EKSKLUZIVNO: UNUTAR ASSADOVIH KAZAMATA Otkriven horor kroz koji prolaze zatvorenice u sirijskim zatvorima

30.08.2017. u 15:01

TEME

Žene koje su preživjele silovanje i mučenje u sirijskim vladinim zatvorima uzvraćaju udarac - i postavljaju temelje za buduće pravne borbe protiv ratnih zločinaca


FOTO: (AFP)

Zahira (nije njeno pravo ime) imala je 45 godina kada je uhapšena na svom radnom mjestu u predgrađu Damaska 2013. Čim je stigla na vojni aerodrom Al Mezzeh, pretresena je, vezana za krevet i onda su je silovala petorica vojnika.

Tokom narednih 14 dana je silovana, ili su joj iznova prijetili silovanjem.

Tokom jednog ispitivanja, kada je kazala da je seksualno iskorištena na svaki mogući način, vojnik je snimio ono što se dešavalo i prijetio da će video pokazati njenoj porodici i zajednici.

Premještana iz objekta do objekt tokom pet mjeseci, pored stalnog brutalnog seksualnog nasilja, Zahira je također redovno bivala pretučena. Jednom prilikom su je zlostavljali elektro šokerom i tukli gumenim crijevom; drugom je pak svezana visila naglavačke više od sat vremena i udarana u lice.

Između ispitivanja u Al Mezzehu držana je u samici, u ćeliji jedan sa jedan metar, bez prirodnog svjetla.

U Vojnoj obaveštajnoj službi 235, spavala je u ćeliji veličine tri sa četiri metra sa još 48 žena koje su bile tako nagurane da su zatvorenice morale spavati u smjenama. Smjele su koristi toalet svakih 12 sati i prati se jednom u 40 dana.

Zahira je tek oslobođena iz zloglasnog zatvora Adra kada je njeno zdravlje toliko ozbiljno narušeno da je odvedena u bolnicu bez svijesti, a zatvorski čuvari su se plašili da su je ubili.

Po dolasku u ljekarsku ustanovu, doktori su otkrili da ima hepatitis, upalu pluća i anemiju. Morala je ostati u bolnici četiri mjeseca zbog operacija i liječenja urinarne inkontinencije uzrokovane stalnim silovanjima.

Njezinu priču nije lahko čitati. Iskustvo kroz koje je ona prošla većina nas ne može ni zamisliti.

Ali Zahira i desetine drugih hrabrih žena dijele svoje priče s mrežom protjeranih sirijskih doktora i advokata koji su u novom izvještaju dokumentirali šta se desilo sa njima u zatvorima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

Jedna trudnica, uhapšena zato što je vlada sumnjala da njen muž pobunjenicima nabavlja lijekove, opisuje kako je gledala dok leševe vuku kroz hodnike, ostavljajući ih klizave od krvi. Jauci onih koji su mučeni i dalje je proganjaju.

Druga bivša zatvorenica kaže kako je u tamnici sa lešom provela šest dana. Kraj nje je također ostavljen i žilet, kojim se pokušala ubiti.

Fizički i mentalni ožiljci iz pritvora će ostaviti trag na ovim ženama do kraja života. Mnoge osjećaju sramotu, a njihovi odnosi sa porodicama i zajednicama su narušeni zbog stigme vezane za seksualni napad i silovanje.

Nadaju se da će priča o onome što se dešava u zatvorima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada dovesti do međunarodnog pritiska koji će omogućiti inspektorima da uđu u zemlju i spriječe da vlada prođe nekažnjeno.

Njihovo svjedočenje također znači da zvaničnici u sirijskoj vladi, policiji i vojsci mogu biti pozvani na odgovornost za svoje postupke u potencijalnim budućim suđenjima za ratne zločine.

"Međunarodni advokati kažu da su ovo možda najsnažniji dokazi koje imamo", kazao je Rami Khazi, neurohirurg i osnivač sirijske NVO Advokati i ljekari za ljudska prava (LDHR) na telefonu iz Gaziantepa, sa tursko-sirijske granice .

"Ovo je jedna od najboljih šansi da dobijemo pravdu za ove zločine protiv čovječnosti."

Do sada je bilo veoma malo načina za pravnu zaštitu i naknadu štete bilo kojoj žrtvi kompleksnog šestogodišnjeg rata u Siriji. Na raspolaganju imaju nekoliko otvorenih puteva.

Carla del Ponte, čuvena međunarodna tužiteljica za ratne zločine, podnijela je ostavku sa svog položaja u istražnoj komisiji UN-a o kršenjima ljudskih prava u građanskom ratu početkom ovog mjeseca, jer je bila toliko frustrirana zbog nemogućnosti komisije da kriminalce odvede na sud.

"Odustajem. Države Vijeća sigurnosti [UN] ne žele pravdu", izjavila je za medije kada je objavila da podnosi ostavku.

Vijeće sigurnosti, kazala je, trebalo je imenovati sud sličan onima koji se odnose na Ruandu i ratove u Jugoslaviji – veto na odluku je stavila stalna članica Rusija, ključni pristalica Assadove vlade.

Istražna komisija prikupila je hiljade intervjua i drugih dokumenata o mogućim ratnim zločinima koje su počinile sve strane u Siriji, ali rad je bio besmislen bez tribunala, dodala je.

"Mi nismo imali apsolutno nikakvog uspjeha da izvedemo počinioce ratnih zločina u Siriji pred lice pravde,'' kazala je tužiteljica. "Pet godina se borimo s vjetrenjačama."

Suočeni sa nemoćnim UN-om i bez izgleda za međunarodni krivični sud, advokati za tranzicionu pravdu i ljudska prava počeli su isprobavati nove taktike.

U martu je španski sud pristao saslušati slučaj mučenja i smrti 43-godišnjeg vozača kamiona jer je njegova sestra, državljanka Španije, podnijela tužbu protiv sirijske vlade.

Prema međunarodnom zakonu, srodnici žrtava zločina protiv čovječnosti počinjenih na drugim mjestima također se smatraju žrtvama – pa se odluka španskog sudije smatra važnim korakom za potencijalno gonjenje sirijskih visokih zvaničnika.

Guernica 37 Međunarodna advokatska komora, grupacija iz Madrida koja je kupila slučaj - i savjetuje dr. Khazija i ostale profesionalce LDHR-a - izjavila je u saopćenju da će "sigurno omogućiti sudovima da istraže mučenje i egzekuciju hiljada civila u ilegalnim zatvorskim centrima" kojima upravlja Assadova vlada.

To bi moglo značiti i međunarodne naloge za hapšenje devet sirijskih zvaničnika navedenih u žalbi – odnosno, njihova bi imovina mogla biti oduzeta ili bi mogli biti optuženi ukoliko otputuju u inozemstvo.

Iako je odluka preinačena zbog podijeljenog mišljenja španskih sudija prošlog mjeseca, podnesena je žalba. Stephen J Rapp, bivši ambasador SAD-a u Kancelariji za globalno krivično pravosuđe i sadašnji nerezidentni suradnik u Haškom institutu za globalnu pravdu, koji je pomogao u vođenju pretresa, izjavio je za The Independent da će se, bude li potrebno, boriti do Vrhovnog suda Španije.

"Advokati Guernice 37 su sasvim vjeruju u zakon i krajnji uspjeh", izjavio je.

"S obzirom na godine pretrpljene boli desetina hiljada članova porodica osoba koje su prisilno nestale i odvedene u zatvore sirijske vlade, ovo je također veoma važno pitanje principa."

Podstaknute napretkom u Španiji, sirijske žrtve i preživjele osobe koje sada žive u Njemačkoj također su podnijele tužbu na osnovu istrage nevladine organizacije Evropski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR).

Ovo predstavlja drugu vrstu slučaja - onu koji se zasniva na konceptu univerzalne nadležnosti, koja državama omogućava da traže nadležnost za krivična djela optuženog lica bez obzira na to gdje su ti zločini počinjeni zbog ozbiljnosti navoda.

Smatra se da je više od 65.000 ljudi umrlo u zatvorima sirijskog režima u posljednjih šest godina, a hiljade drugih se suočavaju sa užasnim postupanjem u pritvoru. Optužbe su zločini protiv čovječnosti.

Aktivisti LDHR-a se nadaju da će njihovi zaključci - sastavljeni pod Istanbulskim protokolom, metodologijom UN-a o prepoznavanju i dokumentiranju znakova i simptoma mučenja, tako da dokumentacija može služiti kao validan dokaz na sudu - biti predstavljeni kao dokaz u budućim slučajevima izgrađenim na istoj osnovi.

"Bilo je previše žena sa stravičnim pričama kada smo počeli sastavljati ovaj izvještaj", rekao je dr. Khazi.

"Često sam se osjećao nemoćnim tokom rata. Ovo dokumentira našu prošlost, bez obzira na to koliko je strašna i vjerovatno je jedini način da sirijski narod dobije kakvu-takvu pravdu".

(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)