Saudijski prvaci
insistiraju na tome da im je kraljevstvo dobro zaštićeno od naftnog šoka. No,
troše se goleme rezerve stranih valuta. Ekonomisti predviđaju da će, ako ne promijene
smjer, u dvije godine potrošiti 500 milijardi dolara
FOTO: Krerry, Salman
Prije tri godine Međunarodna agencija za
energiju (IEA) procijenila je da će nova, revolucionarna proizvodnja nafte iz
škriljevca pretvoriti Sjedinjene Države do 2017. u vodeću svjetsku energetsku
velesilu i nepovratno promijeniti odnose na tržištu crnoga zlata kojim
desetljećima vlada Saudijska Arabija. Kompleksna američka tehnologija činila se
superiorna tradicionalnom crpenju nafte iz bušotina – ekološki prihvatljivija,
ekonomski ekspanzivna, jer stvara velike profite i otvara brojna radna mjesta,
te s gledišta nacionalne energetske sigurnosti najpogodnija jer omogućava
neovisnost o nafti iz arapskih zemalja.
No ta se predviđanja Međunarodne
agencije za energiju nisu potpuno ostvarila. U najnovijem izvješću IAE
konstatira da se vađenje nafte iz škriljevca smanjilo 60 posto. Razlog je u
novoj, prilagođenoj strategiji Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC),
prije svega Saudijske Arabije, koja njome dominira. Suprotno dosadašnjem
načinu, da smanjenjem proizvodnje održavaju ili povisuju cijenu na tržištu,
Saudijci su zimus odlučili povećati proizvodnju nafte na 10,3 milijuna barela
na dan, čime su joj srušili cijenu na međunarodnom tržištu za 40 posto, na 67
dolara po barelu. Tako su jeftinim crnim zlatom poništili prednosti američkih
proizvođača jer je proizvodnja nafte iz škriljevca postala preskupa. Saudijska
Arabija time je zadržala globalni primat kao najveći izvoznik sirove nafte, no
u Rijadu ne likuju. Dobivena je bitka, ali ne i rat. Drastični pad cijene
crnoga zlata za saudijsko gospodarstvo, dugoročno gledano, nije dobar znak.
Čini se da i u moćnom arapskom kraljevstvu i energetskom carstvu, malo-pomalo,
postaju svjesni da je era fosilnih goriva pri kraju, koliko god se trudili da
je produže…
Ako niske cijene nafte opterećuju
ekonomiju Saudijske Arabije, to se zaista ne vidi.
U
Rijadu deseci dizalica vise nad Financijskom četvrti kralja Abdulaha, što je
odgovor kraljevstva na luku Canary Wharf u Londonu koja ima oko 60 svjetlucavih
tornjeva i svoju vlastitu jednošinsku željeznicu. Na drugom kraju grada
imigranti crnče gradeći nova stambena naselja koja bi trebala popuniti akutni
nedostatak prostora za stanovanje u toj zemlji. U međuvremenu se iskopavaju
trase za novi sustav podzemne željeznice.
Velika je to transformacija za
mjesto koje je nastalo kao postaja od blatne cigle uz pustinjski trgovački put.
Njegovi neboderi odjeveni u staklo, novoosnovani univerziteti, hoteli s pet
zvjezdica i podružnice zapadnjačkih robnih kuća poput Harvey Nicholsa
pretvaraju Rijad iz otrcanog grada u blještavi simbol kraljevskog naftnog
bogatstva.
No, ispod te napredne površine kipe
nevolje. Od prošlog juna Saudijska Arabija pokušava doskočiti dramatičnom padu
cijena sirove nafte. Usprkos nedavnom oporavku međunarodnog brenta na oko 67
američkih dolara po barelu, cijena nafte je više od 40 posto niža nego prošlog
ljeta.
Dosad je utjecaj na 5,7 miliona
stanovnika Rijada bio tek prigušen. “Za mene posao ide kao i dosad”, kaže
Abdulah Muhamed al-Amri, medijski poduzetnik. “No, iako ih sad ne osjećamo,
niže cijene nafte će sigurno utjecati na širu ekonomiju.” Jedino je rješenje,
kaže, da Saudijska Arabija pronađe druge grane privrede osim izvoza nafte koji
još znači 43 posto bruto domaćeg proizvoda.
Ironično je da je i sama
Saudijska Arabija odigrala ulogu u smanjenju cijena. Brent je snižen zbog
golemog viška koji je stvorila naglo povećana proizvodnja američke nafte iz
škriljevca.
No, i to je stalo prošlog oktobra
nakon što je OPEC, kartel proizvođača u kojem dominiraju Saudijci, odlučio
uravnotežiti proizvodnju a ne smanjiti cijene na održive. Rijad je jasno
naznačio da je radije spreman izdržati razdoblje jeftine sirove nafte nego
odreći se tržišnog udjela. Usprkos tom hrabrom potezu, pad cijena je snažna
fiskalna glavobolja saudijskoj kraljevskoj obitelji.
Najveći svjetski izvoznik nafte,
Saudijska Arabija ranjivija je na niske cijene nafte nego drugi proizvođači
koji imaju raznovrsniju ekonomiju: u posljednjih nekoliko godina prihodi od
nafte iznosili su više od 90 posto državnog prihoda.
Štoviše, ekonomsko zdravlje
zemlje ovisi o visokim cijenama sirove nafte. Prema izvještaju Khalida
Alsweilema iz centra Belfer, razina na kojoj Saudijci ne gube, ali i ne
zarađuju – cijena nafte koja je potrebna da uravnoteži budžet svake godine –
vrlo brzo raste, od 68 dolara 2012. godine, do između 95 i 106 dolara ove
godine. A s obzirom na to da se nafta sad prodaje znatno ispod te razine,
zabrinjavajuće je kako će to utjecati na rijadski budžet. Saudijski dužnosnici
inzistiraju na tome da je Kraljevstvo dobro zaštićeno od naftnog šoka. No,
troše se goleme rezerve stranih valuta, što je sredinom 2014. godine
kulminiralo na oko 800 milijardi dolara. Rezerve su pale za 36 milijardi dolara
samo u ožujku i travnju. Ekonomisti predviđaju da će, ako ne promijene smjer, u
dvije godine potrošiti 500 milijardi dolara.
Dvomjesečna vojna kampanja protiv
jemenskih pobunjenika Hutija također je na Rijad nametnula rastuće fiskalno
opterećenje. Rezultat toga je da budžet Saudijske Arabije za 2015. predviđa
deficit od 40 milijardi dolara; a to bi moglo biti i više ako cijena nafte
ostane niska.
Velikodušnost države popravio je
novi kralj, Salman bin Abdulaziz al-Saud, kad je okrunjen u siječnju i ubrzo
najavio bonus isplate za javne službenike a poslije i vojsku – što je veliki
rashod za zemlju u kojoj je trećina poslova u javnom sektoru.
“Ljudi
sad ne osjećaju pad cijena nafte, ali postavljaju pitanja o tome što se događa
s budžetom”, kaže Aldo Flores-Quiroga, glavni tajnik Međunarodnog energetskog
foruma sa sjedištem u Rijadu.
Ipak, pad cijena nije utjecao na
ambiciozne planove Rijada. Ibrahim al-Asaf, saudijski ministar financija,
priznao je ovog mjeseca na konferenciji o kapitalu da su niske cijene “izazov
zemljama izvoznicama” i da će vlada morati “racionalizirati” potrošnju. No,
inzistirao je na tome da je financijska pozicija zemlje “vrlo jaka” i da će nastaviti
s gotovo 2600 projekata u vrijednosti od 50 milijardi dolara na koje se lani
obvezala.
S druge strane, ponegdje se
pojavljuju znakovi usporavanja. Tvrtke koje ovise o poslovima s državom
predviđaju niže prihode ove godine, dok naftni sektor već osjeća učinke. “Saudi
Aramco (u vlasništvu države) i druge vladine agencije ne odobravaju sve
projekte”, kaže jedan zapadni diplomat u glavnom gradu Saudijske Arabije. “I
premda glavni projekti i dalje napreduju, druge će zaustaviti ili ih odgoditi
na neodređeno vrijeme.” Analitičari kažu da to uključuje i planove za bušenje u
dubokim vodama Crvenog mora. U međuvremenu, deseci stranih kompanija, koje je
Saudi Aramco angažirao da izgrade mnogo sportskih stadiona, čekaju kod kuće
znak za početak tih odgođenih projekata.
Usporavanje je potaklo strahove
da će se smanjiti mogućnost zapošljavanja u sve većoj vojsci mladih te
Kraljevine. “Studenti već govore kako je Aramco zaustavio zapošljavanje u nekim
svojim odjelima, a Schlumberger (lokalni ogranak međunarodne grupe na naftu i
usluge) otpustio neke od nedavno zaposlenih tek diplomiranih zaposlenika”,
rekao je jedan od profesora iz istočne provincije gdje se nalazi većina naftne
industrije. “Tako da raste zabrinutost oko negativnog učinka na zapošljavanje.”
Promjene koje je uveo kralj
Salman imaju namjeru pomoći u problematičnom okruženju nižih cijena nafte. Kao
dio većih izmjena, kralj je početkom godine imenovao svog sina, princa Mohameda
bin Salman Al Sauda, direktorom savjeta za ekonomska i razvojna pitanja koji ima
zadatak poboljšati koordinaciju između ministarstava, kao i provesti ekonomske
reforme.
Princ Mohamed ima tek 30 godina,
međutim ostavio je dobar dojam na zapadne dužnosnike koji kažu da se doima u
potpunosti svjestan potrebe da se poveća stopa zaposlenosti i ekonomija
diverzificira dalje od nafte. No, princ tek treba odrediti svoju viziju i način
postizanja tog cilja.
Zasad se poslovanje u
Financijskoj četvrti kralja Abdulaha nastavlja kao i obično, a većina drugih
megaprojekata u Rijadu ide dalje. “Kad prizemlje dizalice, onda ćemo znati da
je zaista loše”, kaže John Sfakianakis, direktor Ashmore Groupe iz Rijada.
“Dotad Saudijci … ne osjećaju nevolje.”
(The Bosnia Times / Globus)