NIKO NE ZNA ZA KOGA RADI Ljosa: Zašto je Trumpov zid dobar za mafijaške kartele

31.05.2017. u 10:10

KULTURA

Meksički karteli su oduševljeni prednostima koje će im donijeti antiimigracijska opsesija novog američkog mandatara

FOTO: Ljosa (acidconga.com)

Dobra reportaža može biti jednako impresivna i poučna po pitanju stvarnog svijeta kao i odlična priča ili veličanstven roman. Ako neko sumnja u to, molim ga da pročita hroniku Joana Grila Bring On the Wall koja je objavljena u New York Timesu 5. maja ove godine. On bilježi ispovijest meksičkog krijumčara po imenu Mršavi ("Olio"), koji je u školskim danima, sa petnaest godina, počeo da švercuje drogu i ilegalne imigrante u Sjedinjene Američke Države. Iako je bio pet godina u zatvoru, nije se pokajao zbog posla kojim se bavi, pogotovo sada jer, kako tvrdi, njegova nezakonita profesija cvijeta više nego ikada.

Kada je Mršavi počeo da trguje marihuanom, kokainom, svojim sunarodnicima i stanovnicima Srednje Amerike koji su došli preko Sonorske pustinje maštajući o tome da uđu u Sjedinjene Države, krijumčarenje je bilo posao takozvanih "kojota", koji su radili za svoj groš i naplaćivali pedeset centi po imigrantu. Međutim, što su sjevernoameričke vlasti više obezbjeđivale granicu rešetkama, zidovima, carinama i policajcima, to je cijena više rasla, te sada svaki ilegalac plaća najmanje pet hiljada dolara za prelazak. Taj biznis su preuzeli narko-karteli, naročito Sinaloa, Huares, Zaliv i Seta, i sada - uz česte i žestoke međusobne svađe - kontrolišu tajne prolaze duž tri hiljade kilometara prostranstva te granice, od obala Pacifika do Meksičkog zaliva. Ako neki ilegalac pređe bez njihovog znanja, karteli ga kažnjavaju, ponekad i smrću.

Načini da se nadmudri granica su beskonačni, a Mršavi je pokazao Joanu Grilu dobre primjere oštroumlja i lukavstva krijumčara: katapultove ili tramboline pomoću kojih može da se preleti zid, skrovišta izgrađena unutar vozova, kamiona i automobila, i tunele, od kojih neki imaju električnu struju i klima-uređaj kako bi korisnici mogli da uživaju u lagodnom prelasku. Koliko ih ima? Po svoj prilici veoma mnogo, uprkos tome što je policija otkrila 224 takva prolaza između 1990. i 2016. godine, jer, po riječima Mršavog, biznis ne samo što ne opada već se i razgranava sa porastom zabrana i progona. Po njegovim riječima, na meksičko-američkoj granici ima toliko tunela kao da je riječ "o švajcarskom siru".

Da li to znači da čuveni zid, za koji predsjednik Trump užurbano traži više milijardi dolara kako bi mogao da ga plati, zapravo ne zabrinjava kartele? "Naprotiv", tvrdi Mršavi, "što bude više prepreka za prelazak, to biznis bolje ide." Dakle ono da "niko ne zna za koga radi" u ovom slučaju u potpunosti važi: meksički karteli su oduševljeni prednostima koje će im donijeti antiimigracijska opsesija novog američkog mandatara. I to će, bez sumnje, biti veliki podsticaj da infrastruktura ilegalnih poslova dosegne nove domete tehnološkog razvoja.(...)


(TBT, Nedeljnik)