BALKANSKE STRATEŠKE DUBINE Turska koja se osjeća odbačenom od strane EU može se ponašati nepredvidivo

12.10.2017. u 09:53

ANALITIKA

Prema istraživanjima javnog mnijenja, muslimani sa Balkana imaju najbliskiji odnos prema Turskoj, i obrnuto, građani Turske veoma blagonaklono gledaju na muslimane balkanskih država (više nego na Arape)


FOTO: Erdogan, Vučić (AA)

"Turska i Srbija su dvije ključne zemlje na Balkanu. Kao što je Turska u svom neposrednom geografskom okruženju ključ za mir i stabilnost, tako je i Srbija na Balkanu, koji ima multietničku, multikulturalnu i dinamičnu strukturu, u poziciji da otvori put regiji", kazao je Erdogan za "Politiku".

Stoga je, kako ocjenjuje, za održavanje stabilnosti, mira i prosperiteta na Balkanu i širom Evrope, suradnja između Turske i Srbije od ključne važnosti.

Nakon Davutoglua

Temelj aktuelne turske spoljne politike je tzv. koncept strateške dubine koju je kreirao Ahmet Davutoglu, univerzitetski profesor i bivši ministar vanjskih poslova, odnosno jednokratani predsjednik AK Partije. Prema ovom konceptu, Turska želi da u svome okruženju napravi zonu uticaja, u kojoj može igrati ulogu stabilizatora i ključne regionalne sile. Kao najvažniji instrument uticaja Turske u susjedstvu predviđena je upotreba mehke moći (soft power): trgovina, spoljne investicije, ulaganje u obrazovanje, građevinski sektor, turizam, pomoć za razvoj itd. Kozervativna Stranka pravde i razvoja (AKP), koja počiva na islamističkim temeljima, od svog dolaska na vlast 2002. godine u velikoj mjeri je primijenila ovaj koncept u praksi.

Jedna od suštinskih ideja ove strategije je politika pod simboličnim imenom nula problema sa susjedima, odnosno da se sva otvorena pitanja i nesporazumi sa susjednim državama svedu na najmanju moguću mjeru. Međutim, iako je sa nekim državama, kao što su Srbija i Grčka, zaista znatno unaprijedila svoje odnose, sa drugim susjedima Turska je uspjela čak i da ih pogorša. U svakom od regiona koji je okružuju, postoji po jedna zemlja sa kojom tursko rukovodstvo ne umije pronaći zajednički jezik: u srednjoj Aziji je to Uzbekistan, na Bliskom Istoku Izrael, na Južnom Kavkazu Jermenija. Ovi primjeri upravo pokazuju nedostatke ovog koncepta.

Koncepcija strateške dubine je tijesno povezana sa pitanjem odnosa Turske i EU, i jasno je da je izvor inspiracije Ahmetu Davutoglu, prilikom njenog formuliranja, bila Politika susjedstva koju sprovodi EU. Implementacijom ove koncepcije u praksi, Turska pokušava pokazati kako bi njeno priključenje uniji bilo šansa za EU, pošto bi se time povećao kapacitet i uticaj EU na Bliskom Istoku, Centralnoj Aziji i Sjevernoj Africi. S druge strane, ideja stvaranja zone uticaja predstavlja istovremeno rezervni plan za Tursku, u slučaju da pregovori sa EU ne daju očekivane rezultate. Njihova logika može se objasniti ovakvim razmišljanjem političkih elita u Turskoj: „ako nas EU ne želi, mi ćemo imati dobre odnose sa Kinom, Rusijom, Iranom i zonu uticaja u našom susjedstvu...“ Na taj način Turska neposredno ucjenjuje EU.

Međutim, mala je vjerovatnoća za otpočinjanje neke vrste mini hladnog rata između Turske i EU. Turska nije u mogućnosti da svoju politiku u potpunosti transformira u anti-Zapadnu, prije svega zbog ekonomskih i vojnih veza. EU je najbitniji privredni partner, a u vojnom pogledu, za Tursku je mnogo bitnija saradnja sa SAD i EU nego sa npr. Rusijom ili Kinom.

Ipak, Turska koja se osjeća odbačenom od strane EU može se ponašati nepredvidivo, i u odlučivanju se voditi emocijama.

Turska i Zapadni Balkan

Turska je važna zemlja na Balkanu, koja ima znatan uticaj među muslimanima u ovom regionu, i želi igrati ulogu njihovog zaštitnika. Uticaj je zasnovan na osmanskom nasljeđu i tijesnim društvenim vezama između Turaka i balkanskih muslimana. Prema istraživanjima javnog mnijenja, muslimani sa Balkana imaju najbliskiji odnos prema Turskoj, i obrnuto, građani Turske veoma blagonaklono gledaju na muslimane balkanskih država (više nego na Arape). Štaviše, prema istraživanju Gallup Balkan Monitora većina građana država Zapadnog Balkana nema negativno mišljenje o Turskoj, odnosno izražavaju pretežno neutralan stav. Ovo je od posebnog značaja za Tursku, imajući u vidu kakvo je raspoloženje građana država EU prema ulasku Turske u uniju. Percepcija Turske je naročito pozitivna kod Bošnjaka i Albanaca (i iz Albanije i sa Kosova), ali i kod Makedonaca (zbog loših odnosa sa Grčkom), pošto Turska igra ulogu njihovog zaštitnika na međunarodnoj sceni. Izuzetak su Srbi iz Republike Srpske koji je smatraju za neprijateljsku državu. Važan uspjeh Turske predstavlja poboljšanje odnosa sa Srbijom, sa krajnjim ciljem da Ankara igra ulogu arbitra na Zapadnom Balkanu. Ipak, značaj Turske za region u ovom trenutku neuporedivo je manji od značaja EU.

Turska igra dosta važnu ulogu u privredi BiH, Albanije, Kosova i Makedonije Turska ima značajan udio i u investicionom bilansu ovih zemalja (oko 4-15%) i u trgovini (oko 4-8%). Učestvovala je u realizaciji važnih projekata građevinskih sektora Albanije, Kosova i Makedonije u ukupnom iznosu od oko 2 milijarde američkih dolara. Ipak, pozicija Turske unutar privredama Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Republike Srpske u BIH je slaba. U cjelini, turski ekonomski uticaj u regionu je slabiji nego uticaj Austrije ili čak Slovenije. U  Turskoj postoji percepcija da je region Zapadnog Balkana suviše mali i da nije previše interesantan za ulaganje i trgovinu. Takođe, EU je mnogo značajnija zbog broja radnika sa Zapadnog Balkana na privremenom radu u njenim državama članicama, kao i zbog EU pomoći za razvoj i stipendija za studente iz regiona.

Turska nema mogućnosti da promijeni ovu situaciju zbog mnogo manjeg ekonomskog potencijala u odnosu na potencijal EU. Ipak, kada je riječ o stipendiranju studenata sa Zapadnog Balkana, njih oko 2,000 se školuje u Turskoj, i to su uglavnom građani islamske vjeroispovjesti. Osim toga, Turska je uspostavila nekoliko univerziteta i važnih srednjih škola u regionu. Sa druge strane, Albanci muslimani pretežno studiraju u Italiji i Grčkoj, a tek mali broj u Turskoj. Ovo isto važi i za Bošnjake, koji pretežno odlaze u Hrvatsku, Austriju, Njemačku.

Osim iz Makedonije i sa Kosova, u Tursku ne odlazi proporcionalno značajan broj turista iz zemalja Zapadnog Balkana. Što se tiče pomoći za razvoj, svake godine, prosječno 10-15% od ukupne turske pomoći ide Zapadnom Balkanu. Turska predstavlja za svaku od država (osim Albanije) jednog od važnih donatora (nalazi se između 8.-10. mesta po visini donacija, a udio u pomoći je prosječno oko 3-4%).

Važnost Turske za region je najviše vidljiva u borbi protiv šverca heroina iz Afganistana, kao i unutar misija EU i NATO na Balkanu. Turska vojska takođe ima značajnu ulogu u obuci armija Bosne, Albanije i Makedonije. Ova država učestvovala je u gotovo svim misijama EU i NATO na Balkanu i time je jedna od bitnijih država za stabilizaciju Zapadnog Balkana (u ovom trenutku Turska daje 15% ljudstva u misiji Althea u Bosni i Hercegovini, 7% u KFOR-u i oko 4% ljudstva u EULEX-u). Turska je čak 5 puta uspješnija u prijesecanju kanala šverca heroina iz Afganistana nego sve balkanske države zajedno. Također, ne može se zanemariti važna uloga Turske u spriječavanju rasta vehabizma kroz podršku vjerskim zajednicama i tradicionalnom, osmanskom islamu „glavnog toka“.

Turska želi dokazati da je kredibilan partner Zapadu na Balkanu, kako bi imala dokaz da nije antizapadna zemlja. Također, to joj može poslužiti i kao alibi za „probleme“ koje pravi, odnosno za povremeno ispoljavanje drugačijih stavova od Zapada u vezi sa Izraelom, Iranom i Rusijom. Mada postoje neslaganja Turske i EU povodom Balkana, ovo je ipak prostor preklapanja interesa Ankare i Bruxellesa (naročito u stabilizaciji regiona kroz pristupanje u EU i NATO). Ova situacija može se promijeniti u slučaju spriječavanja ili odlaganja procesa integracije Turske u EU. Ona ne može spriječiti proširenje EU na Zapadni Balkan, ali ga može usporiti u slučaju problema u odnosima država Zapadnog Balkana i EU. Sa druge strane, u slučaju krize u odnosima između Turske i EU, Zapadni Balkan može postati prvi prostor gdje može doći do njihovog poboljšanja.


(TBT)