NIKO NE PRIZNAJE IZRAELU PRAVO NAD JERUZALEMOM! Pet stvari koje treba znati o Al-Aqsi

27.07.2017. u 02:19

RELIGIJA

Usred sve većih tenzija u kompleksu džamije Al-Aqsa, Al Jazeera objašnjava zašto je ovo sveto mjesto žarišna tačka


FOTO: (AP)

U proteklih nekoliko sedmica svakodnevno dolazi do demonstracija i sukoba između izraleskih snaga i Palestinaca na okupiranim palestinskim teritorijama.

Tenzije su porasle u Starom gradu u okupiranom Istočnom Jerusalemu nakon što je Izrael zatvorio kompleks džamije Al-Aqsa, prvi put nakon 1969. godine, čemu je prethodio sukob između Palestinaca i izraelskih snaga, u kojem je bilo poginulih

Ovaj napad, koji se dogodio 14. jula, okončan je smrću dva izraelska policajca i tri palestinska napadača. Izrael je potom zatvorio kompleks u vrijeme molitve petkom i ponovo ga otvorio u nedjelju, s novim mjerama kontrole, uključujući detektore metala i dodatne kamere na ulazu u kompleks.

Palestinci odbijaju ući u kompleks džamije Al-Aqsa dok Izrael ne opozove nove mjere, percipirane kao najnoviji potez Izraela da nametne svoju kontrolu i judaizira ovaj grad. Palestinci se, u znak protesta, mole izvan kapija već više od sedmicu.

Hiljade Palestinaca su 21. jula izašle na ulice ispred Lavlje kapije, jednog od ulaza u Stari grad, i obavile molitvu petkom. Tenzije su porasle nakon što su izraelske snage nasilno suzbile mirne demonstracije, što je rezultiralo stotinama povrijeđenih. Do sada su nasmrt ustrijeljena četiri Palestinca u okupiranom Istočnom Jerusalemu i na Zapadnoj obali, od kojih je jednog ustrijelio izraelski doseljenik.

U nastavku slijedi objašnjenje zašto se oko kompleksa džamije Al-Aqsa u palestinsko-izraelskom sukobu konstantno spore.

Šta je kompleks džamije Al-Aqsa i zašto je važan?

Al-Aqsa je ime džamije sa srebrnom kupolom unutar kompleksa od 35 hektara, koji muslimani nazivaju Al-Haram al-Sharif, ili Sveti hram, a Jevreji Brdo hrama. Ovaj kompleks nalazi se u Starom gradu u Jerusalemu, koji je je UNESCO proglasio svjetskom baštinom, zbog značaja za sve tri abrahamske religije.

Oko ove lokacije u svetoj zemlji najviše se spore od kako je Izrael okupirao Istočni Jerusalem, uključujući i Stari grad, zajedno sa Zapadnom obalom i Pojasom Gaze. Međutim, ovaj sukob je počeo mnogo ranije, čak prije osnivanja Izraela.

Ujedinjeni narodi su 1947. godine iscrtali plan podjele historijske Palestine, pod britanskom kontrolom, na dvije države: jednu za Jevreje, uglavnom iz Evrope, i jednu za Palestince. Jevrejskoj državi je dato 55 posto teritorija, a preostalih 45 posto činilo je palestinsku državu.

Jerusalem, u kojem je smješten kompleks džamije Al-Aqsa, pripao je međunarodnoj zajednici pod administracijom UN-a. Dobio je ovaj poseban status zbog svog značaja za tri abrahamske religije.

Prvi arapsko-izraelski rat je izbio 1948. godine, nakon što se Izrael proglasio državom, zauzevši 78 posto zemlje, a preostala područja Zapadne obale, Istočnog Jerusalema i Gaze stavljena su pod egipatsku i jordansku kontrolu.

Izraelska invazija na Palestinu intenzivirana je 1967. godine, nakon Drugog arapsko-izraelskog rata, koji je rezultirao izraelskom okupacijom Istočnog Jerusalema i, nakon izvjesnog vremena, ilegalnog izraelskog pripajanja Jerusalema, uključujući i Stari grad i Al-Aqsu.

Ilegalna izraelska kontrola nad Istočnim Jerusalemom, uključujući i Stari grad, krši nekoliko principa međunarodnog prava, koji kaže da okupatorska sila nema suverenitet na teritoriji koju okupira.

Tokom godina, izraelska vlada je poduzela dodatne korake da kontrolira i judaizira Stari grad i Istočni Jerusalem kao cjelinu. Izrael je 1980. godine usvojio zakon koji je proglasio Jerusalem "potpunim i ujedinjenim" glavnim gradom Izraela, kršeći međunarodni zakon. Danas nijedna država svijeta ne priznaje izraelsko vlasništvo nad Jerusalemom, niti njegove pokušaje da promijeni geografsko i demografsko lice ovoga grada.

Palestinci u Jerusalemu, kojih ima gotovo 400.000, imaju stalno prebivalište, ali ne i državljanstvo, iako su tu rođeni - za razliku od Jevreja koji su rođeni tu. A od 1967. godine Izrael je počeo tihu deportaciju Palestinaca iz grada nametanjem težih uslova za održavanje statusa stalnog prebivališta.

Izrael je, također, izgradio najmanje 12 utvrđenih, isključivo jevrejskih ilegalnih naselja u Istočnom Jerusalemu, u koja su smjestili oko 200.000 Izraelaca, dok Palestincima odbijaju zahtjeve za gradnju i ruše njihove domove kao kaznu za ilegalnu gradnju.

Religijski značaj kompleksa

Za muslimane ovaj kompleks sadrži treće najsvetije mjesto u islamu, džamiju Al-Aqsa i Kupolu na stijeni, građevinu iz sedmog stoljeća, odakle je, prema muslimanskim vjerovanjima, Poslanik Muhammed putovao na nebo.

Jevreji vjeruju da su na lokaciji današnjeg kompleksa džamije Al-Aqsa bili smješteni biblijski hramovi, ali jevrejski zakon i izraelski Rabinat zabranjuju Jevrejima ulazak i molitvu u kompleksu, jer se on smatra isuviše svetim da bi se po njemu kročilo.

Zapadni zid ovog kompleksa, poznat kao Zid plača među Jevrejima, smatra se posljednjim ostatkom Drugog hrama, dok ga muslimani nazivaju Burakovim zidom i vjeruju da je na tom mjestu Poslanik Muhammed vezao buraka, životinju na kojoj se popeo na nebo i razgovarao s Bogom.

Status quo ove lokacije

Od 1967. godine Jordan i Izrael su se složili da vakufska direkcija Al-Waqf ima kontrolu nad pitanjima vezanim za unutrašnjost ovog kompleksa, dok Izrael kontrolira vanjsku sigurnost. Nemuslimanima je dozvoljen ulazak u kompleks u vrijeme posjete, ali im nije dozvoljeno da se tu mole.

Pokreti, kao što su Vjerni Brdu hrama i Institut Hrama, osporavaju zabranu izraelskih vlasti na ulazak Jevreja u pomenuti kompleks i oni žele izgraditi treći jevrejski hram unutar kompleksa. Takve grupe finansiraju članovi izraelske vlade, iako ona tvrdi da želi održati status quo u kompleksu džamije Al-Aqsa.

Danas izraelske snage redovno dozvoljavaju grupama, od kojih neke broje više stotina jevrejskih doseljenika, koji žive na okupiranim palestinskim teritorijama, da siđu u kompleks džamije Al-Aqsa uz zaštitu vojske i policije, zbog čega Palestinci strahuju da im Izraelci ne oduzmu kompleks.

Devedesetih godina prošlog vijeka pokret Vjerni Brdu hrama objavio je da će položiti kamen-temeljac za treći hram na mjestu Kupole na stijeni, što je izazvalo nerede i masakr, u kojem je izraelska policija ubila 20 Palestinaca.

Godine 2000. izraelski političar Ariesl Sharon ušao je u sveto mjesto u pratnji gotovo 1.000 izraelskih policajaca, namjerno ponavljajući izraelske tvrdnje da polaže pravo na sporni kompleks, u svjetlu mirovnih pregovora između tadašnjeg premijera Ehuda Baraka s palestinskim liderom Yasserom Arafatom, a u kojima je posredovao SAD. Ovi pregovori uključivali su diskusije o načinu na koji bi ove dvije strane mogle dijeliti Jerusalem. Sharonov ulazak u kompleks džamije Al-Aqsa pokrenuo je Drugu intifadu, u kojoj je poginulo više od 3.000 Palestinaca.

I najnoviji primjer, u maju je izraelska Vlada održala sedmični sastanak u tunelima ispod džamije Al-Aqsa, na 50. godišnjicu izraelske okupacije Istočnog Jerusalema, "da obilježi oslobođenje i ujedinjenje Jerusalema" - potez koji je razbjesnio Palestince.

Izrael već ograničava ulazak Palestinaca u kompleks kroz nekoliko metoda, uključujući i zid razdvajanja, sagrađen početkom 21. stoljeća, koji ograničava ulazak Palestinaca sa Zapadne obale u Izrael.

Od tri miliona Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali, samo onima iznad određene dobne granice dozvoljen je ulazak u Jerusalem petkom, dok drugi moraju tražiti dozvolu od izraelskih vlasti, koju je teško dobiti. Ove restrikcije već uzrokuju ozbiljne gužve i tenzije na punktovima između Zapadne obale i Jerusalema, preko kojih deseci hiljada moraju proći sigurnosne provjere kako bi ušli u Jerusalem na molitvu.

Najnovije mjere, uključujući i nove detektore metala, Palestinci vide kao dio izraelskih nastojanja da dodatno kontrolira ovo mjesto i predstavljaju kršenje slobode ispovijedana vjere, zaštićene međunarodnim zakonom, prema mišljenju stručnjaka.

Predsjednik Mahmoud Abbas nedavno je objavio da je palestinsko vodstvo zamrznulo svaki kontakt s Izraelom, zbog sve većih tenzija u kompleksu džamije Al-Aqsa, rekavši da odnosi neće biti uspostavljeni ponovo dok Izrael ne ukine sve sigurnosne mjere.

Nedavne tenzije

Tenzije ključaju u blizini Al-Aqse već dvije godine. U 2015. godini sukobi su izbili nakon što su stotine Jevreja pokušale ući u kompleks džamije da obilježe jevrejski praznik. Godinu dana kasnije izbili su protesti nakon posjete jevrejskih doseljenika kompleksu tokom posljednjih deset dana mjeseca ramazana, kršeći tradiciju.

Većina sukoba unutar kompleksa desila se zato što se izraelski doseljenici pokušavaju moliti unutar kompleksa, što direktno krši status quo.

Tokom protekle dvije sedmice izraelske snage su ispaljivale bojevu municiju, suzavac i gumom obložene čelične metke na Palestince, koji protestiraju protiv nametnutih mjera, među kojima je i zabrana muškarcima mlađim od 50 godina da uđu u sveto mjesto.

Zbog nedavnih događaja, Izrael je rasporedio gotovo 3.000 članova policije i granične policije u okolinu kompleksa.

Širi kontekst

Al-Aqsa je samo malo područje unutar Palestine, ali predstavlja simboličan dio sukoba između Izraelaca i Palestinaca.

Iako je džamija Al-Aqsa značajna za muslimane posebno, čak su i palestinski kršćani protestirali protiv izraelske invazije na ovaj kompleks, pridruživši se muslimanima u molitvi ispred Lavlje kapije u petak.

"Pitanje Al-Haram al-Sharifa stoji kao simbolični, ali veoma snažan katalizator rutine nepravde i ugnjetavanja s kojima se suočavaju Palestinci u Jerusalemu, i to izaziva kontinuiranu erupciju narodnog gnjeva i pobuna", za Al Jazeeru kaže Yara Jalajel, bivši pravni savjetnik palestinskog ministra za vanjske poslove.

Nedavni sukobi u blizini kompleksa Al-Aqsa uzrokovali su proteste i nasilje širom Zapadne obale i Gaze.

Uzimajući u obzir sve veći broj restrikcija Palestincima u pristupu kompleksu i stalne pozive izraelskih vjerskih grupa da se dozvoli Jevrejima molitva u ovom kompleksu, mnogi Palestinci se plaše moguće podjele kompleksa džamije Al-Aqsa.

Iz Vakufske direkcije su u srijedu izjavili da što duže Izrael bude odgađao ukidanje novih mjera, to gore.


(TBT, AJB)