Prije deset godina, kada je Saudijska Arabija počela pričati o štednji energije, globalnom otopljavanju i čistim alternativama nafti, organizirano je takmičenje kako bi se dizajnirao analitičarski centar.
Pobjednik je bila arhitekta rođena u Iraku, Zaha Hadid, jedina žena pozvana na takmičenje i progresivna ličnost koja je svojim čvrstim stavovima definirala imidž zemlje koju je kralj pažljivo mijenjao. Njen nacrt za Naftni istraživački i studijski centar kralja Abdulaha predstavljen je javnosti na jesen i geometrijski je ingeniozan, inspiriran mjehurićima i saćem.
Ali je otvaranje centra tokom godišnje Saudijske nedjelje dizajna u oktobru bilo posthumno za kralja Abdulaha koji ga je naručio ali i za Hadidovu. On je umro 2015. i naslijedio ga je polubrat, 76-godišnji kralj Salman. Hadid je umrla godinu dana kasnije, u 65. od srčanog udara. Nikad nije vidjela kao izgleda uživo jedan od njenih najupečatljivijih dizajna, prvi u portfoliju nacrta uslovljenim klimatskim promjenama i održivošću.
Sada 135 istraživača i pomoćnog osoblja radi u kancelarijama operativne zgrade centra a bit će mjesta za još stručnjaka sa razvojem centra. Centar se u potpunosti finansira iz nezavisnih izvora.
Uvjet takmičenja bio je plan zgrade koja će opstati u vreloj klimi a istovremeno će biti dovoljno održiva da dodatno ne uništava prirodnu okolinu. Hadid, koja je blisko sarađivala sa Devahom Kangom, tadašnjim direktorom dizajna, inspiraciju je potražila u prirodi. „Ako se zagledate u prirodu, otkrit ćete zašto stvari izgledaju tako kako izgledaju“, kaže Kang. „Otkrit ćete sisteme koji odgovaraju klimatskim uvjetima i koji rezultiraju oblicima koje vidite“.
Njihovo istraživanje uključivalo je i spužve, lišće i kožu reptila. Otkrili su da se ćelijska geometrija mjehurića sapuna i mednog saća iznova pojavljuje u prirodi jer je efikasna. „Tada smo došli na ideju ćelijske, heksagonalne strukture koja okružuje dvorišta“, rekao je Kang.
Neke strategije za očuvanje prirodne sredine bile su jednostavne i stare kao i biologija. „Otkrili smo da pasivni dizajn čini veliki dio genija prirode“, rekao je. Arhitekte su se također okrenule tradicionalnim zemljanim strukturama zemlje za pasivnu solarnu tehniku. Obložili su skelet saća panelima od stakla i betona koji odbijaju toplotu, sa vazdušnim prostorom ispod koji služi kao izolacija. U dvorištima su koristili kamene ploče i betonske panele da zadrže prijatne temperature.
Arhitekte su heksagonalne laboratorije smjestile oko šeestougaonih dvorišta a kako je zgrada preseljena u pustinju, povećali su broj ćelija kako bi centar imao biblioteku, slušaonicu, bazu podataka i džamiju. Svaki paviljon i dvorište su kompjuterski razvučeni i izokrenuti da hvataju sjenku sa juga i vjetrove sa sjevera. Fasadni paneli stavljeni su preko čeličnih ramova. Na obodu grada, okrenuta ka pustinji i Meki, zgrada je djelovala spremno za pokret.
Mala džamija u pustinji stoji na kraju dugog, centralnog dvorišta. Njena tavanica je prekrivena filigranskim, kompjuterski urađenim dizajnom koji podsjeća na tradicionalne arabeskne motive. Džamija je jedna od rijetkih bio gdje koju je dizajnirala žena.
Susan Kirton, potparolka centra, kaže da je njihova misija da saznaju kako da najproduktivnije iskoriste energetske resurse za ekonomski i društveni napredak koji je u skladu sa „Vizijom 2030“ koju je prijestolonasljednik, princ Mohamed bin Salman, nedavno izložio sa ciljem diversifikacije i razvoja ekonomije zemlje koja neće imati veze sa naftom.
Hadid je upotrijebila svoje karakteristično fluidne prostore da bi srušila barijere i ohrabrila društveno miješanje. Tokom Nedjelje dizajna prošle jeseni, muškarci i žene, studenti i prinčevi slobodno su šetali, dijelili hranu i razgovarali u javnim prostorima. Velovi su bili opcionalni.
U Rijadu, kada je već zašla u šezdesete, Hadid je postala arhitekta kakav nikada nije bila. Arhitektonska ljepota i održivost nisu isključivali jedno drugo. Poput svoje zgrade, ona se prilagodila.
(TBT, The New York Times)