KOLIKO TRUMP NE POZNAJE SVIJET Wright: Je li Trump uopće sposoban da doraste svojoj funkciji?

02.09.2017. u 01:16

KOLUMNA

Poslije šest mjeseci Trumpovog mandata, vanjskopolitički savjetnici iz osam prethodnih administracija i dalje su zapanjeni skučenošću predsjednikovih znanja o vanjskom svijetu.

Piše: Robin Wright, thebosniatimes.ba

Max Boot, tvrdokorni konzervativac, vanjskopolitički savjetnik trojice republikanskih predsjedničkih kandidata, drži na svom hard disku direktorij pod naslovom „Zbirka Trumpovih gluposti“. Odmah pored njega nalazi se „Zbirka Trumpovih laži“. „Ne znam koja zbirka je veća ovog trenutka“, rekao mi je prošle sedmice. „Vodi se mrtva trka.“

Poslije šest mjeseci Trumpovog mandata, vanjskopolitički savjetnici iz osam prethodnih administracija i dalje su zapanjeni skučenošću predsjednikovih znanja o vanjskom svijetu. „Neobaviješten je jednako kao 20. januara“, rekao je Boot, sada naučni savjetnik u Odboru za vanjsku politiku. Trumpovi javni gafovi, tvrde oni, pokazuju da on ne čita, ne prima k znanju ili ne sluša svoje predsjedničke brifinge. Pravdanje neiskustvom više ne pije vodu.

„Zastrašujuće je to koliko je Trump neobaviješten o savremenom svijetu, historiji, o američkim intervencijama, o onome što su njegovi prethodnici mislili i činili“, kaže Geoffrey Kemp, Fordov predstavnik u Pentagonu i Reaganov u Nacionalnom savjetu za sigurnost. „On kao da sračunato odbija usvojiti ona dubinska znanja kojima su praktično svi njegovi prethodnici vladali ili su bar s vremenom izgradili stavove o njima.“

Kritike upućene Donaldu Trumpu iz redova demokrata koji su nekada zauzimali visoke pozicije u službama nacionalne sigurnosti brojne su i opravdane. Ipak, greške koje predsjednik pravi u javnim nastupima više pogađaju republikance koji su uvijek gajili velike ambicije u domenu vanjske politike. To važi i za bivše visoke zvaničnike iz obavještajnih službi koji su dosad izbjegavali da javno kritiziraju predsjednika.

„Predsjednik ne razumije kontekst“ – događaja u današnjem svijetu – „i ne želi slušati ljude koji bi mogli da ga upute“, rekao mi je Michael Hayden, penzionirani general sa četiri zvjezdice, bivši direktor Centralne obavještajne agencije i Agencije za nacionalnu sigurnost. „Nestrpljiv je, insistira na brzom donošenju odluka i brzom djelovanju. Za njega postoji samo sadašnje vrijeme. Ljudi iz njegovog okruženja naučili su da kada pita, ’Šta se to, dođavola, događa u Iraku?’, odgovor ne počinju riječima, ’Znate, 632. godine naše ere…’“ (To je godina smrti poslanika Muhammeda i početak raskola između šiita i sunita.)1

„Njega svijet izvan Amerike jednostavno ne interesira“, zaključuje Hayden.

Pitala sam najviše republikanske i obavještajne zvaničnike iz prethodnih osam administracija šta bi po njihovom mišljenju predsjednik morao da shvati da bi imao izgleda za uspjeh na svjetskoj sceni i dobila raznolike odgovore: Da prihvati činjenicu da Rusi nisu prijatelji Amerike. Da ne udaljava od sebe Evropljane, koji jesu naši prijatelji. Da se založi za ljudska prava – što je jedno od utemeljujućih načela američkog identiteta – i da ne posjećuje prvo zemlje koje ih krše, kao što su Poljska i Saudijska Arabija. Da shvati da se problem nuklearnog programa u Sjevernoj Koreji ne može jednostavno prepustiti Kini, koja ionako ne može ili ne želi da sama rješavati, kao i da su mu vojne opcije u ovom slučaju ograničene. Da će povlačenjem iz inovativnih trgovinskih sporazuma, kao što je Transpacifičko partnerstvo, podstaći rast kineske ekonomije i uvećati njen globalni utjecaj – na štetu Amerike. Da prestane da nipodaštava predsjednike drugih zemalja. I da se najzad riješi optužbi za suradnju sa Rusijom tako što će surađivati sa istražiteljima umjesto što ih pokušava diksreditirati.

Posljednja glupost koju je Trump javno izrekao zabilježena je kada se 25. jula pojavio u Rose Gardenu sa libanskim premijerom Sadom Haririjem. „Liban se nalazi u prvim redovima borbe protiv ISIS-a, Al Kaide i Hezbolaha“, rekao je Trump. Predsjednik je tako pokazao da ne poznaje elementarne činjenice. Hezbolah je, zapravo, uključen u sastav libanske vlade – već četvrt stoljeća – i ima poslanike u parlamentu i predstavnike u kabinetu. Michel Aoun, kršćanski predsjednik Libana, saveznik je Hezbolaha već čitavu deceniju. Dok je Trump držao govor, Hezbolah je učestvovao u borbama protiv ISIS-a i jedne grupe povezane sa Al Kaidom u okupiranom dijelu istočnog Libana uz granicu sa Sirijom. U tim borbama su odnijeli pobjedu.

Spisak Trumpovih javno izrečenih gluposti je dugačak. U martu je optužio Njemačku da duguje Sjedinjenim Državama velike svote novca za NATO. To nije istina. Nijedna članica NATO-a ne uplaćuje novac Sjedinjenim Državama – i nikada to nisu činile – zato takvih dugovanja ne može biti. U aprilskom intervjuu za Wall Street Journal Trump je tvrdio da je Koreja „nekada bila dio Kine“. Ni to nije tačno. Kada je u maju iz Saudijske Arabije stigao u Izrael, rekao je da je upravo doputovao sa Bliskog istoka. (Da li je uopće pogledao mapu?) U posjeti Francuskoj u julu, predsjednik je pomiješao Napolena Bonapartu, imperatora niskog rasta koji je izveo invazije na Rusiju i Egipat, sa Napoleonom III, koji je bio prvi predsjednik Francuske izabran glasovima naroda, čovjek koji je zaslužan za izgradnju modernog Pariza i do danas drži rekord kao šef države sa najdužim stažom poslije Francuske revolucije (mada je dio mandata proveo u zvanju cara). A još nismo stigli do uvredljivih tvitova o svjetskim liderima i neuralgičnim tačkama u svijetu.

„Zaprepašten sam njegovim neznanjem, mada su mi očekivanja od početka bila veoma niska“, rekao mi je David Gordon, direktor odjeljenja State departmenta za planiranje politike u mandatu Condoleezze Rice u Bushovoj administraciji.

Trumpova Bijela kuća također pravi elementarne greške. Tri puta su pogrešno napisali ime britanske premijerke u zvaničnom programu januarske posjete. Pošto su izostavili „H“ iz Theresa, nekoliko britanskih tabloida je obavijestilo javnost da se tako zove porno glumica poznata po filmovima „Požuda u koži“, „Bijela kuća: kućni video“. U saopćenju od prošlog mjeseca, Bijela kuća je Xi Jinpinga predstavila kao predsjednika „Republike Kine“ – što je naziv rezerviran za ostrvo poznatije kao Tajvan – a ne kao lidera komunističke Narodne Republike Kine na azijskom kopnu. Rivalitet između te dvije zemlje u Aziji traje više od pola vijeka. Bijela kuća je također pogrešno najavila Shinzoa Abea kao predsjednika, umjesto kao premijera Japana, a kanadskog premijera Justina Trudeaua su prekrstili u Joea.

Trumpove političke brljotine, velike i male, nanose štetu zemlji. „Američko vodstvo u svijetu – kako bih rekao, u pitanju je nešto očigledno, ali izgleda da on to ne vidi – američko vodstvo je presudno važno za naš uspjeh, a ta liderska pozicija bar 80 posto zavisi od kredibiliteta predsjednikovih riječi“, rekao je John McLaughlin koji je radio za CIA u mandatima sedam predsjednika, a karijeru je završio kao vršilac dužnosti direktora agencije. „Trump vjeruje da mu je komad torte u Mar-o-Lagou osiguralo dobre odnose sa Xi Jinpingom. Stupio je na dužnost kao vanjskopolitički najslabije pripremljen predsjednik u historiji“, dodao je McLaughlin. „Naša vodeća pozicija u svijetu se topi. Curi nam kroz prste.“

Zbog dramatičnih zbivanja u svijetu ulozi su još veći. Kao primjere Hayden navodi raspadanje svjetskog poretka koji je bio dominantan od kraja Drugog svjetskog rata; promjene u ustrojstvu države i njenim ovlaštenjima; rastuću ekonomsku i vojnu moć Kine; i otpadničke zemlje koje rade na razvoju nuklearnog oružja. „A opet, u današnjem svijetu glavni faktor destabilizacije su Sjedinjene Američke Države“, zaključuje ovaj bivši direktor CIA-e.

Administracija najsličnija Trumpovoj bila je ona koju je kratko predvodio predsjednik Warren G. Harding dvadesetih godina dvadesetog vijeka, rekao mi je Philip Zelikow, čovjek koji je radio za Reagana, dva Busha i obavljao funkciju izvršnog direktora Komisije za 9/11. Predsjednik Harding, koji je umro od srčanog udara poslije 28 meseci mandata, bio je hvaljen zato što je vođenje vanjske politike prepustio državnom sekretaru Charlesu Evansu Hughesu. Hughes je prije toga bio guverner države New York, sudija Vrhovnog suda i republikanski predsjednički kandidat na izborima 1916, kada je izgubio od Woodrawa Wilsona, Hardingovog prethodnika.

Bijela kuća je pod Trumpom preuzela kontrolu nad ključnim vanjskopolitičkim poslovima. Predsjednikov zet Jared Kushner, građevinski poduzetnik, dobio je zadatak da isposluje mir na Bliskom istoku, da osmisli odnose između Amerike i Kine i utvrdi politiku prema Meksiku. Kushner je u aprilu otputovao u Irak da bi pomogao u razvoju politika za suzbijanje ISIS-a. Washington bruji od priča o tome kako je Trump potisnuo Rexa Tillersona, sopstvenog državnog sekretara i bivšeg direktora Exona, u drugi plan.

„Sistem nacionalne sigurnosti u Sjedinjenim Državama testira se već više od 70 godina“, rekao mi je John Negroponte, prvi direktor za nacionalnu sigurnost i bivši ambasador u Ujedinjenim nacijama. „Kada predsjednik Trump zaobilazi taj sistem, on to čini na sopstvenu odgovornost.“

Trumpov prijezir prema obavještajnoj zajednici također izaziva zabrinutost. „Volio bih da se predsjednik više oslanja na obavještajne agencije i da kao vrhovni komandant pokaže više povjerenja u njihov rad koji se često obavlja uz veliki lični rizik za mnoge ljude širom svijeta“, rekao je Mitchell Reiss, šef tima za planiranje u Sate Departmentu u mandatu Colina Powella.

Republikanski kritičari ne se mogu se složiti oko pitanja je li Trump uopće sposoban da doraste svojoj funkciji. „Trump je beznadežan slučaj“, tvrdi Eliot A. Cohen, savjetnik Condolleezze Rice u State Departmentu. „Posjeduje razvijen instinkt za preživljavanje, ali nemoguće je podučavati ga. Zabrana ulaska za putnike iz muslimanskih zemalja i izgradnja zida koji će Meksikanci platiti – to je više nego dovoljno da se ocijeni njegov vanjskopolitički potencijal. U pitanju je čovjek sa idiotskim stavovima, netolerantan i neupućen u naše zakone.“ Cohen je bio jedan od inicijatora iza otvorenog pisma upozorenja objavljenog za vrijeme kampanje u kojem je Trumpova vanjska politika opisana kao „potpuno nekonzistentna i neutemeljena“.

Ali republikanci iz prethodnih administracija se još nadaju. „Svaki put kada Trump dobije informacije o nekom pitanju – o Bliskom istoku ili Sjevernoj Koreji – on poslije govori o tome koliko je iznenađen složenošću tih pitanja, iako je prethodno tvrdio da je sve vrlo jednostavno“, izjavio je Gordon iz Bushove administracije. „Dobra vijest je to što kada to kaže znamo da je nešto ipak naučio.“ Ali napredak u učenju je dosad bio žalosno – i opasno – spor.

(TBT, The New Yorker)