ANALIZA PROJEKTA KOJI POTRESA BALKAN: Koliko je opasna ideja Velike Albanije po trusni Balkan?!

24.08.2017. u 13:18

ANALITIKA

Edi Rama je početkom ove godine priprijetio da se ne može "isključiti unija Albanije i Kosova", a isto tvrdi i Hašim Tači. Koliko su ovakve priče realne i opasne za trusni Balkan?


FOTO: (Agencije)

Bivši albanski ministar vanjskih poslova Besnik Mustafaj izazvao je svojevremeno pravu pometnju kada je izjavio: "Ako Kosovo bude podijeljeno, nećemo biti u mogućnosti da garantiramo kosovsku granicu sa Albanijom, kao ni granicu sa albanskim dijelom Makedonije". Novi status Kosova je ponovo pokrenuo pitanje granicâ na Balkanu i niko ne može sa sigurnošću predvidjeti dalji tok događaja.

U večernjim satima 21. maja, na dan referenduma o nezavisnosti Crne Gore, u Ulcinju, najjužnijem gradu crnogorskog primorja, vihorile su se, jedne pored drugih, crnogorske i albanske zastave. Crna Gora svoju nezavisnost najvećim dijelom duguje glasovima nacionalnih manjina: pedeset hiljada Albanaca u toj maloj zemlji već dugo su građani Crne Gore.

Za Ibrahima Cungua, bivšeg policijskog načelnika za Ulcinj i lokalnog vođu Socijaldemokratske partije, "moguće je biti Albanac i građanin Crne Gore".

Ipak, crnogorski Albanci su izuzetak na Balkanu. U Makedoniji, Albanci i Makedonci nemaju povjerenja jedni u druge. Politička i kulturna prava Albanaca su priznata, a Ohridskim sporazumom iz avgusta 2001. okončan je nasilni sukob između makedonskih snaga sigurnosti i albanske Oslobodilačke nacionalne armije. Kao i makedonski Sloveni, Albanci danas imaju status "drugog konstitutivnog naroda" makedonske republike. Albanski je drugi zvanični jezik u svakoj općini u kojoj Albanci čine preko 20% ukupnog stanovništva. "Prije 2001, albanski srednjoškolci su teško upisivali fakultete, ali se stanje u međuvremenu popravilo", kaže Afrim Kerimi, direktor albanske srednje škole u Kumanovu.

Međutim, nisu iscijeljene sve rane iz sukoba iz 2001. Mnogi su i dalje razočarani mirovnim sporazumom, a gerilske borce ponovo svrbe prsti. Elastična politika amnestije dodatno podstiče resantiman; u takvom kontekstu, ne čudi što se neprestano pojavljuju male gerilske grupe, često u vezi sa kriminalnim formacijama. Jednu takvu grupu je 2003. formirao Avdil Jakupi, poznatiji kao "komandant Čakala"; druga, pod vođstvom Agima Krasnićija, 2004. je na šest mjeseci zauzela selo Kondovo nedaleko od Skoplja.

Ni Albanci iz Preševske doline nisu zadovoljni ishodom mira. Žele učestvovati u pregovorima oko Kosova jer imaju bojazan da bi u suprotnom bili skrajnuti u slučaju regionalnog sporazuma.

Albanski gerilski pokret nastao je u Makedoniji i Preševskoj dolini 2001. zbog Kosova. Potpirujući lokalne sukobe, borci i pristalice ideje Velike Albanije imali su cilj da podsete svijet da status međunarodnog protektorata nije riješio kosovsko pitanje. Ako se buduće odluke međunarodne zajednice ne budu poklapale sa interesima ovih aktera, neće im biti teško da ponovo zapale cijeli region.

Albanski nacionalni pokret razvio se tek potkraj 19. vijeka, dakle, mnogo kasnije u poređenju sa narodima okolnih zemalja. Nakon balkanskih ratova 1912-1913, Kosovo je podijeljeno između Srbije i Crne Gore, pri čemu je prva dobila i veliki dio današnje Makedonije. Londonski ugovor je stvorio „malu Albaniju" otprilike na teritoriji današnje Albanije, ali je u isto vrijeme mnogo Albanaca izostavio iz nove države.

(TBT, Le Monde)