AMERIČKI MASAKR MORO MUSLIMANA Fisk: Trumpova tvrdnja da su generalovi meci natopljeni u svinjskoj krvi su lažne vijesti – ali...

22.08.2017. u 12:33

KOLUMNA

Pershing je napustio ostrva i Filipinsko-američki rat zvanično je završen kada su Amerikanci poklali stotine Moro muslimana – muškaraca, žena i djece. Trumpovskim entuzijazmom, republikanski predsjednik Theodore Roosevelt čestitao je američkim zapovjednicima na njihovom „briljantnom oružanom poduhvatu“

Piše: Robert Fisk, thebosniatimes.ba

Ne znam šta stanovnici Barcelone misle o Trumpovoj bezumnoj i odbojnoj priči o mecima i svinjskoj krvi – ali znam šta bi Mark Twain rekao. Bio je najbolji američki politički pisac svog vremena – možda svih vremena – i pisao je sa ozlojeđenošću, sarkazmom i gnušanjem o ratnim zločinima američke vojske na Filipinima 1906. Nema sumnje da bi ih Trump odobrio.

Kao što često biva, nema dokaza – i stoga nema istine – da je general Pershing ikada kazao svojim vojnicima da pogube filipinske borce mecima natopljenim svinjskom krvi. Pored toga, Pershing je napustio ostrva i Filipinsko-američki rat zvanično je završen kada su Amerikanci poklali stotine Moro muslimana – muškaraca, žena i djece – u bitki poznatoj kao bitka Bud Dajoa. Trumpovskim entuzijazmom, republikanski predsjednik Theodore Roosevelt je čestitao američkim zapovjednicima na njihovom „briljantnom oružanom poduhvatu“ .

Twain – Samuel Clemens, pravim imenom – mislio je drugačije. Američka vojska brutalno je ugušila ustanak Moro muslimana, posljednju i beznadnu bitku u Filipinskom ratu za nezavisnost od SAD-a. To je priča koja nosi značaj prilikom svakog proučavanja američke nedavne okupacije i Afganistana i Iraka.

Napisao je duboko ciničan esej o „bitki“ Bud Dajoa nekoliko dana kasnije. Američke snage su opkolile do 1.000 Moro muškaraca, žena i djece u planinskom skloništu na 2.200 metara nadmorske visine – na vulkanskom krateru svi su ovi ljudi pogubljeni – preživjelo je samo šest muslimana. Na fotografiji pokolja vide se američke trupe u uniformama kako stoje iznad gomila leševa, među njima jedna žena nagih grudi.

„Sa 600 angažiranih na svakoj strani,“ napisao je Tvain, „izgubili smo odmah 15 muškaraca, a 32 su ranjena... S neprijateljske strane taj je broj bio 600 – uključujući žene i djecu – i potpuno smo ih uništili, ne ostavivši čak ni preživjelu bebu koja bi plakala za svojom mrtvom majkom. Ovo je neuporedivo najveća pobjeda koju su ikada postigli kršćanski vojnici Sjedinjenih Država... Sjajne vijesti su se pojavile sjajno prikazane – naslovi u svim novinama u ovom gradu... Ali bez ijedne reference u uredničkim rubrikama bilo kojih od tih novina.“

Twain je primijetio da nijedan čitalac nije pisao u znak podrške američkoj „pobjedi“. Ali predsjednik Theodore Roosevelt je čestitao američkom zapovjedniku, general-majoru Leonardu Woodu, u Manili: „Čestitam vama i oficirima i vašim ljudima na sjajnom oružanom poduhvatu u kojem ste tako dobro sačuvali čast američke zastave.“

Twain je sačuvao naslove u narednim danima – „Žene ubijene u masakru Moro“, „Sa djecom nabacane u gomile u krateru, svi umrli zajedno“, „Broj mrtvih je sada 900“, „Nije moguće razaznati spolove nakon žestoke bitke na vrhu gore Dajo“ – i primijetio da su „nagi divljaci bili tako daleko, dolje na dnu te zamke, da naši vojnici nisu mogli razlikovati ženske grudi od muških bradavica – tako daleko da nisu mogli razlikovati dijete od odraslog crnog čovjeka.“ Naslov koji kaže „Poručnik Johnson odletio je sa parapeta dok je neustrašivo obavljao dužnost“ uvjerila je Twaina da su vojnika sigurno ranili njegovi – pošto Moro muslimani nisu imali artiljerije.

Ali, mudro je istaknuo da je Johnson bio član volonterske jedinice „Rough Riders“ formirane za borbu u Špansko-američkom ratu – sukobu koji je Filipine doveo u posjed SAD-a – i kojem je zapovjednik bio isti general-major Wood koji je nadgledao masakr 1906. Woodov zamjenik zapovjednika bio je isti Theodore Roosevelt, koji je sada bio predsjednik. Nije ni čudo što je Roosevelt ovako razgovarao sa svojim ranjenicima: „Kako ste?“ Johnson je odgovorio: „Dobro, hvala.“ Ovo, cinično je kazao Twain, „je historijski. Ovo će se prenositi budućim generacijama.“

Twain je opisao zabavu koja je uslijedila, na kojoj je njegov bogati izdavač George Harvey, demokrata koji je podržavao Woodrowa Wilsona, „kazao kako vjeruje da će šok i sram ove epizode sve više izjedati srca nacije, tamo se zagnojiti i lučiti rezultate... Ne mogu vjerovati da će se proročanstvo obistiniti jer se proročanstva koja obećavaju dragocjene, dobre, vrijedne stvari, nikada ne ostvaruju. Ovakva predviđanja su poput ratova koji se vode za dobru svrhu – tako su rijetka da se ne računaju.“

Masakr nad Moro narodom u početku je bio, kako je Twain nagovijestio, katastrofa odnosa sa javnošću. Nije se mogao smatrati „briljantnim oružanim poduhvatom“, čak i „da ih je kršćanska Amerika, koju su predstavljali njezini plaćeni vojnici, gađala Biblijama... umjesto mecima“.

U kasnijim navodima o masovnim ubistvima – čitaoci se moraju suzdržavati od emocija kada se sjećaju novijih citata ove vrste – stoji da su muškarci u gomili koristili žene Moro kao ljudski štit i stoga su one, kako se danas kaže „kolateralna šteta“. Američke trupe pisale su kući o drugim zločinima na Filipinima, uključujući paljenje sela i ubijanje njihovih stanovnika. Jedan oblik mučenja vodom koristio se i za dobijanje informacija tokom osmogodišnjeg rata protiv nezavisnosti.

Na Filipinima je vođen prvi imperijalni rat SAD-a – nikada nisu tražile posjed Koreje ili Vijetname, čak ni Japana nakon Drugog svjetskog rata – a obrazac strategije „šoka i strahopoštovanja“, korištene i nad Moro narodom, trebalo je ponoviti, kao što znamo, na Bliskom istoku.

Muslimani Moro bili su manjina među tada više od 80% kršćanskog katoličkog stanovništva. Ali, nešto više od jednog vijeka nakon pokolja generala Wooda u vulkanskom krateru, njegovi vojni potomci su „pomogli“ filipinskoj vladi u borbi protiv muslimanskih pobunjenika – i čitaoci možda pretpostavljaju identitet – Islamističkog oslobodilačkog fronta Moro.

Sadašnji filipinski predsjednik Rodrigo Duterte, koji je nekoliko puta koristio pokolj Moroa iz 1906. da osudi Ameriku, sada koristi svoje policijske smrtonosne jedinice za ubijanje hiljada u svom „ratu protiv droge“. Trump je rekao da Duterte radi „nevjerovatan posao“. Važno je, valjda, upamtiti historijske činjenice – čak i ako ih Trump sve pogrešno shvati.

(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)