NENADMAŠNO LIJEVO KRILO Džajić: Dobio sam 'rolex', nešto novca i čekao poziv od Reala...

04.06.2017. u 13:14

TEMPO

Nikada nisam okrenuo Miljanićev broj, niti sam ga bilo šta pitao. Tek desetak godina kasnije, kada smo obojica gostovali na jednom španskom radiju, Miljan je u jednom trenutku, u etar rekao: ogriješio sam se o Dragana!

FOTO: Džajić (Nedeljnik)

"To je malo duža priča, pa ću morati da krenem od turnira u Badahozu, na špansko-portugalskoj granici, na kome su učestvovali Real, Sporting iz Lisabona, Granada i Crvena zvezda. Putovali smo od Pule do Sevilje autobusom čitavu noć, u Badahoz nismo stigli ni na otvaranje ni na utakmicu koju su odigrali Real i Granada. I pored tih poteškoća savladali smo Sporting sa 6:1. Odigrao sam briljantno iako se nisam upisao u listu strijelaca, ali sam asistirao, a Filipović je postigao čak četiri gola glavom. Priznajem, ovacije poslije utakmice su me učinile sretnim, osjećao sam se nebeski", počeo je priču Dragan Džajić u intervjuu za "Novosti", o svojoj vezi sa Real Madridom koja se nikada nije ostvarila.

"Odmah poslije utakmice stupili su u kontakt sa Zvezdom a onda je uslijedilo finale. Pobijedili smo Real Madrid sa 2:1, postigao sam mnogo lijep gol. Onda su me pozvali da igram na 'omenahe', kako Španci zovu revijalnu utakmicu, na oproštaju velikog Franciska Genta, možda najboljeg lijevog krila svih vremena.

Pismo je u Zvezdu stiglo poslije tri-četiri meseca, a u međuvremenu su me jako boljela leđa. Trebalo je da igramo sa Arsenalom i ja sam čekao doktora Ercegovca da mi da injekciju. Zagubio se u nekoj gužvi i stigao je na minut prije utakmice, primio sam injekciju, pobijedili smo sa 1:0, a ja nisam mogao da se pomjerim iz svlačionice. A trebalo je da odmah putujem u Madrid. Moje 'ne' nije važilo jer me je Miljanić nagovorio, maltene, natjerao da odemo na madridsku feštu!

Upravo me je Gento sačekao po dolasku u Madrid, poklonio mi sat 'roleks', a dobio sam i nešto novca. Gento je započeo meč, a onda, u petom minutu je izašao iz igre, a ja sam ga zamijenio. On je skinuo dres sa brojem 11, dao ga meni, podigao mi ruku uvis. Nevjerovatan osjećaj, a ja sam jedva istrčao na teren poslije dugotrajne masaže. I pružio sam dobru partiju. Sve što se tada događalo je govorilo da je samo pitanje dana kada ću potpisati za Real Madrid", sjeća se Džajić.

Međutim, tada je svoje prste u cijelu priču umiješao veliki trener Miljan Čiča Miljanić.

"Miljan Miljanić je ostao a ja sam morao da se vratim. Nedugo zatim otišao sam u JNA, a Miljan je trebalo da se dogovara sa Realom. Potom su došli ljudi iz Atletiko Madrida i htjeli da odmah potpišem za njih, bez obzira na to što će morati da me čekaju i što sam u međuvremenu slomio nogu. Prenio sam to Miljanu, koji je bio jasan: ne potpisuj ništa za Atletiko jer sam se ja sve dogovorio sa Realom. Čak mi je i izdiktirao kako će izgledati napad: Amansio, Velaskez, Santiljana, Roberto Martinez i ja.

Real je ipak Real, a tu je i Miljan koji me zna od malih nogu, računao sam da će mi uz njega sve biti lakše. I zahvalio sam se Atletiku", rekao je Džajić.

Očekivani poziv, ipak, nije došao.

"Nisam znao o čemu se radi. Nastavio sam da igram kao da se ništa nije dogodilo... Nikada nisam okrenuo Miljanićev broj, niti sam ga bilo šta pitao. Tek desetak godina kasnije, kada smo obojica gostovali na jednom španskom radiju, Miljan je u jednom trenutku, u etar rekao: ogriješio sam se o Dragana! I pokušao da to objasni time što se plašio da dva Jugoslovena, dakle on i ja, budu zajedno u jednom klubu. Nikada mu ništa nisam zamjerio niti pokušao da tražim neka druga, jasnija objašnjenja. Jednostavno, za mene je Miljan najbolji trener s kojim sam radio, poštovao sam ga i cijenio. A ovo što pričam, poslije toliko godina, jedina je istina", ispričao je Dragan Džajić.


(TBT)