ANTISEMITI KOJI VOLE IZRAEL Fraser: Problem izraelske desnice je to što američka desnica većinom ne voli Jevreje

23.08.2017. u 01:49

KOLUMNA

Postoje velike sličnosti između izraelskog premijera i Donalda Trumpa i teško je reći ko tu koga kopira.

Piše: Giles Fraser, thebosniatimes.ba

Moja punica je doputovala iz Izraela da sa nama provede ljetni odmor. Prvo se igrala sa unukom. Onda smo odmotali njene divne ćupove i šolje. Onda smo ćaskali o Tel Avivu – o ljudima, vremenu, novim restoranima. Onda smo prešli na politiku i to nam je svima pokvarilo raspoloženje: Izrael je odlično mjesto koje ima užasnu politiku.

Prošle sedmice je premijer Benjamin Netanyahu inscenirao demonstracije svojih pristalica. Uprkos sve glasnijim optužbama za korupciju, uzvratio je udarac medijima i liberalnoj eliti koji, kaže, žele da ga zbace s vlasti. Sve su to lažne vijesti, rekao je on. Postoje velike sličnosti između izraelskog premijera i Donalda Trumpa i teško je reći ko tu koga kopira.

Netanyahu se neprekidno hvali svojim dobrim vezama sa američkim predsjednikom. Zato su mu teško pali događaji u Charlottesvilleu i Trumpove mlake osude američkog fašizma. Ako osudi Trumpa mogao bi da ga naljuti, a ako ga ne osudi ispast će popustljiv prema neonacizmu.

Neki drugi izraelski političari nisu imali taj problem. Reagirajući na Trumpovu izjavu da „svaka priča ima dvije strane“, Yair Lapid je rekao: „Ne postoje dvije strane. Marš neonacista u Charlottesvilleu sa antisemitskim sloganima u ime bijele supremacije zaslužuje jednoglasnu osudu“. Ali izraelskom premijeru je trebalo tri dana da osudi neonacizam u jednom tvitu na engleskom jeziku.

Problem izraelske desnice je to što američka desnica većinom ne voli Jevreje, ali se divi Izraelu i podržava ga zbog insistiranja na rasnoj čistoći svoje zemlje.

Gostujući u vijestima izraelskog Drugog programa Richard Spencer iz američke alternativne desnice, jedan od vođa demonstracija u Charlottesvilleu, dao je šokantan primjer filozofije „antisemiti za Izrael“: „Jevreji su preko svake mjere prisutni u američkom establišmentu, a bijeli ljudi su istisnuti. Izraelski građani koji su ponosni na svoj narod i njegovu historiju trebaju razumjeti nekoga ko ima slična osjećanja prema bijelim ljudima. Moglo bi se reći da sam ja bijeli cionista – jer mi je stalo do moga naroda i sigurnosti moje domovine. Baš kao i vama u Izraelu.“

To je šokantna izjava. Richard Spencer je skandirao „Heil Trump“ tokom washingtonskih demonstracija, a njegove pristalice su mu odgovarale nacističkim pozdravom. Pohvala Izraela od ovakvog antisemite zahtijeva ozbiljno preispitivanje izraelske desnice. Takvi obožavaoci nikome nisu potrebni. Bivši premijer Izraela Ehud Barak ovako je prokomentirao događaje u Charlottesvilleu: „Upadljive su sličnosti sa demonstracijama Lehave ili aktivnostima grupe La Familia ili drekom protiv novinara koji se bave optužbama Netanyahua za korupciju.“

Lehava je skraćenica imena organizacije „Protiv asimilacije u Svetoj zemlji“. Na meti su joj posebno mješoviti brakovi (kao što je moj) između izraelskih Jevreja i nejevreja. Pored toga, ona želi da oslobodi Izrael od kršćanstva. Članovi La Familie su navijači fudbalskog tima Beitar Jerusalem. Prije nekoliko meseci otišao sam gledati njihovu utakmicu sa izraelskim arapskim timom Bnei Sakhnin iz Galileje – mada navijačima Sakhnina nije bilo dozvoljeno da joj prisustvuju. Moj oskudni hebrejski nije bio dovoljan da razumijem šta oni pjevaju redovima praznih sjedišta na suprotnoj strani. „Spalit ćemo vaša sela“, preveo mi je prijatelj.

Ehud Barak je u pravu: ponekad je teško izbjeći paralele sa Charlottesvilleom. Tu je i novi zastrašujući problem sa radikalnim grupama širom svijeta – one su se sa margina prelile u središta naših društava.

(TBT, The Guardian)