RAZARANJE MEKE Saradar: Grad je sada okružen brutalizmom – jednim amalgamom Disneylanda i Las Vegasa

04.09.2017. u 01:23

KOLUMNA

Kada je Malcolm X 1964. posjetio Meku, bio je očaran. Doživio ju je kao grad “star koliko i samo vrijeme”. Pedeset godina kasnije, niko ne bi mogao opisati Meku kao drevnu niti asocirati ljepotu sa islamskim svetim gradom

Piše: Ziauddin Saradar, thebosniatimes.ba

Kada je Malcolm X 1964. posjetio Meku, bio je očaran. Doživio ju je kao grad “star koliko i samo vrijeme”, i napisao da će tada djelomično izgrađena nadogradnja na Svetoj džamiji “prestići arhitektonsku ljepotu indijskog Taj Mahala".

Pedeset godina kasnije, niko ne bi mogao opisati Meku kao drevnu niti asocirati ljepotu sa islamskim svetim gradom. Hodočasnici koji su ove sedmice obavili hadždž uzalud su tragali za historijom Meke.

Dominantno arhitektonsko zdanje u gradu nije Sveta džamija, gdje se nalazi Kaba, simbolični centar svih muslimana. Već je to odurni toranj Abraj al-Bait koji je, sa svojih 600 metara, jedna od najviših zgrada na svijetu. On je dio divovskog kompleksa nebodera koji uključuju luksuzne šoping centre i hotele u kojima se služe oni najbogatiji.

Horizontom više ne dominiraju obrisi planinskih vrhova. Drevne planine su izravnane. Grad je sada okružen brutalizmom pravougaonih čeličnih i betonskih građevina – jednim amalgamom Disneylanda i Las Vegasa.

„Čuvari“ Svetoga grada, vladari Saudijske Arabije i vjerski lideri, imaju duboku odiozu prema historiji. Oni žele da sve izgleda potpuno novo. U međuvremenu, mjesto se proširuje kako bi se smjestio sve veći broj hodočasnika, koji se sa nekih 200,000 u 1960.-ima popeo do današnja skoro tri miliona.

Početna faza razaranja Meke počela je sredinom 70.-ih i tome sam i svjedočio. Bezbrojne stare građevine, uključujući i Bilalovu džamiju, iz vremena Poslanika Muhammeda,a.s., uklonjene su buldožerom. Stare osmanlijske kuće, sa svojim elegantnim mušepcima i izrezbarenim vratima, zamijenjene su užasnim modernim verzijama. U roku od nekoliko godina, Meka je transformirana u „moderni“ grad sa velikim cestama, zamršenim raskrsnicama, kičastim hotelima i šoping centrima. 

Nekoliko preostalih zgrada i lokacija od religijskog i kulturnog značaja nedavno je uklonjeno. Kraljevska sahat-kula u Meki, dovršena 2012., izgrađena je na ostacima otprilike 400 lokacija od kulturnog i historijskog značaja, uključujući i nekoliko preostalih milenijima starih građevina. Buldožeri bi stizali u pola noći, iseljavajući  porodice koje su tu živjele stoljećima. Kompleks leži na vrhu tvrđave Ajyad, izgrađene negdje oko 1780. kako bi se Meka zaštitila od bandita i osvajača. Kuća Hatidže, prve žene Poslanika Muhammeda, pretvorena je u red toaleta. Mekanski Hilton izgrađen je preko kuće Ebu Bekra, najbližeg Poslanikovog ashaba i prvog halife.

Pored same Kabe, samo unutrašnjost Svete džamije čuva djelić historije. Čine je vrhunski izrezbareni mramorni stubovi, ukrašeni kaligrafijom ispisanim imenima Poslanikovih ashaba. Izgrađeni od strane nekoliko osmanskih sultana, stubovi datiraju iz ranog 16.-og stoljeća. Ali već se planira njihovo demoliranje, skupa sa cijelim interijerom Svete džamije, i njihova zamjena za ultramoderne okrugle zgrade.

Jedina druga građevina od religijskog značaja u gradu je kuća u kojoj je živio Poslanik Muhammed. Tokom većeg dijela saudijske ere korištena je prvo kao stočna tržnica, nakon čega je pretvorena u biblioteku, koja nije otvorena za javnost. Ali čak i to je previše za radikalne saudijske vjerske vođe koji konstantno pozivaju na njeno rušenje. Oni se boje da bi se hodočasnici, kada bi ušli unutra, klanjali Poslaniku a ne Bogu – što je neoprostiv grijeh.  Samo je pitanje vremena prije nego je razore i pretvore, vjerovatno, u parkiralište.

Kulturno razaranje Meke je radikalno transformiralo grad. Za razliku od Bagdada, Damaska i Kaira, Meka nikada nije bila intelektualni i kulturni centar Islama. Ali je uvijek bila jedan pluralistički grad gdje se rasprava među različitim muslimanskim sektama i školama mišljenja nerijetko odvijala. Sada je svedena na jedan monolitni religijski entitet gdje je dozvoljena samo jedna, ahistorijska, doslovna interpretacija islama i gdje se sve druge frakcije, osim saudijskog selefizma, smatraju neispravnim. Zbilja, vjerski fanatici često prijete hodočasnicima drugih sekti. Prošle godine, ekstremisti su noževima napali grupu šiitskih hodočasnika iz Michigana, a u augustu, koalicija grupa američkih muslimana poslala je pismo Ministarstvu vanjskih poslova u kojem traži zaštitu tokom ovogodišnjeg hadždža.

Brisanje mekanske historije imalo je ogroman utjecaj na sam hadždž. Riječ „hadždž“ znači napor. Putovanje u Meku, hodanje od jednog obrednog mjesta do drugog, pronalaženje i interakcija s ljudima iz različitih kultura i sekti i uranjanje u historiju islama napor je kroz koji su hodočasnici stekli kako znanje tako i duhovno ispunjenje. Danas, hadždž je grupna tura u kojoj se krećete, vezani za svoju grupu, od hotela do hotela i rijetko srećete ljude drugih kultura i nacionalnosti. Lišen historije i religijskog i kulturnog pluraliteta, hadždž više nije transformirajuće, neponovljivo duhovno iskustvo. On je sveden na ovosvjetovno sprovođenje rituala i šoping.

Meka je jedan mikrokosmos muslimanskog svijeta. Sve što se dešava samom gradu ima snažan utjecaj na muslimane širom svijeta. To je duhovno srce islama i jedna ultramoderna, monolitna enklava u kojoj se razlike ne toleriraju, niti historija ima značenje, a konzumerizam ima najvišu vrijednost. Nije onda ni čudo što su doslovne i ubilačke interpretacije islama koje se povezuju s njim postale tako dominantne u muslimanskim zemljama.


(TBT,NYT, Prevela Esma Latić)