NAPADI NA KOPTE: Kako kršćani u Egiptu prkose strahu

27.05.2017. u 16:12

TEME

Pročitajte tekst iz posljednjeg broja New York Timesa o tome kako se Kopti u Egiptu nose sa strahotama ugnjetavanja i stradanja


FOTO: (Profimedia)

Kada je u aprilu eksplodirala bomba u Katedrali Svetog Marka, William Francis imao je samo jednu misao: "O, moj Bože, ponovo se dešava."

Šest godina ranije Fransis je u eksploziji bombe u drugoj aleksandrijskoj crkvi izgubio majku, sestru i rođaku. Sada se molio da nije izgubio još nekoga.

"Bilo mi je dosta", prisjetio se. "Rekao sam: 'Molim te, Bože, ne više. Molim te."

Koordinisani napadi bombaša-samoubica u Katedrali Svetog Marka, sjedištu egipatske koptske crkve, i drugoj crkvi u Tanti, odnijeli su 45 života i nanijeli težak udarac koptskoj pravoslavnoj manjini. Islamska država preuzela je odgovornost za oba napada.

Eksplozija u Aleksandriji također je probudila bolna sjećanja na napad na crkvu 2011. koji je, i pored godina istrage, i dalje neriješen. Ne samo što egipatska policija nije uhapsila počinioce već nije uspjela da utvrdi ni koja je grupa izvela napad.

Nevičnost? Ravnodušnost? Dok su kršćani u Aleksandriji žalili nastradale žrtve, mnogi su se pitali hoće li ovog puta biti drugačije.

Ne i Francis. "Ništa se nije promijenilo", priča ovaj dvadesetdevetogodišnji kompjuterski tehničar dok sjedi u kafiću na gradskoj rivi. "Desilo se prije šest godina, desilo se ove nedjelje i desit će se ponovo. Ne osjećam se bezbjedno u ovoj zemlji."

Njegov skepticizam dijele mnogi kršćani u Egiptu koji su, kako kažu, izgubili vjeru u sistem koji se klati između apatičnog sleganja ramenima i otvorenog diskriminisanja.

Predsjednik Abdel Fatah el Sisi predstavlja se kao odani branilac Kopta koji čine desetinu stanovništva i koji su se radovali kada je Sisi 2013. dospio na funkciju.

Ipak, Kopti nemaju mnogo šta da slave pod Sisijem. I dalje se suočavaju sa predrasudama, nasiljem i ćudljivošću sistema u kojem niko za to ne biva kažnjen.

Joseph Malak, advokat koji je zastupao porodice žrtava napada iz 2011., kaže da je presuda iz oktobra podrazumijevala da ga Ministarstvo unutrašnjih poslova izvjesti o napredovanju istrage. Nije dobio nikakve informacije.

Otkad je u decembru izvršen bombaški napad na crkvu u Kairu, Islamska država proglasila je svoju namjeru da u Egiptu pronađe uporište tako što će izvršiti pokolj kršćana. Biranje Aleksandrije, drevne prijestonice kršćanstva, za najnoviji napad samo je znak ambicija Islamske države.

Kada je patrijarh Aleksandrije i papa Koptske pravoslavne crkve Teodor II držao službu na Cveti 9. aprila, bombaš-samoubica pokušao je da uđe u crkvu. Nije bilo lako: egipatske bezbjednosne snage čuvale su sve prilaze.

Ali kada je služba završena, a papa se povukao u svoje odaje, sigurnosni kordon je uklonjen. Amgad Bakit, vozač rikše, vidio je čovjeka kako prilazi ulazu sa kapuljačom preko glave i jednom rukom sakrivenom.

Kada je čovjek prošao kroz sigurnosnu kapiju sa detektorom metala, ispričao je Bakit, čulo se pištanje. Čovjek je zakoračio unazad. Bakit se našao prikovan za zemlju, tijela prekrivenog šrapnelima. Četvorica policijskih službenika, sedmoro kršćana i šestoro muslimana prolaznika poginulo je u napadu. Sisi je proglasio vanredno stanje. Vojnici su se raširili po čitavoj zemlji da čuvaju crkve, a na ulice su smještena oklopna vozila.

Ministarstvo unutrašnjih poslova identifikovalo je bombaša kao Mahmuda Hasana Mubaraka Abdalaha, radnika na benzinskoj pumpi koji se iz Kuvajta vratio kući u Suec prošle godine.

Nedeljnim službama u Katedrali Svetog Marka od napada prisustvuje sve više ljudi, kažu sveštenici. Vjernici prkose strahu i okupljaju se u crkvi čiji su stubovi i oltari obavijeni crnim platnom.

George Nasim Fahim čuvao je stražu na ulazu u katedralu. Njegov otac Nasim Fahim stradao je u eksploziji, kaže, nakon što je bombaša sa glavnog ulaza uputio ka detektoru metala.

Njegov sin zauzeo je njegovo mjesto.

"Nastavljam ono što je on započeo", kaže Fahim. "Zašto brinuti ili strahovati? Otišao je u raj i ja sam spreman da mu se pridružim ukoliko je potrebno."


(TBT, NYT)