VRIJEME NIJEMIH LABUDOVA Temelkuran: Novinari su izgleda postali ulov dana za nove populističke lidere

26.08.2017. u 10:40

MARKER

„Tako da je za mene Turska eksperimentalno mjesto gdje se vrše ogledi o nadolazećem dobu, a to je doba uspona autoritarizma i post-istine u mnogim zemljama; ljudi koji žive u Turskoj su zamorci globalnih političkih promjena.“ Ece Temelkuran je turska književnica, novinarka i aktivistkinja koja se bavi kontroverznim pitanjima u Turskoj


FOTO: Temelkuran (Al Jazeera)

Ece Temelkuran je turska književnica, novinarka i aktivistkinja koja se, pored ostalog, bavi temom ženske emancipacije, političkim zarobljeništvom, tursko-kurdskim i tursko-jermenskim pitanjem. Dobitnica je nagrade “Pen for Peace” i proglašena je turskom novinarkom godine.

Zbog kritike Erdoganove vlasti 2012. dobila je otkaz. Od tog perioda objavila je desetak knjiga proze od kojih su najpoznatije Planina boli, Zvuk banana i Žene koje pušu u čvorove.

„Već, kada živite u jednoj zemlji ludila, ta tanka linija između stvarnog i nestvarnog postane još više zamagljena. Naime, na toj samoj liniji razgraničenja se odvija život. I tu se nalazi moja književnost, negdje između. Svi romani koje sam napisala su na određeni način dokumentarni. Kada sam pisala Zvuk banana u Bejrutu istraživala sam šest mjeseci. Kada sam pisala Žene koje pušu u čvorove u Tunisu, takođe su to bili mjeseci analize realnosti. Moj skorašnji roman, koji izlazi na engleskom u novembru, „Vrijeme nijemih labudova’(koji se bavi vojnim udarom u Turskoj iz 1980.) je isto dokumentaristički. I priče se, rekla bih, odvijaju kao dokumentarna stvarnost. Tako da je moja glavna inspiracija bila sama stvarnost. Ali, sulud tip stvarnosti kojoj sam izložena“, rekla je Temelkuran u intervjuu datom Al Jazeeri.

Ostala je bez posla usljed političkog pisanja uperenog protiv Erdoganovog režima.

Na pitanje koliko je danas opasno biti novinar u Turskoj, ali i globalno, ona odgovara:

„Platila sam najmanju cijenu, ako to uporedimo sa primjerima drugih. Mojih dvadeset godina karijere mi je oduzeto. Ali, kažem, to je još bilo najmanje što može zadesiti novinara u Turskoj kada se on ili ona usprotivi političkoj moći. Svako može otići u zatvor, čak ne morate biti ni profesionalni novinar. Dovoljno je da nešto twitujete i neko bi mogao da vam zakuca na vrata. A takođe, postoji i globalna strana problema. Kao što možemo vidjeti, ne samo na Bliskom istoku već i u Evropi i Sjedinjenim Državama, sve je više političkog miješanja i političari često uzimaju medije i novinare za svoju metu. Novinari su izgleda postali ulov dana za nove populističke lidere. Svi desničarski lideri uperili su prst u njih. Trump im prijeti. Čini se da su novinari žrtveni jarci u globalnom kolapsu sistema. Tako da je za mene Turska eksperimentalno mjesto gdje se vrše ogledi o nadolazećem dobu, a to je doba uspona autoritarizma i post-istine u mnogim zemljama; ljudi koji žive u Turskoj su zamorci globalnih političkih promjena.“


(TBT)