GEOGRAFIJA I POMORSKI RAT: Amerika je u prednosti u Južnom kineskom moru, ali ne još zadugo

31.05.2017. u 10:09

GEOPOLITIKA

Geografija i geopolitika odredile bi tok bilo kog američko-kineskog rata, a Kina je u slabijoj poziciji u oba


FOTO: (AP)

Uskoro, veliki čelični brodovi mogli bi sa se okušaju u borbi. Projektili će izletjeti iz svojih silosa i velikom brzinom udarit će u svoje mete. Mornari će umirati, brodovi će tonoti, nacije će padati ili pobjeđivati. Iako vrijeme bitaka ostaje nepoznato, njihove lokacije veoma su dobro poznate.

Geografija je oduvijek bila ključna za vojne stratege. Kako borbeni elementi po pravilu nastoje da izbjegnu nepristupačne oblasti, armije se najčešče drže utabanih puteva zbog čega se kroz čitavu historiju, iznova i iznova, velike bitke odigravaju na, manje više, istim mjestima.

Ključni tjesnaci kao što su Malajski i Sundski prolaz, ali i vode Južnog kineskog mora (JKM) prepune moreuza, bit će poprišta budućih pomorskih okršaja. Geografija i geopolitika su isprepletani i neodvojivi. Nažalost za Kinu, ona se nalazi kako na geografski slabijoj poziciji, tako i na geopolitički pogrešnoj strani.

 Logika je jednostavna. Na moru postoje linije komunikacije koje su isto utvrđene koliko i autoputevi. Uopšteno govoreći, ovi putevi predstavljaju najkraće ili najekonomičnije rute kojima brodovi putuju od kontinenta do kontinenta. Međutim, svi ovi putevi u određenim dijelovima prolaze kroz uska grla koja je nemoguće izbjeći. Upravo u tim tjesnacima, njihova ranjivost je najveća.

Ko kontroliše ove tačke, može imati presudan uticaj na tok konflikta. Rezultat toga, čak i kada je u pitanju kraći rat, kontrola nad moreuzima predstavlja ključ za uspjeh u ratu i bogaćenje kada se sukob okonča.

Kinezi polako počinju da shvataju činjenicu da njihove globalne aspiracije ne idu u korak s geografskom pozicijom, kao i da im to otežava uvrtanje ruku u stilu velikih sila. Kada se to ima u vidu, mnogo je lakše objasniti kinesku strategiju vojnog razvoja i njene geopolitičke poteze tokom posljednjih dvadesetak godina.


FOTO: (AP)

Generacijama, Kinezi su posmatrali sa svoje obale niz ostrva za koja su smatrali da predstavljaju pomorski zid odbrane zemlje. Ipak, nedavno su shvatili da ovaj prirodni štit prije zatvara njih same, nego što drži neprijatelje van.

Kako bi prevazišla tiraniju geografije, kroz ulaganja u projektile, brodove, letjelice i luke, Kina pokušava da uspostavi kontrolu nad vodama blizu svoje obale, ali i daleko od nje.

S ove tačke gledišta, kinesko polaganje prava na čitavo JKM je razumljivo - Peking želi da pretvori ove vode u svoj bastion i praktično "unutrašnje kinesko more". Na isti način, pošto znaju da ne mogu da kontrolišu Malajski i Sundski prolaz, Kinezi grade čitav niz baza u neposrednoj blizini ovih moreuza, čime stiču stratešku prednost, odnosno mogućnost blikiranja prolaza neprijatelja. Istu stvar Kina je uradila i izgradnjom baze u Džibutiju čime je stekla odlučnu poziciju za kontrolu nad Sueckim kanalom, odnosno prolazom koji vodi od Sredozemnog mora do Indijskog okeana.


FOTO: (Fonet / AP)

Takvi potezi, u kombinaciji sa slabo razrađenom geopolitičkom strategijom iza, sigurno će dovesti Kinu do konflikta sa SAD i njenim saveznicama. Srećom po SAD, Vašington već jako dugo razume važnost ovih tačaka. Američko naoružanje dovoljno je razvijeno da može da sravni sa zemljom kineske objekte neophodne za kontrolu ovih oblasti. Istovremeno, Kina se strateški ozbiljno preračunala jer su njenoj ekonomiji ovi moreuzi neophodni, dok američkoj nisu.

Strategija u ratu je stvar izbora. Ona može biti bazirana na totalnom uništenju neprijatelja, slabljenju ili dugoročnom iscrpljivanju. Geografija, s druge strane, jeste nepromjenljiva. I Kina i SAD to shvataju, ali Peking mnogo više čini da geografske prepreke pravaziđe. Ukoliko Vašington uskoro ne počne ozbiljnije da se bavi razvojem tehnologije i doktrine koja bi iskoristila kineske geografske slabosti, jedna ključna prednost koju SAD još uvijek ima, mogla bi da bude zauvijek izgubljena.


(TBT, The Diplomat, Newsweek.rs)