DA LI JE EVROPA SPREMNA ZA BURKINI? Ogled o sekularizmu i tradicionalnim evropskim vrijednostima

20.09.2017. u 01:29

TEME

Islamska tradicija je nešto ukorijenjeno u tradiciji i vjerskom – nesvjesnom žena muslimanki, zato su taj običaj i ponijele sa sobom u Evropu.

FOTO: (Reuters)

Globalizam je svijetu, a naročito Evropi, donio mnoštvo fenomena na koje Evropa baš i nema utvrdjen odgovor, jer nema prethodno iskustvo sa njima. Tokom posljednjih decenija, razvojem tehnologija, brzog interneta i jeftinog transporta, zatim poslova koji nisu isključivo vezani za mjesto u kome živite, svijet se nevjerovatno ‘’ubrzao’’. Počela je velika cirkulacija robe, kapitala i, ono sto je narocito vazno, ljudi. Više nije bio atrakcija bijelac u Indoneziji ili Afroamerikanac u Rusiji. Ali protok kapitala i ljudi je sa sobom nosio Ii protok kultura, tradicija i vjerskih običaja koji su bili neuobičajeni za nove krajeve. I kao sto je nekada Put Svile bio globalni Wall Street, danas je svaki veći grad globalno selo, jer u njemu je moguce naći gotovo sve svjetske nacije, religije i boje koze. I to se naziva multikulturalizam.

Situacija je postala naročito komplicirana tokom sirijskog, iračkog rata i pojavom globalne terorističke pošasti – ISIL-a. Svjedoci smo da su milioni izbjeglica iz najugroženijih predjela svijeta pohrlili u Evropu, u potrazi za novim i boljim životom. Gdje će njihov rad biti vrednovan, a njihovo dostajnstvo poštovano. Upravo, tokom tog procesa dolazi do izražaja jedan od ogromnih problema na koje Evropa nema jos uvijek odgovor. To su vjerske, odnosno, islamske tradicije koje su novopridošlice ponijele sa sobom kao jedan od ključnih elemenata svog nacionalnog i duhovnog identiteta. Jedan od tih fenomena, između ostalog, je i nošenje burki ili hidžaba, koje prakticiraju žene muslimanke.

Hidžab ili burka

Muslimanske žene širom svijeta nose karakteristične vrste odjeće - dok jedne hidžabom pokrivaju glavu, kosu i vrat, druge pak nose burku od glave do pete sa otvorom za oči. Nikab je sličan odijevni predmet koji ima samo mrežicu u predjelu očiju. Mahrama se smatra znakom skromnosti i simbolom vjere, a ona koju nose muslimanke naziva se hidžabom. Hidžabi se nose u različitim stilovima i bojama, a vrsta koja se najčešće nosi na Zapadu pokriva glavu i vrat, ali ne i lice. Burka je najzatvorenija od svih muslimanskih mahrama, iz jednog je dijela i pokriva lice i cijelo tijelo, ima samo usku mrežicu u predjelu očiju. Pored hidžaba, nikaba i burke, koje su najpoznatije vrste odjeće u muslimanskom svijetu, postoji i dvodijelni veo koji se naziva al-almira, a sastoji se od uske kape najčešće pamučne i mahrame koja se nosi preko nje. Mnoge Iranke nose čador, vrstu plašta koji prekriva cijelo tijelo, a često ispod njega na glavi imaju jednu manju mahramu.

Zašto se nosi?

U islamskom svijetu ova odjeća se smatra strogom obavezom. Zato što je to naredba Allaha da bi se zaštitila žena muslimanka od pogleda muškaraca i bila sigurna. A i zato da se razlikuju žene muslimanke od drugih žena koje nisu muslimanke, i da svoju ljepotu i čari pokazuju samo svojima. Islamski teolozi smatraju da ‘’nošenje hidžaba predstavlja pokorovanje naredbi Allahovoj; stoga, hidžab je čin obožavanja. Kao i kod svih ostalih činova obožavanja, osnovni princip je namjera. Hidžab se mora nositi samo da bi se pokorilo Allahovoj naredbi, samo zbog Njegovog zadovoljstva i samo u Njegovo ime. Ako se hidžab ne nosi zbog ove iskrene namjere, onda ono postaje ili čin licemjerstva ili pokazivanja ljudima.’’

Iz ovoga se vidi da je islamska tradicija nešto ukorijenjeno u tradiciji i vjerskom – nesvjesnom žena muslimanki, zato su taj obicčaj i ponijele sa sobom u Evropu.

Evropa i islamske vrijednosti

Evropa, usljed ogromnoga broja ljudi iz azijskih i afričkih zemalja, koji su dosli na njeno tle, nije uspjela izgraditi odgovarajući odgovor na sva pitanja i probleme koje bi ovaj ‘’sukob’’ kultura i tradicija mogao da nosi sa sobom. A jedno pitanje, koje se tokom ovog ljeta pokazalo kao vrlo aktuelno i iz nekog razloga važno, je pitanje – burkinija ili ženskog islamskog kupaćeg kostima. Burkini je kupaći kostim za muslimanske vjernice. Nazvan je po kombinaciji riječi "burka" i "bikini". U Turskoj ga zovu i hazema, a u drugim arapskim zemljama poznat je kao halal kupaći kostim. Sastoji se iz dugačkih pantalona i gornjeg dijela sa dugačkim rukavima i kapuljačom umjesto mahrame. Na evropskim bazenima angažirano je mnogo ženskog osoblja, koje provjeravaju da se ispod burkinija ne nosi donji veš, jer bi to bio prekršaj higijenskih propisa. Burkini otkriva lice, sakriva kosu, otkriva stopala i dlanove. Izgleda kao ronilačko odijelo.

Burkini

Tokom ljeta, na više plaža na francuskoj rivijeri, događali su se problemi koji su bili izazvani upravo nošenjem burkinija na evropskim plažama. Na nekim plažama, oko Nice i Cannesa, nošenje burkinija je u potpunosti zabranjeno, što je izazvalo veliki revolt islamske zajednice. Nakon toga, problem se proširio evropskim plažama i zahtijevao je hitno rješenje.

Postavlja se pitanje da li vlada ima pravo da zabrani nošenje burkinija?

Odgovor na ovo pitanje može biti dvostruk. Ukoliko se vratimo unazad i pogledamo primjere velikih evropskih demokarata i osnivača modernih evropskih država, kao i boraca za demokratiju, možemo reći da parole kao sto su ‘’sloboda, jednakost, bratstvo’’  ili ‘’Evropa za sve’’ nemaju alternative. Evropa, a samim tim i sve evropske zemlje, je nastala na prihvatanju različitosti i izbjegavanju sukoba. Da nije tako, pitanje je da li bi današnja Evropa i postojala. Dakle, sve tradicije, vjere, nacionalosti su u Evropi dobrodošle i na osnovu toga, zabrana kao takva nema nikakvu poentu. Naročito zabrana vjerskih tradicija koja bi trebalo biti neotuđivo pravo svakog živog čovjeka sve dok nikog ne ugrožava.

S druge strane, Evropa jeste otvorena i multikulturalna. Arapski je u Francuskoj zastupljen gotovo u istoj mjeri kao i francuski. Postoje dijelovi grada, gdje žive ljudi i po nekoliko decenija, a riječi francuskog jezika ne znaju, tu i jeste upravo širina francuske demokratije. Da ne pričamo o jugu Italije i izbjeglicama iz Afrike. Ili engleskim kvartovima gdje zive sikhi ili hindusi. Ali ako bi neki Evropljanin, kršćanin, otišao u neku od islamskih zemalja i samo izjavio da je kršćanin, bio bi na licu mjesta uhapšen. Za posjedovanje Svetog Pisma bi bio strijeljan. Iz te perspektive posmatrati situaciju i zamisliti npr. Francuza kako, npr. u Džedi traži da se obezbijedi nudistička plaža samo za Francuze nudiste, djeluje toliko nestvarno i neobjašnjivo da je smiješna.

U ključu svega toga se i nalazi odgovor na ovo pitanje. Postoje tri moguća rješenja. Prvi je da imigranti prihvate evropske vrijednosti. Drugo je da se vrate u zemlje iz kojih su došli ili da idu u zemlje gdje im stil života najviše odgovara. A treći je da Evropa, kakvu je poznajemo, prestane da postoji.

(TBT, Nedeljnik, Autor Vladimir Milojević)