Jedno od najvažnijih pitanja je “da li će novi
kralj Saudijske Arabije ići u pomirenje sa Muslimanskim bratstvom, čiji je utjecaj snažan u mnogim zemljama u regiji?”
FOTO: Kralj
Selman bin Abdul Aziz
Inauguracija kralja Selmana bin Abdul Aziza nakon smrti njegovog polubrata kralja Abdulaha, dio je procesa koji je već unaprijed utvrđen protokolom
unutar kraljevske porodice. Događaj je popraćen širom svijeta, pa se tom prilikom intenzivno diskutiralo o njegovim budućim koracima.
Hoće li novi kralj obznaniti novu regionalnu politiku? Tokom posljednjih godina vanjska politika Saudijske Arabije je alarmantno skrenula u pravcu koji je naljutio mase u regionu pa i širom muslimanskog svijeta. Zlokobna podrška Rijada egipatskoj vojnoj hunti, neprijateljstvo prema Muslimanskom bratstvu u Egiptu, te neuspjeh da se suprotstavi iranskom vojnom napretku u Siriji, Iraku i
Jemenu, izložilo je vanjsku politiku
Saudijske Arabije velikom preziru. Iz nekog čudnog razloga, mala zemlja poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja nema čak
ni vlastitu populaciju, postala je ključni kreator saudijske vanjske politike.
Jedno od najvažnijih pitanja je da li će novi kralj Saudijske Arabije ići u pomirenje sa Muslimanskim bratstvom, čija je utjecaj
snažan u mnogim zemljama u regiji?
Dvor Sauda i Muslimansko
bratstvo imaju povezanu historiju, naročito u Egiptu. U pedesetim i šezdesetim
godinama, Rijad je podržao Muslimansko bratstvo protiv egipatskog
predsjednika Džemala Abdul Nasera, ali su se okrenuli protiv njih kada su počeli da zadobivaju utjecaj unutar Kraljevstva i drugih dijelova Arapskog poluotoka. U
novije vrijeme šeici iz Rijada i Abu Dabija pomogli su u krvavom svrgavanju egipatskog prvog demokratski izabranog
predsjednika Mohammada Mursija, predavši najmnogoljudniju arapsku zemlju pučisti Abdul Fatahu al-Sisiju koji se sumnjiči za savez sa Izraelom.
Kraljevstvo
daje neke znakove koji ukazuju da žele približavanje Muslimanskom bratstvu. Ali
ostaje sumnja da bi eventualne promjene bile zapravo samo kozmetičke prirode, jer izgleda da je Rijadu teško napraviti
veliki pomak u svojim odnosima sa Muslimanskim Bratstvom, posebno u Egiptu.
Vođe
iz Ujedinjenih Arapskih Emirata,
kao i general Sisi nisu bili na dženazi kralja Abdulaha dok je turski predsjednik Recep Tajip Erdogan,
inače snažan kritičar egipatskog državnog udara, bio prisutan.
Saudijski
ministar vanjskih poslova Saud al-Faisal u intervjuu od 10. februara otvoreno
je rekao da “Rijad nema problema sa Muslimanskim bratstvom.” Bivši
pripadnik Savjetodavne skupštine Saudijske Arabije, Ahmed al-Tuwaijri, rekao je
da je “Muslimansko bratstvo je prirodni saveznik” Saudijskoj Arabiji. Ovo
se smatra znakom promjene u politici.
Saudija
je u vanjskoj politici napravila dosta propusta, započevši sa podrškom 2003. anglo-američkoj invaziji na Irak, gdje je novi režim ušao u savez sa Iranom. Saudijski odgovor na arapsko proljeće i njihova otvorena podrška kontrarevoluciji otkrilo je kako
ministarstvo vanjskih poslova nije bilo u stanju prepoznati
i oduprijeti se tajnom utjecaju globalne mafije.
Saudijska
vanjska politika nije služila sopstvenim interesima u Egiptu, Libiji, Siriji, Iraku i Jemenu, pa je Saudijska vlada izgubila strateške interese u
ovim zemljama i pretrpjela strašan
pad popularnosti i prestiža. Saudijska Arabija se nije smjela ponašati poput ostalih šejkova iz zemalja zaljeva koji se ne žele
zamarati problemom javnog imidža ili nacionalnim interesima dok uživaju podršku svjetskih trgovaca rata i plaćenika.
Dugotrajnim
građanskim ratovima u Siriji i Iraku, preuzimanje glavnog grada Jemena Sane od strane Husa, te sve veći sukobi u Libiji, dodatno se obilo o glavu Saudijskoj Arabiji. Stvorena
je tako nekontrolisana situacija
da je morala izvršiti vazdušnu invaziju na Jemen. Takav razvoj događaja već je umanjio saudijski utjecaj u regiji kad prethodni kralj tobože nije dobro procijenio regionalne preokrete, kao što nije shvatio raspoloženje i odlučnost arapskih masa željnih dostojanstva, jednakosti i demokratije.
Bliski
istok je sada na pragu promjena, i ultimativno ulazi u fazu demokratske
tranzicije. Dugo je već Saudijska Arabija glavni igrač u Organizaciji islamskih zemalja (OIC) i Arapske lige. Tako je uživala neprikosnovenu podršku na regionalnom, i vrlo solidnu podršku na širem planu u muslimanskom svijetu. Njen utjecaj ovih dana se smanjio i u Vijeću za saradnju
među zemljama zaljeva (GCC). Čak je Katar pokušao osporiti hegemoniju
Saudijske Arabije u GCC zbog pitanja Muslimanskog bratstva.
Pogoršanje
Saudijskih odnosa sa Turskom je direktan rezultat podrške Kraljevine egipatskoj
vojnoj hunti. Sisi je okrutan diktator koji ne može zadobiti legitimitet
ubijanjima i represijom. Stoga Saudijska Arabija mora odlučiti da li će
nastaviti tolika ulaganja u savez sa kojekakvim sitnim trgovcima koji su u
savezu sa zapadnom ratnom industrijom. Inače, njihov ovakav politički kurs i
fokus će samo ojačati poziciju njenog regionalnog rivala Irana.
Turski
predsjednik Tajip Erdogan je istakao potrebu da se Saudijska Arabija odredi o
budućem pravcu kada je Egipat u pitanju, što se vidi iz njegove izjave prilikom
nedavne posjete Saudijskoj Kraljevini: “Neki potezi Rijada bi mogli
promijeniti stvari u egipatskoj administraciji.”
Stoga, kako bi vratio izgubljeni
dignitet kao i regionalnu
stabilnost, novi kralj će morati usvojiti humaniju regionalnu politiku u zemljama gdje Muslimansko
bratstvo ima utjecaj i gdje je omiljeno među masama. Ovdje se postavlja ključno pitanje; da li bi kralj Selman mogao skupiti potrebnu hrabrost da se odrekne politike svog prethodnika kad su u
pitanju “Braća”?! Ako bi odgovorio na ovaj izazov novi
kralj bi ugrozio svoj položaj kod kontra–revolucionarnih frakcija vladajuće porodice. Ratna industrija SAD-a
i Europe bi se također protivila takvoj promjeni politike.
S
druge strane, “Braća” neće, kao do
sada, priznati površne promjene u politici Saudijske Arabije. Bratstvo je vrlo disciplinirana organizacija koja ima odane sljedbenike. Podrška kakvu Muslimansko Bratstvo može dati Saudijskoj
Arabiji, mnogo je snažnije od podrške koju bi im mogli ponuditi lideri oportunističke Evrope ili US. Tako bi novi kralj svrsishodnijim odlikama i politikom mogao doprinijeti regionalnoj stabilnosti.
/Preveo
i priredio: S.G., thebosniatimes.ba/