FENOMEN PINK FLOYD: Zgrozili su Margaret Thatcher i uznemirili Tonya Blaira

02.07.2017. u 13:47

LIFESTYLE

Nedavno se pojavila biografija benda Pink Floyd koja prati karijeru grupe od osnivanja od strane školskih drugova iz Cambridgea, preko globalnog uspjeha, pa do ponovnog okupljanja 2005.

FOTO: (Profimedia)

Kao vrlo mali dječak imao sam neke rituale tokom ljetnih raspusta. U hladovini betona socijalističkih solitera naselja "Steva Filipovića" podno Hajd parka bacao sam se na ljetnu lektiru. Na početku to su bili stripovi, pa roto-romani, a kad me je negdje na prelazu iz petog u šesti razred uhvatio rokenrol, provodio sam vrijeme čitajući dugačke tekstove iz Džuboksa. Pamtim jedan od njih, bila je to velika biografija grupe Pink Floyd koju je ispisao veliki novinar tog lista Branko Vukojević. Toliko me je to obuzelo da sam kupio album Floyda "Animals" sa kultnim omotom uslikanim nad čuvenim dimnjacima stanice Batersi u Londonu. Pamtim i džinovsku balon-svinju sa omota, natovljenu helijumom i puštenu za promo albuma. Ta svinja se odvezala i odletjela da bi je registrovale radarske službe u Njemačkoj.

Nešto kasnije, u prvom razredu gimnazije imao sam odvratnog profesora srpskog koji je zadao temu na pismenom - reportaža. Prepisao sam nagrađivani tekst o koncertu Pink Floyda, sve sa tim svinjama, i očekivao da dobijem peticu, ali... Čista dvojka od tog morona od nastavnika i tada sam prvi put dobio potvrdu da je škola puna nepravde pa ni jedan briljantni "pozajmljen" tekst ne može da promijeni stvari. Ubrzo sam dobio podršku od Floyda, izašao je album "The Wall" i pjesma "Another Brick in The Wall Part 2" koju je pjevao hor djece iz londonskih državnih škola uzvikujući refren "Nama ne treba obrazovanje", na veliko zgražavanje premijerke Margaret Thatcher. Nekoliko godina kasnije ovaj tekst će na melodiju "Oj svijetla majska zoro" otpjevati ljubljanski Buldožer (ah, ti Slovenci, oduvijek su provocirali).

Tih pubertetskih godina mijenjao sam idole, žanrove, dočekao i da sviram na svom prvom koncertu pozajmljujući Fender Precision bas na kojem je bila naljepnica Pink Floyd zbog koje sam se plašio da će me pljuvati pankeri, ali nisu. I sjetim se Floyda s vremena na vrijeme kad obilazim relikvije nekadašnjeg djetinjstva. Kao na putu iz Londona u Brajton prije dvije godine kada je voz prošao pored stanice Batersi sa omota albuma "Animals" iznad koje lebdi svinja natovljena helijumom.

U aprilu sam dobio na poklon od kolega knjigu Kad svinje polete sa istom tom stanicom i svinjom na koricama. Preko te fantastične biografije benda koju je napisao Mark Blake, a izdala Laguna, reprizirao sam ljetni raspust kada sam upijao životopis Pink Floyda. Maestralan početak knjige u kojoj članovi benda na svom okupljanju na "live 8" koncertu 2. jula 2005. ne samo što proizvode glasine da će se opet skupiti za tarifu od 250 miliona dolara za turneju, već i podižu politički establišment Britanije na noge jer gužva fanova prijeti bezbjednosti, pa se poziva i premijer Tony Blair, ali kao roker, da proba da amortizuje brigu Tesse Jowell, ministarke kulture, medija i sporta, koja na hitnom sastanku iza scene maše otkazivanjem koncerta. Uslijedio je maestralni koncert dostojan onoga koji sam opisao i dobio dvojku iz srpskog. Svi redovi koji idu poslije te epizode govore o vanserijskoj biografiji vanserijskog benda. Knjigu je preveo Dejan Cukić a on će i otvoriti ovaj tekst posvećen bendu koji ni 250 miliona dolara nije natjeralo da pokrene mašineriju, jer je Pink Floyd veći od svega pa i trezora punog dolara..


(TBT, Nedeljnik)