GDJE JE MINUTA ŠUTNJE ZA NJIH? Ove sedmice su teroristi u Kabulu ubili 90 ljudi

04.06.2017. u 13:18

TEROR

Koliko muslimana ISIL, al-Qaeda, Talibani i drugi trebaju poubijati da mi shvatimo da islam možda nije problem?

FOTO: (Reuters)

Sveti je mjesec ramazan. U utorak, nakon dugog dana posta, molila je majku da je odvede na sladoled u poznatu slastičarnu Al-Faqma koja se nalazi u užurbanom Karrada distriktu u Bagdadu. Ali ono što je počelo kao radostan porodični izlazak – završilo je iznenadnom tragedijom.

Ezan je zamijenila zaglušujuća detonacija na ulici prepunoj ljudi, gdje je aktivirana autobomba. Dok je stajala u redu za sladoled, 12-godišnja djevojčica Zynab Al Harbiya, sa još 16 drugih, okrutno je ubijena.

Zatim je slična bomba u kamionu odjeknula u srcu diplomatske četvrti Kabula – eksploziju su zvaničnici opisali kao „zemljotres“, „jednu od najvećih“ koja je zadesila grad. Najmanje 90 ljudi je ubijeno i više od 400 ranjeno.

Za žrtve posljednjeg ISIL-ovog pokolja neće biti minuta šutnje. Nema opisa ispod fotografija na društvenim mrežama „Ja <3 Bagdad“ niti hashtaga #JesuisKabul. Ali užasi koji su pogodili oba ova grada jednako su pogubni poput napada koji se nedavno dogodio u Manchesteru.

Posljednji ovosedmični napadi nas podsjećaju da većina žrtava ISIL-a zapravo pripada istoj religiji za koju oni tvrde da je predstavljaju. Važno je istaknuti da velika većina muslimana ne samo da osuđuje ISIL nego se nalazi na samom udaru njihovog zvjerstva. Tužna je ironija da se grupa ljudi s najvećim brojem žrtava terorizma često krivi za njega.

U izvještaju američkog Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma stoji: „U slučajevima gdje se religijska pripadnost žrtava terorizma mogla odrediti, u proteklih 5 godina od 82 do 97% njih riječ je o ljudskim žrtvama među muslimanima.“ Izvještaj također navodi da je sedam puta veća vjerovatnoća da će muslimani, a ne nemuslimani, biti žrtve terorizma.

Prema globalnom indeksu terorizma, zemlja najviše pogođena terorizmom je većinski muslimanska; Irak je pretrpio najviše, a odmah ga slijede Afganistan, Nigerija, Pakistan i Sirija.

Prošli petak, Jeremy Corbyn je osjetio zazor nakon svoje izjave o povezanosti između „ratova koje je naša vlada podržavala ili vodila u drugim zemljama i terorizma kod kuće.“

Prije invazije na Irak 2003., Britanija je više puta odbacila upozorenja obavještajnih službi da će vojna akcija značajno povećati prijetnju od terorističkih grupa na globalnom nivou. Danas, stvarnost je mnogo teže ignorirati – kako u UK-u tako i šire.

Bez obzira na vaš stav, neobjašnjivi prošlosedmični napadi – od Manchestera do Kabula – pojasnili su slijedeće: moramo biti dovoljno hrabri i priznati da rat protiv terorizma jednostavno ne funkcionira. Britanskoj vanjskoj politici potreban je pametniji pristup. U manje od sedam dana prije općih izbora, sada je pravo vrijeme da se razmisli o tome šta zaista ugrožava našu sigurnost.

(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)