FAŠIZAM U AMERIČKOM STILU Krugman: Trumpova baza ljutih, bijelih birača predstavlja izrazitu manjinu

04.09.2017. u 01:23

KOLUMNA

Ono što omogućava ljudima poput Trumpa da dođu i ostanu na vlasti jeste pristanak ljudi, i birača i političara, koji nisu suprematisti, koji na neki način vjeruju u vladavinu prava, ali su spremni da se udruže s rasistima i onima koji krše zakon ako se čini da to služi njihovim interesima

Piše: Paul Krugman, thebosniatimes.ba

Ono što omogućava ljudima poput Trumpa da dođu i ostanu na vlasti jeste pristanak ljudi, i birača i političara, koji nisu suprematisti, koji na neki način vjeruju u vladavinu prava, ali su spremni da se udruže s rasistima i onima koji krše zakon ako se čini da to služi njihovim interesima.

Kao šerif okruga Marikopa, Arizona, Joe Arpaio je učestvovao u beskrupuloznoj rasnoj diskriminaciji.

Njegovi policajci su sistematski napadali Latinoamerikance, te su ih često hapsili po neosnovanim optužbama i bar s vremena na vrijeme ih prebijali kada su te optužbe ovi dovodili u pitanje. Pročitajte izvještaj iz Sektora za građanska prava Ministarstva pravde i spremite se da budete užasnuti.

Čim bi Latinoamerikanci bili uhapšeni, dešavale su im se loše stvari. Mnogi su poslati u Tent City, koji je sam Arpajo ponosno nazivao "koncentracionim logorom", gdje su živjeli u brutalnim uslovima, pri čemu su temperature u šatorima ponekad dostizale i 145 stepeni Farenhajta.

A kada je dobio sudsku naredbu da prekine s tom praksom, jednostavno ju je ignorisao, što je rezultiralo time što je konačno, nakon nekoliko decenija provedenih na funkciji, proglašen krivim za nepoštovanje suda. Ali je imao prijatelje na visokim pozicijama, zapravo na najvišim pozicijama. Sada znamo da je Donald Trump pokušao da ubijedi Ministarstvo pravde da odustane od parnice protiv Arpaja, što je očigledan pokušaj ometanja pravde. A kada je ta smicalica propala, pomilovao ga je Trump, koji je već ukazao da je Arpajo "proglašen krivim zato što je obavljao svoj posao".

Uzgred, u vezi sa "obavljao svoj posao" se ispostavlja da su Arpajovi policajci bili previše zauzeti hapšenjem tamnoputih ljudi i istraživanjem izvoda iz knjige rođenih predsjednika Baracka Obame da bi radili bilo šta drugo kao što je istraga u vezi sa slučajevima seksualno zlostavljane djece. Prioriteti!

Hajde da ovde nazovemo stvari pravim imenima. Arpajo je, naravno, bijeli suprematista. Ali on je i više od toga. Postoji izraz za političke režime koji hapse pripadnike manjinskih grupacija i šalju ih u koncentracione logore, istovremeno odbacujući vladavinu prava - ono što je Arpajo donio u Marikopu i ono za šta je predsjednik SAD dao javnu podršku bio je fašizam u američkom stilu.

Pa kako smo došli do tog zaključka?

Trumpove motive je lako razumjeti. Prvo, Arpajo sa svojim fašizmom i autoritarizmom je zapravo njegov čovjek. Drugo, pomilovanje predstavlja poruku "Ne brinite, ja ću vas štititi" onima koji su možda pred iskušenjem da prave dogovore sa specijalnim istražiteljem, pošto se obruč ruske istrage sužava oko Bijele kuće.

Konačno, time što Trump štiti bijelce koji ugnjetavaju tamnopute on udovoljava svojoj bazi, koja će mu biti potrebna više nego ikada kako se budu primicali skandali, a velike političke pobjede koje je obećavao se i dalje ne budu dešavale.

Ali Trumpova baza ljutih, bijelih birača predstavlja izrazitu manjinu u zemlji kao cjelini. Štaviše, ti birači su uvijek bili tu. Pišući o radikalizaciji Republikanske stranke prije 15 godina ukazivao sam da tvrdo jezgro ljutih birača čini oko 20 odsto izbornog tijela; to se i dalje čini kao logična pretpostavka.

Ono što omogućava ljudima poput Trumpa da dođu i ostanu na vlasti jeste pristanak ljudi, i birača i političara, koji nisu supremacisti, koji na neki način vjeruju u vladavinu prava, ali su spremni da se združe s rasistima i onima koji krše zakon ako se čini da to služi njihovim interesima.

Ima izvještaja bez kraja o niskom obrazovanju bijelih birača koji su u novembru prošle godine svesrdno podržali Trumpa. Ali on ne bi ostvario toliki uspjeh bez miliona glasova republikanaca sa solidnim obrazovanjem koji, uprkos medijskim orgijama, lažnim simetrijama ili još gorim stvarima (mailovima!), nisu imali izgovor za to što nisu shvatili kakav je on čovjek. Oni su u svakom slučaju glasali za njega iz kojeg god to razloga bilo, da li zbog političke odanosti ili želje za nižim porezima.

S obzirom na ovlaštenja koja dajemo predsjedniku, koji je na neki način gotovo kao diktator izabran na izborima, davanjem takve funkcije nekome ko će najvjerovatnije zloupotrijebiti tu moć priziva se katastrofa. Jedina prava provjera dolazi od Kongresa, koji zadržava ovlaštenje impichmenta; čak potencijal za impichment može da zauzda lošeg predsjednika. Ali republikanci kontrolišu Kongres; koliko je njih pored Johna McCaina izrazilo potpunu osudu Arpajovog pomilovanja?

Odgovor glasi veoma malo. Paul Ryan, predsjedavajući Predstavničkog doma Kongresa SAD, je preko portparola saopštio da "se ne slaže s tom odlukom", što i nije neka jaka izjava. Ipak, Ryan je uradio više od većine svojih kolega koji baš ništa nisu rekli.

To je loš znak ako je Arpajovo pomilovanje samo početak, za šta se čini da postoji velika vjerovatnoća - najvjerovatnije smo u ranim fazama ustavne krize. Da li neko smatra da je nezamislivo da Trump otpusti Roberta Millera i pokuša da zatvori istragu u vezi s njegovim ličnim i političkim vezama s Rusijom? Da li neko ima povjerenja da će republikanci učiniti bilo šta više od izražavanja blagog neslaganja s njegovim postupcima ako to učini?

Kao što sam rekao, postoji izraz koji označava ljude koji hapse pripadnike etničkih manjina i šalju ih u koncentracione logore ili hvale takve postupke. Također postoji izraz za ljude koji se iz kukavičluka ili interesa slažu s takvim zloupotrebama - izdajnici. Koliko će takvih izdajnika tamo biti? Bojim se da ćemo uskoro saznati.


(TBT, NYT)