KOJU ULOGU RUSIJA IGRA NA BLISKOM ISTOKU? Rusija želi da posredovati u sukobima u kojima je istovremeno i učesnica

06.09.2017. u 10:50

GEOPOLITIKA

Rusija preko Irana njeguje dobre odnose sa libanskim Hezbolahom. Pored toga, Moskva već neko vrijeme i za palestinski Hamas ima samo lijepe riječi. Sve se to radi sa konkretnim političkim ciljem


FOTO: Lavrov, Abas (OMAR RASHIDI / EPA)

Ruski ambasador u Iranu Luan Jagarjan uputio je početkom augusta lijepe riječi za palestinski Hamas: to nije teroristička organizacija, to je nacionalni pokret i jedan od političkih predstavnika svih Palestinaca. Jagarjan je to izjavio u prisustvu Haleda Kadumija, predstavnika Hamasa u Teheranu. Te riječi bile su u stvari upućene arapskoj javnosti, uvijek solidarnoj sa Palestincima ili njihovim islamskim predstavništvima. Tako se osvaja politički kapital.

Prije tih riječi, Rusija se pokazala i na djelu: zamjenik ruskog ministra spoljnih poslova Mihail Bogdanov susreo se u augustu 2016. u Dohi sa Haledom Mašalom, najvišim liderom Hamasa. Njih dvojica razmijenili su mišljenja o dešavanjima na Bliskom istoku. Nije poznato da li je tu bilo još nečeg, ali već i sama činjenica da su se njih dvojica sreli, šalje jaku poruku. Mašal je godinu dana pre toga razgovarao i s ruskim ministrom spoljnih poslova Sergejem Lavrovim.

U ovom novom, brižljivo pripremanom jedinstvu Rusije i Hamasa, korist nalaze i jedna i druga strana. Hamas to vidi kroz popravljanje svog imidža na međunarodnoj pozornici, a njegove političke vođe nadaju i konkretnoj političkoj podršci. „Zbližavanje Rusije i Hamasa pokazuje da Moskva, jedan od najvažnijih glavnih gradova svijeta, na taj način drži na distanci užasne Sjedinjene Američke Države, ali i odvraća napade Izraela“, izjavio je nakon tog sastanka diplomatski savjetnik palestinske vlade u Gazi Tajsir Mohaisen.

S druge strane, koristi od tog prijateljstva za Moskvu su očigledne. Rusija u Hamasu vidi važnog partnera koji ima uticaj na Palestince. I još nešto, dodaje Mohaisen, „čini se kao da predsjednik Putin želi da, barem djelimično, obnovi sovjetsku imperiju i da misli da su dobri odnosi s Palestincima i Hamasom jedna od karata za ulaz na Bliski istok“. Upravo zato Rusija, za razliku od SAD i Evropske unije, Hamas nije okarakterisala kao terorističku organizaciju.

Između pragmatizma i oportunizma

Studija korporacije „Rand“ pokazuje da je Rusija manje uzdržana u spoljnoj politici od Zapada. To joj omogućava fleksibilnu putanju kojom se kreće uz pomoć „kratkoročnog pragmatizma“, što bi se još moglo nazvati i „oportunizam“. Istovremeno međutim, Rusiji nedostaje ekonomska i vojna snage da bi izdržala nekakve dugoročne strategije. Zato ona koristi svaku političku priliku, gdje god da se ona pojavi.

Čini se da Rusija prati ovaj kurs i u ophođenju s Hamasom. Za razliku od Zapada, Moskva prema toj organizaciji ne pokazuje nikakvu političku distancu. „Ako Rusija poboljša svoje odnose s Hamasom, automatski će imati pristup i ostalim islamističkim pokretima“, ocjenjuje politikolog Abdul Satar Kasem sa Univerziteta Nablus za internet-portal „Al-Monitor“.

Nije nikakva slučajnost to što je ruski diplomata u Teheranu koristio baš takav rječnik, kaže Satar Kasem. On smatra da je ta izjava u stvari indirektna pozivnica Hamasu da se pridruži šiitskom antiizraelskom centru na čijem je čelu Teheran. A to što je Hamas sunitska organizacija, manje je važno u toj računici.

Savez sa Hamasom i vojna saradnja sa Iranom – za Rusiju je šansa da višestruko poveća svoju teg na vagi političkih odnosa u regionu. Hamas, koji se u suštini definiše kroz oružani otpor prema Izraelu, značajno će ojačati zbog dobrih odnosa sa Rusijom. S druge strane, to će povećati i snagu Rusije u odnosu na Izrael, a posredno i u odnosu na njegovu zaštitnicu – SAD. Ruski ambasador u Izraelu Aleksandar Šein također je sredinom juna izjavio da njegova država ni Hezbolah, a ni Hamas ne smatra terorističkim organizacijama.

Novi odnosi sa Hamasom nagovještavaju da će Rusija i ubuduće pratiti putanju kojom se do sada kretala. Ono što možemo biti izazov kada je riječ o saradnji sa Iranom, jeste njihov zajednički angažman u Siriji. Već sada je pritisak na Izrael porastao jer je Hezbolah, saveznik Teherana, praktično na izraelsko-sirijskoj granici.

Rusija kao posrednik?

Na taj pritisak Izrael sve do danas reaguje diplomatskim putem. Premijer Benjamin Netanijahu prošle sedmice susreo se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. To je bio šesti po redu sastanak ta dva političara otkako je izbio rat u Siriji. Netanijahu je upozorio na posljedice prisustva iranskih vojnih snaga u neposrednoj blizini Izraela. Ako se teheranske trupe stacioniraju na Golanskoj visoravni, Izrael bi bio u velikoj opasnosti. Takva situacija mogla bi čitav region da uvuče u neki novi rat, upozorio je Netanijahu. Ipak, njihov sastanak je bio prijateljski i Putin je izrazio zadovoljstvo odnosom Rusije i Izraela.

Kao rezultat veoma dobrih odnosa sa Hamasom, čini se da Rusija sada želi da posreduje u sukobu u kojem je istovremeno i učesnica. Ta uloga Rusije vjerovatno će biti politički plaćena, samo je još uvijek otvoreno pitanje: kako?


(TBT, D.W.)