populizma protiv starog političkog establišmenta. Naveo je koaliciju desničarske Sjeverne lige i ljevičarskog populističkog pokreta Pet zvijezda koji sada vladaju Italijom kao uzor cijelome svijetu i dokaz da njihova politika nadilazi i ljevicu i desnicu – ponovo, fantazija je ta da žabolika ekstremna desnica grli Sandersov pokret i pretvara ga u bocu piva.
Interes u ovoj (politički i estetski) ogavnoj ideji je, naravno, prikrivanje osnovnog društvenog antagonizma, zbog čega je osuđena na propast – iako bi mogla prouzrokovati mnogo problema i prije nego konačno propadne.
Dok je bilo koji dogovor između Sandersa i Bannona iz jasnih razloga isključen, ključni element ljevičarske strategije trebao bi biti da nemilosrdno iskoriste rascjep u neprijateljskom kampu i pokušaju preoteti Bannonove sljedbenike. Da skratimo priču, ljevica ne može pobijediti bez široke alijanse svih anti-establišmentskih sila.
Ne smijemo zaboraviti da je naš istinski neprijatelj globalni kapitalistički establišment, a ne nova populistička desnica koja je samo reakcija na njegove pat-pozicije. Ako zaboravimo to, onda će ljevica naprosto nestati s mape, kao što se već dešava sa umjerenom, socijaldemokratskom ljevicom u većem dijelu Evrope (Njemačka i Francuska su najočitiji primjeri.) Slawomir Sierakowski to najbolje sumira: „Kako su ljevičarske stranke doživjele kolaps, jedina opcija preostala glasačima je konzervatizam ili desničarski populizam.“
To je razlog zbog kojeg sam, na preneraženost mnogih mojih prijatelja (koji, naravno, više nisu moji prijatelji), nakon predsjedničkih izbora 2016. tvrdio da je Trumpova pobjeda bolja od Clintonove za budućnost progresivnih sila. Trump je, naravno, jedan opasni ološ ali izbor njega može otvoriti mogućnosti i pokrenuti liberalnu ljevicu ka novoj radikalnijoj poziciji.
Iznenadilo me je to što je David Lynch usvojio isti stav u jednom intervjuu ove sedmice. Lynch (koji je 2016. glasao za Bernie Sandersa u primarnim izborima Demokratske stranke!) je rekao da bi Trump „mogao ostati zapamćen kao jedan od najboljih predsjednika u historiji zbog toga što je toliko poremetio situaciju. Niko se ovom čovjeku ne može suprotstaviti na inteligentan način.“
Dok Trump sam od sebe možda ne radi dobar posao, vjeruje Lynch, on otvara prostor gdje bi to drugi autsajderi mogli. „Naši takozvani lideri ne mogu donijeti napredak ovoj zemlji, ne mogu ništa završiti. Oni su poput djece. Trump sve to pokazuje.“
Da li će ljevica skupiti snagu da iskoristi ovaj prostor ili će nastaviti braniti status quo? Odgovor ljevice na Trumpovu fantaziju o žabi koja grli bocu piva trebao bi biti da odbace žabu a svima obezbijede dobro pivo.
(TBT, Independent, Prevela Esma Latić)