KOJA JE ZAJEDNIČKA OSOBINA VELIKIH GENIJA: Njihova ličnost nema nikakve veze sa njihovom genijalnošću

28.08.2017. u 14:34

NAUKA

Jedna od odlika darovitih ljudi jeste sposobnost da održe pažnju na jednoj djelatnosti veoma dugo, a da pritom ne izgube mentalnu jasnoću


FOTO: (AP)

Svi geniji imaju nešto zajedničko: sposobnost duboke usredsređenosti, prenosi portal Diz Que Diz. U pismu svome sinu Albert Einstein govori mu o „onom trenutku dok radiš nešto i toliko uživaš da ne primjećuješ da vrijeme prolazi. Moram da ti priznam da ponekad zaboravim na vrijeme ručka dok radim.”

Nije bio jedini. Miro je slikao u jednom ateljeu koji je sagradio u Palma de Majorci kako bi se udaljio od ometanja velikog grada. Tamo bi se zatvarao svakog dana sa svojim četkicama  i svojom koncentracijom. Umjetnik je zabranio ulaz svima, osim jednoj osobi: svojoj ženi. Samo je ona mogla da pokuca na vrata krajem jutra da mu javi da mu se hrana puši u tanjiru.

Ernest Hemingway je uradio nešto slično. U svojoj kući u predgrađu Havane okačio je poster na vrata koji je upozoravao: Ne primaju se posjete bez prethodnog zakazivanja. „Kada radim na nekoj knjizi ili na nekoj priči, počinjem da pišem svako jutro čim izađe Sunce. Niko te ne ometa u to doba. Svježe je ili hladno i polako se usredsređuješ i zagrijavaš kako pišeš.”, ukazao je jednom novinaru 1954.

Amerikanac je radio svugdje. U svojoj spavaćoj sobi, u barovima, hotelima… Jedino što je prezirao jeste da ga prekidaju. „Telefon i posjete su uništitelji rada. (…) Možeš da napišeš u svakom trenutku da te ostave samog i da te ne uznemiravaju.”

Historičar nauke, James Gleick, nakon što je napisao biografije fizičara Isaaca Newtona i Richarda Feynmana , došao je do zaključka da: „svi geniji imaju vještinu usredsređenja takvog intenziteta koji obične osobe ne mogu da pojme.” U jednom intervjuu sa časopisom Big Think uvjerava, između ostalog, da „pokazuju neizmjernu strast prema apstrakciji”.

Nije bitno što su ekstrovertni, kao Feynman, ili samotnjaci, kao Newton. Njihova ličnost nema nikakve veze sa njihovom genijalnošću. Ono što ih čini izvanrednim jeste njihova vještina da se odvoje od svake ideje koja nije u vezi sa predmetom njihovog interesovanja kao i njihova lakoća da provedu stotine sati uronjeni u svoje projekte.

Pažnja je suštinska za genijalnost. Čak i opsesija. Osobe koje razvijaju misao, nauku i tehnologiju nisu samo zarobljeni u svom radu kao insekt u paukovoj  mreži. Veoma često je u pitanju apsolutna opsesija i to čini da prevaziđu izvanredne izazove.

Mnogi mislioci su u duhanu i piću potražili podsticaj koji bi im pomogao da se usredsrede. Iza djela pisaca i naučnika ima hiljade bunara kafe i žestine. I mnogo pušenja. Freud se slomio kada mu je ljekar zabranio duhan. Izumitelj psihoanalize govorio je da je mogao da piše samo obavijen oblakom dima svojih cigareta.

„Veliki  muzičari, matematičari, naučnici i filozofi historije, svi su oni imali izvanredan dar da izoštre svoju pažnju sa velikim stepenom mentalne jasnoće tokom dugih perioda”, ukazuje Gleick. „Um u takvom dugotrajnom stanju budnosti plodno je tlo da se bolje razumiju stvari i da se jave svakakve originalne asocijacije.”

Godine 1959. Isak Asimov je napisao članak u kojem je pokušao da odgovori na enigmu u vezi sa tim kako nastaju ideje. „Imam osjećaj da povezanost sa kreativnošću zahtijeva izolovanje.”, rekao je. „Kreativna osoba radi neprekidno. Njen um procesuira informacije u svakom trenutku. Čak i kada nije svjesna toga. Veoma je poznat, na primjer, slučaj Augusta Kekuléa. Hemičar je nastavio da razmišlja u strukturi benzola dok je spavao.”

Tada pedesetih godina, u Galisiji, Ángela Ruiz Robles čekala bi da padne noć da se osami u jednoj prostoriji svoje kuće, dok su njene kćerke spavale, i da pod tananom svjetlošću svog radnog stola napravi prvu mehaničku enciklopediju u historiji. Godine 1958. ova učiteljica koja je osvjetlila digitalnu eru usred poslijeratnog doba u Španiji veličala je usredsređenost u jednom intervjuu sa dnevnikom Pueblo: „Tišina je neophodna, jer omogućava sprovođenje tih zamisli koje kasnije podstiču napredak u svijetu.”

Ángela Ruiz Robles bila je španska učiteljica, spisateljica i izumiteljica, pionirka elektronske knjige. Sredinom prošlog vijeka dodijeljena joj je nagrada za patent čitača elektronske knjige, poznat kao Mehanička Enciklopedija.


(TBT, Nedeljnik)