KRAJ „KO TO TAMO PEVA“ KOJI NIKAD NIJE SNIMLJEN: Kako je Titova smrt izrežirala posljednju scenu čuvenog filma

31.05.2017. u 10:10

LIFESTYLE

"Umire Josip Broz, zabranjuje se ulazak svima - ne može ptica proletjeti godinu dana i tako mi završimo film bez životinja", ispričao je Duško Kovačević

FOTO: (Screenshot)

Akademik i dramski pisac Duško Kovačević je gostujući u emisiji "Veče sa Ivanom Ivanovićem" ispričao nepoznatu anegdotu sa snimanja filma "Ko to tamo peva" i kako je smrt Josipa Broza Tita spriječila da se po želji autora završi film.

"On nas je spriječio da završimo 'Ko to tamo peva'. Mi smo imali u scenariju scenu - kada izađu ona dva dječaka - i taj zadnji song, trebalo je da se pojavi nekoliko životinja i da to liči na jednu vrstu apokalipse. Kao na neku scenu rađanja svijeta gdje su dva dječaka i neke životinje. Ta bi scena izgledala impresivno da su tu dva, tri majmuna pored njih. Bili smo u dogovoru sa vlasnikom cirkusa iz Italije koji je dolazio sa dresiranim životinjama. Sve je bilo spremno i čekali smo da dođe, da snimimo tu posljednju scenu. Umire Josip Broz, zabranjuje se ulazak svima - ne može ptica da proleti godinu dana i tako mi završimo film bez životinja", ispričao je Duško Kovačević.

O filmu Maratonci trče posljednji krug je ispričao:

"Maratonce sam napisao na drugoj godini studija. Tekst sam uradio u strašnoj depresiji. Ukinuli su mi stipendiju od koje sam se školovao. Bila je to moja reakcija na te godine. Nisam htio da živim u pogrebnom društvu i da mi o sudbini odlučuju ljudi od sto godina, kao što je bilo tada. Dovodio se već u sumnju i položaj doživotnog predsjednika Tita. Čitao sam ga pred kolegama i krenuli su da mi se smiju. Mislio sam da pišem tragediju, a izgleda sam se smijehom branio od užasa", objasnio je Kovačević.

On je za TV Beograd napisao i seriju "Maratonci" koja, međutim, nikada nije snimljena.

"Dešavale su se neke čudne stvari, koje su bile pod uticajem politike. Negdje 1977. godine mi je naručena serija po motivima komada. Potpisao sam ugovor za ozbiljne pare. Nikada nisam dobio odgovor šta je s tom serijom, a saznao sam da su izgubili i dva primjerka teksta koja sam predao. Od nje nema ni traga, ni glasa", rekao je Kovačević.

Slično se ponovilo i kada je radio čuveni film, koji je jedva snimljen.

"Kad sam predao scenario za film, u tadašnjem Centar filmu su zahtijevali da radnja ne bude stavljena u 1972. već prije rata. Prihvatio sam taj kompromis. A Šijana sam zamolio da se u film pusti ubistvo i sahrana Aleksandra Karađorđevića, što nikad nije emitovano. Bilo je to dio prošlosti", ispričao je pisac.

On je otkrio i čuvenu anegdotu sa snimanja, kad je Pavle Vuisić udario Batu Stojkovića pogrešnom stranom daske.

"Udario ga je punom snagom po glavi. Njemu se pojavila čvoruga. Paja je poslije rekao da je na taj udarac čekao više od 20 godina. To su ti lijepi međuljudski odnosi", rekao je Kovačević i dodao da je Bata na snimanju i Bogdana Diklića pogodio lopatom.


(TBT, Nedeljnik)