Lisa Howard je čekala duže od dva sata u apartmanu hotela Rivijera, i krenula da spava misleći da on neće doći. Međutim, pola sata prije ponoći u Havani, 2. februara 1964, američka novinarka ABC newsa je konačno čula kucanje na vrata. Otvorila je i ugledala čovjeka kojeg je čekala – Fidela Castra, 37-godišnjeg vođu kubanske revolucije i hladnoratovskog protivnika SAD.
„Ti si možda premijer, ali ja sam veoma važna novinarka. Kako se usuđuješ da dozvoliš da te čekam“, rekla je Lisa ljutito. Potom je pozvala u sobu Castra i njegovog glavnog saradnika Renéa Valleja.
Narednih nekoliko sati su pričali o svemu, od marksističke teorije do tretmana kubanskih političkih zatvorenika. Prisjetili su se i predsjednika Johna F. Kennedya, koji je ubijen nekoliko mjeseci ranije. Castro joj je pričao o putu u Rusiju i pažnji koju je dobio od „briljantnog“ sovjetskog premijera Nikite Khrushcheva. Lisa je kritikovala zbog represivnog režima koji stvara na Kubi. „Da bi napravio časnu revoluciju…moraš odustati od ideje da budeš premijer dok si živ“.
Novinarka je u zoru zamolila Valleja da ode. Konačno nasamo, Castro ju je zagrlio, legli su na krevet gdje ju je, kako je napisala u dnevniku, „ljubio i mazio…vješto, obuzdanom strašću“.
„Pričao je o tome kako me želi, ali da me ne bi svukao i išao do kraja“, napisala je Howard. „Sviđali smo se puno jedno drugom“, rekao joj je Castro, priznajući da mu je teško da riječima iskaže oklijevanje.
„Puno si učinila za nas, pisala si puno, pričala o nama. Ali ako završimo u krevetu, bit će komplikovano i uništit će naš odnos“. Rekao joj je da će se vidjeti ponovo „i da će doći prirodno“.
Novinarkin put u Havanu u zimu 1964. bio je ključan za unapređenje jednog od najneobičnijih partnerstava u historiji američko-kubanskih odnosa, piše američki časopis „Politiko“. Postala je glavna Castrova američka osoba od povjerenja, kao i tajni sagovornik sa Bijelom kućom – ključna veza u tajnom kanalu komunikacije koji je na svoju ruku uspostavila između Washingtona i Havane da bi istražila mogućnost približavanja nakon kubanske raketne krize. Od sredine 1963. do kraja 1964, Howard je tajno prenosila poruke kubanskog revolucionarnog režima Bijeloj kući i obratno. Također je koristila reporterske vještine i visoku poziciju u ABC da javno osporava hladnoratovski stav da je Castro neumoljivi neprijatelj američkih interesa. Njena uloga mirovnjaka je građena na složenom ličnom odnosu koji je uspjela da stvori sa Castrom – odnosom koji je bio politički i lični, intelektualni i intimni.
Danas se niko ne sjeća Lise Howard, ali je ona početkom 1960-ih bila jedna od najpoznatijih novinarki u SAD. Njena uticajna uloga u medijima je bila potpora njenim naporima oko Kube, iako je zabrinjavala zvaničnike Bijele kuće, koji su bili mete njenog upornog pritiska da promijene američku politiku.
U tajnim izvještajima iz tog doba, ti zvaničnici su spekulisali o „fizičkom odnosu između“ Howard i Castra i strahovali da će iskoristiti poziciju u ABC newsu da objavi priču o tajnim pregovorima Washingtona sa komandanteom. Međutim, oboje su ponijeli u grob tajnu svoje intimne diplomatije. Tek sada, zahvaljujući zvaničnim dokumentima sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, i Lisinim neobjavljenim dnevnicima i pismima, konačno može biti ispričana priča o tome kako je jedna uporna novinarka stekla povjerenje legendarnog lidera kubanske revolucije i privoljela dva američka predsjednika da razmisle o mirnom odnosu sa njim, piše „Politiko“, koji je prvi objavio otkrića o odnosu novinarke i revolucionara.
Kako su tenzije između dvije države bile visoke, embargo na snazi, a nije bilo direktnih letova, malo koji novinar je mogao dobiti pristup Kubi, kamoli intervju sa njenim liderom. Howard je to pokušala dva puta početkom 1960-ih, i ponovo nakon raketne krize. „Imajući u vidu aktuelnu svjetsku krizu, zar nije idealan momenat da se obratite američkom narodu“, napisala je Castru.
Nakon nekoliko mjeseci, kubanska misija u New Yorku joj je odborila vizu da posjeti Havanu u aprilu 1963. Nakon što ju je ignorisao nekoliko nedjelja, Castro je pristao da se sastane sa novinarkom u noćnom klubu u hotelu Rivijera u Havani 21. aprila, gdje su razgovarali do šest sati ujutro.
Novinarka je bila zadivljena Castrovom obrazovanošću. „Nikad nisam srela nekog komunistu kojeg tako zanima Albert Camus“, kaže Lisa kasnije u jednom pismu. Castro je toliko uživao u razgovoru da je pristao na formalni intervju – prvi koji je dao nekom američkom TV novinaru od 1959. U hotelu Rivijera, 24. aprila, komandante je na pitanje „Pod kojim uslovima biste podržali približavanje sa Washingtonom“, odgovorio pred kamerama: „Moguće je ako to želi vlada SAD“.
Samo nekoliko mjeseci nakon napete nuklearne krize, interesovanje jednog od najpoznatijih američkih hladnoratovskih neprijatelja za popravljanje odnosa je bila glavna vijest.
Castro je nakon intervjua poslao novinarki cvijeće, a ona je napisala veoma lično pismo, da mu se zahvali za intervju, za buket, i da mu da „nešto najvrednije što ima da ponudi – moju vjeru u vašu čast.
Moju vjeru u obliku pisma koje bi me, ako se otkrije, moglo uništiti u SAD“.
Ona u pismu kombinuje snažne kritike i istinsku pohvalu. „Ne želim da se uništite…imate ono što George Bernard Shaw zove ‘iskra božanske vatre’. Vi niste nemilosrdni, cinični tiranin kako kažu vaši kritičari…Ne vjerujem da vam je namjera da naudite narodu, ali me rastužuje i ljuti to što ste uništili hiljade i naškodili puno većem broju bez pravog razloga“, napisala je Howard.
Castro je bio opčinjen Lisom.
„Pozvao bi me da mu sjednem u krilo i pričao mi vrlo nježno, govoreći ‘Liza, ti si vrlo opasna za mene. Mogao bih veoma duboko da volim djevojku kao ti. Slatka si, lijepa, inteligentna i osjećajna’“.
Novinarka je molila Castra da nađe način da postane transformišuća historijska figura, jer ona vjeruje da je to njegova sudbina. Obećala je da će učiniti sve što može da osigura njegov opstanak i približi Kubu i SAD. „Razgovaraću sa nekim ljudima kad se vratim u SAD“, napisala je.
„Lisa Howard definitivno želi da impresionira vladu SAD sa dvije činjenice: Castro je spreman da razgovara o približavanju i ona lično će razgovarati sa njim ako to traži vlada SAD“, stoji u tajnom izvještaju CIA podnesenom Bijeloj kući.
Osim što se sastala sa zvaničnicima CIA i State Departmenta, novinarka je pisala Kennedyju, elaborirajući mu šta joj je Castro rekao i tražeći sastanak sa predsjednikom. Molila je Kennedyja da sjedne i pregovara sa Fidelom.
CIA se, bez njenog znanja, snažno protivila njenoj poruci o potencijalnom pomirenju i lobirala kod Kennedyja da je ignoriše.
SAD i Kuba su 23. septembra 1963. održale prvi, iako neformalni, sastanak od Eisenhowerove administracije. Narednih nekoliko mjeseci, dom Lise Howard je postao centar tajne komunikacije između Kube i SAD.
Howard, Castro i nekoliko američkih zvaničnika je znalo da je ubistvo Johna Kenndyja 22. novembra uništilo i tajne napore da se nađe zajednički jezik sa Kubom. Novinarka, međutim, nije odustajala.
Nagovorila je nadređene u ABC newsu da ponovo pođe na Kubu i uradi TV specijal, ovoga puta o životu pod revolucijom. Željela je da sa Castrom razmotri i to kako će obnoviti delikatnu diplomatiju sa predsjednikom Lyndonom B. Johnsonom.
Tokom dvije nedjelje, u februaru 1964, Liza je sa ekipom obilazila Kubu sa energičnim Castrom, snimajući ga kako igra košarku, posjećuje farmu stoke i druži se sa seljanima. Koliko god je vjerovala da je diktator, impresioniralo ju je obožavanje koje je izazivao kod naroda. „Nema sumnje da Fidel kod žena izaziva seksualnu želju. Sjedjela sam i stajala pored njega pet sati i skoro sam izgubila razum“, prisjetila se.
Ispričala je da je nakon formalnog intervjua za ABC 13. februara, Castro rekao da je puno želi, ali da uslovi moraju biti pravi i da moraju biti negdje „gdje možemo zaboraviti na sve“.
Ipak, „pošli smo u krevet i vodio je ljubav sa mnom prilično vješto i bilo je, naravno, uzbudljivo i zanosno – više od bilo čega što sam iskusila.“
Jedne noći se vratila u apartman i briznula u plač, rastrgnuta između osjećanja prema muškarcu i odbojnosti prema njegovoj revoluciji.
Rekla mu je da ju je „dirnuo veoma duboko“, ali da je „oprhvana tugom zato što je toliko vjerovao u revoluciju i ono što radi, a veliki dio toga je zapravo pravo zlo“. „On to nije vidio, i ja nisam bila u stanju da učinim da on to vidi“. Castro je rekao da je donekle razumije i da mora ponovo doći na Kubu da ponovo pričaju. Obećao je da će uzeti časove engleskog „kako bi se bolje razumjeli“.
Lisa Howard je skoro na svoju ruku izgradila most bez presedana između Castra i Ovalnog kabineta. Međutim, Bijela kuća ju je isključila nakon jula 1964. Nakon toga ne postoje bilješke o kontaktima Lisa Howard i Castra, niti dnevnici o komunikacijama sa Bijelom kućom. Što se tiče zvanične komunikacije sa Kubom, američki zvaničnici su se oglušili o Castrov javni poziv na „opširne rasprave“ sa Washingtonom.
Duboko frustrirana, u decembru 1964, Lisa Howard je posjetila Che Guevaru, argentinskog revolucionara koji je pomogao u pokretanju kubanske revolucije. Posjetila ga je u Ujedinjenim nacijama kako bi obnovila pokušaje da premosti hladnoratovski jaz preko Floridskog moreuza.
„Che Guevara ima nešto da kaže Bijeloj kući”, rekla je savjetniku za nacionalnu bezbjednost Gordonu Chaseu, pokušavajući da na koktelu organizuje susret dviju strana. Ubijedila je jednog senatora da dođe na zabavu i razgovara sa Cheom. „Svrha sastanka je bila da se izrazi kubansko interesovanje za trgovinu sa SAD i američko priznavanje kubanskog režima“, raportirao je senator Eugene McCarthy State Departmentu sutradan.
Međutim, američki zvaničnici su zaključili da je Lisa nametnula razgovor i da Che nije imao ništa da kaže Amerikancima.
Nakon neuspjeha sa Johnsonovom administracijom, Lisa je izgubila i mjesto u ABC newsu nakon što se sukobila sa tom TV kućom oko pristrasnog predstavljanja kubanske vlade.
Njena lična tragedija nastupa krajem proljeća 1965. i perioda depresije i hospitalizacije, koja nije pomogla. U julu 1965, predozirala se sedativima, kada je imala 39 godina.
FBI je ubrzo pokrenuo bizarnu istragu o tome da li je njena smrt povezana sa nestankom Che Guevare nakon njegove posjete New Yorku. Agenti su ispitivali Lisine bivše kolege u ABC newsu o njenim aktivnostima na Kubi, odnosima sa Castrom i Che Guevarom i zašto se ubila.
Njeni napori se nisu možda u potpunosti isplatili dok je bila živa, ali su napravili historijsku osnovu za tajnu diplomatiju koja je dovela do proboja u odnosima koji je Obamina administracija ostvarila 50 godina kasnije.
Fidel Castro je umro u novembru 2016. u 91. godini. Naslijedio ga je brat Raul, koji je u četvrtak zvanično podnio ostavku i predao vlast Miguelu Díaz-Canelu. „Politiko“ piše da Howard mora ostati upamćena kao bitan igrač u prvobitnim naporima da dođe do onoga što je u svom dnevniku opisala kao „časno približavanje“.
Castro je bio svjestan njene neustrašivosti i šta se njome može postići. „Znaš da niko ne bi došao ovdje i učinio to što si ti učinila – takvom voljom i ubjedljivošću“, rekao joj je u jednom kasnom večernjem telefonskom razgovoru između Havane i New Yorka 1964. „Niko“.
Od starlete do novinarske zvijezde
Rođena je kao Dorothy Jean Guggenheim u jevrejskoj porodici srednjeg staleža u Ohaju. Glumila je u drugorazrednim serijama i filmovima početkom 1950-ih. Međutim, imala je veće ambicije i zanimala ju je politika i svjetska dešavanja. „Želim da pričam sa ljudima koji prave vijesti. Želim da budem na licu mjesta kada se historija piše“.
U New Yorku je živjela sa suprugom i dvije kćerke 1960. kada je napustila glumačku karijeru. Počela je volonterski da radi ekskluzivne intervjue za jednu radio-stanicu. Našla je put do vodećih političkih figura, uključujući tada senatora Johna F. Kennedyja, bivšu prvu damu Eleanor Roosevelt i čak predsjednika Dwighta Eisenhowera. Međutim opširni intervju sa Nikitom Khrushchevom u septembru 1960, prvi koji je sovjetski lider dao nekom novinaru sa Zapada, privukao je pažnju urednika ABC newsa. U maju 1961, kada ja imala 35 godina, ta TV stanica ju je angažovala kao prvu novinarku. Nakon dvije godine, dobila je svoju emisiju.
(TBT)