NEDOSTATAK SNA: Koliko nam je sna zaista potrebno?

20.06.2017. u 13:18

LIFESTYLE

Pored brojnih loših posljedica, nedostatak sna dovodi i do toga da mozak počinje "jesti sam sebe", zaključak je novog istraživanja


FOTO: (Shutterstock)

Alarm zvoni ponovo i već treći put ga gasite. Trudite se da preuzmete svaki minut sna na račun dana. Spavali ste čak šest sati što djeluje kao privilegija koju treba maksimalno iskoristiti. Oblačite rasparene čarape, zamalo da krenete napolje u kućnim papučama, pitate se da li ste zaključali vrata. I tako svaki dan.

Hronična deprivacija sna, kako pokazuje istraživanje objavljeno u maju ove godine u The Journal of Neuroscience, ima i značajnije posljedice od navedenih, koje dovode do toga da mozak počinje „jesti sam sebe“. Profesor Michelle Belesi sa Odeljenja za psihijatriju Univerziteta u Wisconsinu i njegovi saradnici ispitivali su utjecaj deprivacije sna na miševima i pokazali da se usljed hroničnog nedostatka sna povećava rizik od demencije, i da su mogući uzročnici glijalne ćelije.

Glija čini deset puta veći dio strukture našeg mozga od neurona. Smatra se da su glijalne ćelije evoluciono podjednako značajne za čovjeka koliko i neuroni, a nakon deprivacije sna aktivirano ih je duplo više nego što bi trebalo. Glijalne ćelije čine imunski sistem mozga, pri čemu imaju zadatak i da otklone sav oštećen materijal u mozgu i na tim mjestima naprave takozvani „glijalni ožiljak“.

Pri normalnom radu glijalne ćelije prave membrane koje predstavljaju zaštitne pregrade u mozgu, a otklanjaju samo materijal koji je zaista potrebno otkloniti. Veliki broj bolesti mozga, naročito autoimunih, počiva na disfunkciji glijalnih ćelija. Belesi i saradnici su otkrili da glija pojačano radi nakon deprivacije sna, što dovodi do toga da „pojede“ i dijelove mozga koji nisu oštećeni. Istraživači predlažu da bi ova disfunkcija mogla biti povezana sa Alzheimerovom bolešću i sličnim demencijama.

Nije sasvim jasno koliko se dugo mogu osjećati posljedice deprivacije sna. Danas se vjeruje da spavanje čini jedan od tri stuba zdravlja pored fizičke aktivnosti i zdrave ishrane, a neki bi čak rekli da je dobar san osnova funkcioniranja druga dva stuba. Dešava se da se probudimo poslije samo nekoliko sati sna, odmorni i funkcionalni, a da se poslije više od osam sati sna ne osjećamo tako.  Objašnjenje ovog paradoksa leži iza odgovora na pitanje koliko nam je sna zapravo potrebno. Jedan od najpopularnijih mitova koji se tiču sna je čaroban broj osam, koji sa naukom nema mnogo veze. Pretpostavlja se da je ustaljeno vjerovanje da nam je potrebno osam sati sna nastalo kao interpretacija toga što ljudi navode da prosječno u spavanju provode između sedam i devet sati.

Za adekvatan san važniji je kvalitet sna nego dužina, a za utvrđivanje kvaliteta potrebno je analizirati sam tok sna. Istraživanja koja su koristila elektroencefalografiju ustanovila su da se tokom sna mozak nalazi u četiri različite faze koje karakteriziraju različite moždane aktivnosti. Kada zatvorimo oči i postanemo pospani ulazimo u alfa fazu. Nakon nje ide teta faza malo dubljeg sna, zatim faza delta talasa, i četvrta faza je duboki san. Ovdje se ciklus ne završava, već nakon 20 do 40 minuta dubokog sna ponovo se vraćamo u drugu fazu i onda iznenada upadamo u REM san. Čitav ciklus traje oko sat i po vremena.

Istraživanja koja su ispitivala deprivaciju sna u Sovjetskom Savezu pokazala su poseban značaj REM faze. Kvalitet sna se mjeri brojem odspavanih REM faza. U ovoj fazi, koja je karaktekteristična po vrlo brzim pokretima očiju (REM – Rapid Eye Movement) moždana aktivnost je najsličnija onoj u budnom stanju i tada sanjamo. Prekidanje spavanja tokom REM faze ostavlja teže posljedice nego prekid bilo koje druge faze sna. Smatra se da je REM san najznačajniji za pamćenje i uspješno učenje. Šta se dešava kada se REM faza prekine? Ukoliko se probudimo u toku živopisnog sna po pravilu ćemo ga se dobro sjećati, jer je nakon prekinute REM faze prisjećanje najbolje. Ovakva pogodnost ipak ne bi trebalo da nas raduje previše jer prekid REM sna donosi sa sobom i pospanost, poremećenu koncentraciju, povećanu anksioznost i razdražljivost.

Pošto sami ne znamo kada ulazimo u koju fazu sna teško bismo mogli izračunati kada bi trebalo da se probudimo. Zbog toga i u ovom slučaju postoje aplikacije koje pomažu. Jedna od njih je Sleep Calculator koja omogućava da se podesi vrijeme za buđenje tako da REM faza ne bude prekinuta, a daje i mogućnost da se odabere vrijeme buđenja u zavisnosti od toga koliko ciklusa želimo da odspavamo. Minimalna preporučena doza je ipak četiri ciklusa jer bez šest sati sna nema dobrog zdravlja.  

(TBT, N.G.)