KORIJENI NAPADA NA BARCELONU: Islamsko naslijeđe Španije čini je vječitom metom

28.08.2017. u 14:34

ANALITIKA

Verzija  selefizma koja se propovijeda u većini katalonskih džamija je miroljubiva, zagovara veoma konzervativne ali nenasilne stavove. Ipak, španska i katalonska vlast ovu mrežu oduvijek  tretiraju sa najvećim sumnjama.


FOTO: (AFP)

Teroristički napadi 17. augusta u Barceloni i Cambrilsu, u kojima su militanti odani ISIL-u ubili ukupno 15 ljudi, nekim su posmatračima bili iznenađenje. Prije ovih događaja, u Španiji nije bilo napada tokom nedavnog vala terorizma povezanog sa ISIL-om u Evropi, a osim toga, u zemlji je zabilježen relativno nizak nivo radikalizacije. Samo 200-ak ljudi je iz Španije otišlo pridružiti se džihadističkim grupama u Siriji i Iraku, u poređenju sa više od 1.500 njih iz Francuske, 1.000 iz Ujedinjenog Kraljevstva, 900 iz Njemačke, 600 iz Belgije i 300 iz Austrije.

Bliža analiza ukazuje na to da Španija nije bila tako neobična meta. Prvo, općenito gledajući, ni jedna zapadna zemlja ne treba se smatrati imunom na terorističku prijetnju. Napadi su planirani i sprovedeni u zemljama kao što su Švedska i, prošle sedmice, Finska – a ni jedna ni druga nisu poznate kao leglo džihadizma. ISIL upućuje svoje operativce i podstiče simpatizere na napade gdje se god nalazili. Nesporno postoji hijerarhija meta napada, ali napad u bilo kojoj zemlji poslužit će svrsi ove grupe.

U ovoj hijerarhiji, Španija možda neće kotirati visoko kao Francuska ili Velika Britanija, ali će se teško zaboraviti. Iako je španska vojna uloga u koaliciji protiv ISIL-a ograničena (ona pruža logističku podršku i obuku za NATO i iračke snage), njezin utjecaj u Sjevernoj Africi izazvao je gnjev globalnog džihadističkog pokreta. Štaviše, islamsko naslijeđe Španije čini je vječitom metom i nije više tek simboličan faktor za organizacije, poput ISIL-a, čiji je primarni politički cilj obnoviti historijski islamski halifat u okviru prvobitnih granica. Reference na Al-Andalus, muslimansku kraljevinu u Španiji koja je postojala do 1492. godine, sveprisutne su u propagandi ne samo ISIL-a već i praktično svake džihadističke grupe (naročito onih u Sjevernoj Africi) koja želi ponovo osvojiti izgubljenu zemlju muslimana.

Konačno, iako je u Španiji prisutno manje džihadističke radikalizacije nego u zemljama centralne i sjeverne Evrope, u zadnje vrijeme ona se ipak osjeti. Od 2013. španska policija uhapsila je oko dvije stotine ljudi koji su se dovodili u vezu s terorizmom, što je jedan od najviših brojeva u Evropi. Međutim, ovaj visoki broj se ne odnosi samo na povećanje radikalizacije, već i na široka zakonska ovlaštenja španskog sistema za borbu protiv terorizma i ogromnu ekspertizu - nusprodukt decenijske borbe protiv baskijskog terorizma i, nakon bombardiranja Madrida 2004., lov na skupine povezane s Al Qaedom. (Isto važi i za Kataloniju, gdje Mossos d'Esquadra, regionalna policija, razvija izuzetne protivterorističke mogućnosti.)

Ako napad na Španiju ne čudi, ne čudi ni činjenica da su teroristi iz Katalonije i da se baš ona našla na njihovoj meti. Niz studija političkih naučnika Fernanda Reinaresa i Carole García-Calvo pokazale su da se u Kataloniji dešava nesrazmjerno visok nivo džihadističke radikalizacije u poređenju sa drugim područjima Španije, izuzev Ceute i Melille, dviju španskih enklava na teritoriji Maroka. Na koncu, studije su otkrile da su četiri od deset osoba uhapšenih u Španiji zbog dovođenja u vezu sa sirijskim i iračkim džihadističkim grupama živjele u Kataloniji, uprkos tome što je u regiji samo 16 posto imigranata iz zemalja s muslimanskom većinom. Neke od najrazrađenijih shema i mreža - uprkos relativno niskim španskim standardima - također su otkrivene u Kataloniji.

Šta Kataloniju čini posebno sklonoj ka stvaranju džihadista? Nijedan faktor to ne objašnjava. Neki govore o društvenoj marginalizaciji. Na primjer, u dokumentu američkog State Departmenta za 2007. navodi se da katalonski muslimani "žive na marginama španskog društva, ne govore jezik, često su nezaposleni i imaju vrlo malo mjesta za dostojanstveno prakticiranje svoje vjeroispovijesti... Pojedinačno, ove okolnosti bi pružile plodno tlo za regrutiranje terorista; uzete zajedno, prijetnja je jasna." Ova procjena, iako se može kazati da je pretjerano pesimistična, ocrtava neke probleme s kojima se susreće lokalna muslimanska zajednica i mogu doprinijeti radikalizaciji. Ipak, teško da su oni specifični za Kataloniju, jednu od najbogatijih regija u Španiji. Naprotiv, muslimani koji žive u španskim regijama kao što je Andaluzija susreću se s jednakim, ako ne i većim, stepenom socioekonomske uskraćenosti i isključenosti, ali nisu radikalizirani u istoj mjeri.

Situacija u Kataloniji može se bolje objasniti djelokrugom selefijske scene u regionu. Tokom posljednjih dvadeset godina vlasti nadgledaju rast nekih 60-70 selefijskih džamija, raspoređenih na području koje Mossos d'Esquadra naziva Selefijski koridor. Ovo se odnosi na područje koje se proteže od južnih gradova Reus i Tarragona, tradicionalnog srca katalonskog selefizma, do sjeverozapadnog ugla Lleide, i sve do manjih gradova blizu granice s Francuskom u provinciji Girona. Selefijski koridor obuhvata neformalnu mrežu džamija (u mnogim slučajevima riječ je o garažama ili napuštenim objektima), obično smještenih u manjim i srednje velikim gradovima poput Ripolla, odakle potječe većina napadača iz Barcelone. Ovi gradovi su dom velikim zajednicama uglavnom marokanskih poljoprivrednih radnika, a tokom godina su selefijske organizacije rasle veličinom i utjecajem zahvaljujući aktivizmu njihovih lidera i pristupu stranom novcu iz zemalja Arapskog zaljeva, a posebno Kuvajta.

Verzija  selefizma koji se propovijeda u većini katalonskih džamija je miroljubiv, zagovara veoma konzervativne ali nenasilne stavove. Ipak, španska i katalonska vlast ovu mrežu oduvijek  tretiraju sa najvećim sumnjama. Memorandum španskog Nacionalnog centra za obavještajne poslove (CNI) iz 2011. navodi da se "posljedice inozemnog finansiranja selefijskih džamija vide u negativnim odnosima prema integraciji, kao što je porast getoa i paralelnih društava, islamskih sudova i policijskih snaga koje rade van zakona, nedostatak školovanja za djevojčice, prisilni brakovi i tako dalje."

Nadalje, veza između katalonskih selefijskih mreža i nasilja nije tako povremena. Bilo je nekoliko slučajeva sličnih onome iz Barcelone, u kojima su mladići, koji su ranije dolazili u selefijske džamije ili pali pod utjecaj njihovih imama, otputovali u Siriju i Irak kako bi se pridružili džihadističkim grupama ili planirali napade u Kataloniji. Općenito, može se reći da iako lokalna selefijska scena u Kataloniji nije direktno angažirana u nasilnim aktivnostima, njena retorika pruža ideološki pogodno okruženje, "muziku raspoloženja", koje upućuje neke mlade katalonske muslimane da naprave sljedeći korak i prihvate nasilje kako bi proširili njihov ekstremistički pogled na svijet. Ova dobro razvijena selefijska scena pomaže objasniti nesrazmjerno visok nivo radikalizacije u Kataloniji više nego ijedan drugi prateći faktor.

Uprkos očiglednim nedostacima u otkrivanju ćelije Ripolla, koja je slobodno radila mjesecima, španski i katalonski sistemi za borbu protiv terorizma i dalje su spremniji suočiti se sa džihadističkom prijetnjom nego neki od njihovih kolega širom Evrope. Ipak, nedostatak resursa i poteškoće u internoj i eksternoj razmjeni informacija predstavljaju svojevrsne razloge zabrinutosti. Štaviše, Španija je spora na implementiranju agresivne strategije za prevenciju radikalizacije i uspostavljanju partnerstava zasnovanih na povjerenju sa velikim dijelom svoje muslimanske zajednice. Za nadati se da nedavni napadi neće biti izvor dodatnih političkih tenzija, posebno jer su se desili svega nekoliko sedmica prije referenduma za nezavisnost Katalonije koji je zakazan za 1. oktobar. Umjesto toga, nedavni napadi trebali bi poslužiti kao prilika za jačanje napora i Španije i Katalonije u borbi protiv terorizma.

(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)