(NE)EFIKASNOST UJEDINJENIH NACIJA: Čemu plave kacige?

14.06.2017. u 12:19

TEME

Početkom devedesetih u Bosni, suočen sa građanskim ratom koji je rasparčao bivšu Jugoslaviju, Savjet sigurnosti je nastojao da ostane neutralan i samo je 1992. usvojio rezoluciju o nametanju sankcija susjedima Bosne koji su počinili masakre. Ali Ujedinjene nacije nisu uspjele nametnuti mir

FOTO: (Profimedia)

Francuska novinarka Kelija de Lavaren, učesnica sedam misija Ujedinjenih nacija (UN), opisala je neefikasnost te institucije, a neke od operacija okarakterisala kao štetne. Na primjer, Ujedinjene nacije su 1992/93. organizovale izbore u Kambodži kada je novinarka prisustvovala nedosljednom regrutovanju kadrova, privilegovanim pristupima pravdi, „sterilnim raspravama" i tolikom gubljenju vremena da je napisala: „Plaćena sam - i to dobro plaćena - da ne radim ništa i da o tome šutim." Istakla je i razliku između stalnih službenika UN, koji imaju diplomatski imunitet, i privremenih zaposlenika koji su nesigurniji. U misijama je svjedočila nemarnim i snishodljivim stavovima nekih službenika. U Bosni je 2000/01. čak došlo do seksualnog zlostavljanja i mučenja maloljetnica od strane „Civpola", odnosno agenata UN odgovornih civilnoj policiji. Ako su te činjenice nažalost istinite, nadamo se da će knjiga doprinijeti boljem početku. S druge strane, nedostaje politička refleksija o ulozima misije u kojoj je učestvovala, i u cjelini knjiga ostaje previše anegdotična i personalno usredsređena.

Knjiga o Savjetu bezbjednosti UN koju su objavili Džared Genser (advokat i humanitarni aktivista) i Bruno Stanjo Ugarte (diplomata i agent UN) u većoj mjeri je klasična i više liči na udžbenik. Knjiga posebno istražuje kako je Savjet bezbjednosti mogao (ili nije) riješiti krizne situacije ili konflikte u Bosni, Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo ili u Ruandi... Kanadski general Romeo Daler, koji je komandovao misijom UN za pomoć Ruandi (Minuar) u vrijeme genocida 1994, tvrdio je da je bezuspješno pokušavao da upozori međunarodnu zajednicu o masakrima koji su počinjeni. Povukao je paralelu između neuspjeha UN u Ruandi i nemoći Lige naroda da spriječi invaziju Etiopije 1935. godine. Mirovne snage su zaista bile na licu mjesta u Ruandi, ali, uprkos Dalerovim upozorenjima, nisu dobile naređenje da zaštite stanovništvo. Početkom devedesetih u Bosni, suočen sa građanskim ratom koji je rasparčao bivšu Jugoslaviju, Savjet bezbjednosti je nastojao da ostane neutralan i samo je 1992. usvojio rezoluciju o nametanju sankcija susjedima Bosne koji su počinili masakre. Ali Ujedinjene nacije nisu uspjele da nametnu mir.

Međutim, krajem devedesetih u Istočnom Timoru je generalni sekretar Kofi Anan imao ključnu ulogu u sprječavanju krvoprolića. Ujedinjene nacije su 1999. usvojile Rezoluciju 1264 koja je na osnovu poglavlja VII u Povelji odobrila uspostavljanje Međunarodnih snaga Istočnog Timora (Interfet) u cilju obnavljanja mira i sigurnosti, te olakšavanja isporuke humanitarne pomoći. To je bio jedan od najmoćnijih mandata UN. Snage Interfeta, kojima je rukovodila Australija i koje su bile sastavljene od hiljadu ljudi (polovina je dolazila iz Timora), promovisale su multilateralne pregovore koji su doveli do nezavisnosti Istočnog Timora.

Misije plavih kaciga, dakle, mogu biti efikasne ukoliko imaju jak mandat, to jest ukoliko su pokrenute u ime poglavlja VII u Povelji koje im omogućava moć nametanja mira, po potrebi i silom. Zašto u većini svojih misija ne usvajaju taj mandat?


(TBT, LMD)