GENERAL U „BIJELIM ČARAPAMA“ Delić: Sefer Halilović je bio obična KUKAVICA

18.08.2017. u 01:19

TEME

Najbolji opis karaktera Sefera Halilovića dao je Rasim Delić u svojoj knjizi „Lice i naličje rata“.  Kada je u proljeće 1993. pozvan u Sarajevo, neki od najviših oficira obavijestili su ga da ide na funkciju komandanta GŠ OS BiH


FOTO: Delić (Press centar OS Armije BiH, Arhiv)

Najbolji opis karaktera Sefera Halilovića dao je Rasim Delić u svojoj knjizi „Lice i naličje rata“.  Kada je u proljeće 1993. pozvan u Sarajevo, neki od najviših oficira obavijestili su ga da ide na funkciju komandanta Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine, piše agencija Patria.

Dok se spremao na put u Sarajevo Rasim Delić je pomišljao da bi „mogli nastati problemi zbog ljudske sujete, pa i određene opstrukcije, što bi se moglo odraziti negativno na našu borbu“.

Delić se uputio odmah u Glavni štab kod Sefera Halilovića, koji mu je do tada bio komandant: „Rekao sam mu da sam došao po naređenju predsjednika Izetbegovića, za što mi je saglasnost dao Stjepan Šiber.“

„Došao si da postaneš komandant“, ljutito je rekao Halilović.... Nakon kraćeg razgovora, u prilično napetoj atmosferi, napustio sam Glavni štab. Postao sam svjestan da Sefer neće prihvatiti promjenu te da će biti problema i ako ostane na dužnosti načelnika Štaba. Nezadovoljan, sujetan i izrazito ambiciozan čovjek poput Sefera Halilovića, koji je već godinu dana bio na čelu Armije, mogao je izazvati dosta problema, naročito u ratu“.

Delić se sjeća: „Ujutro 8. juna dobio sam poziv da se javim u Izetbegovićev kabinet. Kad sam stigao u Predsjedništvo tamo je već bio Sefer Halilović.... Izetbegović nam je saopćio da će se tog dana održati sjednica Predsjedništva RBiH, na kojem bi trebalo da se donese odluka o mom postavljenju na dužnost komandanta Glavnog štaba, dok Sefer ostaje na dužnosti načelnika Štaba.

Sve vrijeme Delić je osjećao tegobu i unutrašnju muku i vjerovatno pod utjecajem onoga što je doživio od Sefera, neočekivano je istupio: „Pokušao sam još jednom uvjeriti Izetbegovića da promijeni odluku, te da Halilović ostane na čelu Armije, a da ću ja preuzeti bilo koju funkciju na kojoj mogu doprinijeti našoj borbi“.

„Kada je riječ uzeo Halilović, vidio sam da ga je takva odluka razočarala. Napao je namjeru da mene postave za komandanta Armije, negirajući bilo kakav moj dotadašnji doprinos i rad. Nije birao riječi kojima bi ponizio mene i moje dotadašnje angažovanje u Armiji. Bio sam iznenađen. Ja sam sve vrijeme štitio autoritet njegove funkcije, mada je on dobro znao svoj i moj raniji ugled među oficirskim, posebno artiljerijskim kadrom. Ne znam ko je njega uopće poznavao u stručnom smislu dok sam ja do rata bio na čelu jedinica koje su dobile brojna priznanja. Postao sam svjestan Halilovićeve srdžbe i sujete, ali nisam se mogao složiti sa njegovim napadima na mene. S obzirom da se to događalo u kabinetu predsjednika Predsjedništva BiH, odgovarao sam biranim riječima. Halilović je to očito smatrao mojom slabošću. Izetbegović je prekinuo daljnju raspravu, naredivši nam da dođemo na sjednicu Predsjedništva BiH, istog dana. Od tog trenutka sam postao svjestan da ću u Seferu Haliloviću imati oponenta a ne saradnika“...

Nakon što je počela sjednica Delić je shvatio da Halilović nije promijenio svoj stav. Kad je Izetbegović pred Predsjedništvom predložio Delićevo postavljenje na mjesto komandanta Armije RBiH, sve se ponovilo: „Sefer Halilović je u žučnom istupu izrazio svoje protivljenje, govoreći o meni ponovo kao o čovjeku koji ne zaslužuje taj položaj. Bilo mi je neprijatno, a istovremeno i neobično, kako neko može toliko lagati i toliko izliti žuči na nekoga ko to ne zaslužuje... Halilovićev nastup se, međutim, nije dopao ni članovima Predsjedništva...

Bez mnogo diskusija Predsjedništvo je prihvatilo imenovanje Rasima Delića i, u isto vrijeme, izabralo Bakira Alispahića na mjesto ministra MUP-a. Zbog evidentnih napetosti određena je Komisija za Delićevo preuzimanje dužnosti od Halilovića: Fikret Muslimović, Jovan Divjak i Abdulah Konjicija.

Ali, Divjak, Muslimović, Konjicija i komandant Delić su doživjeli šok kada su došli pred Seferov kabinet: „U hodniku pred kabinetom bio je Ramiz Delalić Ćelo s nekoliko svojih vojnika. Svi su bili pod punom ratnom spremom, s puškama u rukama i s prijetećim izgledom. Kad su nas ugledali počeli su dobacivati. Ja sam ušao u kabinet kod Sefera a moji pratioci su kasnije kazali da su njima prijetili da neće živi izaći iz zgrade“.

Kad brutalne prijetnje nisu pomogle, Sefer je tražio da se okupe svi članovi Štaba Armije RBiH. Komisija se složila i članovi Štaba su počeli dolaziti: Bili su tu Meho Karišik, Rifat Bilajac, Zićro Suljević, Sulejman Vranj, Mustafa Hajrulahović Talijan, te još nekoliko visokih oficira Armije. Sve je izgledalo neprirodno i napeto, a kada je rečeno da je postavljenje Delića odluka Predsjedništva BiH, više nije bilo nikakvih dilema i sve rasprave su prestale, a napetosti su nestale.


FOTO: (Faksimil)

„Iako je Halilović napadao odluku Predsjedništva, postalo je očigledno da mu je propala ideja da zloupotrijebi članove Glavnog štaba. Halilović je, uvidjevši da nema ni podršku članova Štaba, prijetio da neće prihvatiti dužnost načelnika Štaba, da će podnijeti pismenu ostavku Predsjedništvu i da će otići u neku jedinicu da se bori kao vojnik. Svi koji su ga poznavali znali su da je bar ovo posljednje, da će se boriti kao vojnik u rovu, bilo isprazna priča. Kao jedan od razloga za njegovo pomjeranje s pozicije prvog čovjeka Armije, Izetbegović je, pored neuspješnog komandovanja vojskom, spominjao kukavičluk, što ne bi trebalo da bude odlika profesionalnog oficira“, napisao je Delić u svojim sjećanjima.

Delić je na mjestu komandanta Armije RBiH zamijenio Sefera Halilovića nakon 14 mjeseci rata i ostao na toj dužnosti do kraja rata, što je dvostruko više -  28 mjeseci. Nakon Delićevog dolaska za komandanta Armija je očišćena od paravojnih jedinica i komandanata do kraja 1993., zatim uvojničena, organizirana i disciplinirana. Zavladao je hijerarhijski red, i više nije bilo nikakvih i najmanjih unutrašnjih nereda ili sukoba. Uslijedile su ofanzive u kojima je oslobođena ogromna teritorija i nekoliko gradova, a onda je rat zaustavila međunarodna zajednica. 


(TBT)