NAŠA RAMAZANSKA PORUKA: Nek' vjernici daju VITRE onima na čijim LICIMA će vidjeti RADOST!

31.05.2017. u 10:09

ANALIZA

Zašto smatramo da je licemjerno od strane menadžmenta Islamske zajednice da toliko gramzivo i napadno traži da mu se udjeljuje zekat i sadakatul-fitr pozivajući se na davnu Đozinu fetvu


FOTO: (public)

„Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je. (Et-Tewba, ajet 60)

Povodom mišljenja iskazanih na društvenim mrežama kako je “žalosno saznanje da se sredstva od zekata daju bogatim profesorima fakulteta, nastavnicima medresa, mualimima, hodžama i drugim, a da se istovremeno zapostavljaju siromašne i neimućne muslimanske porodice koje žive od socijalne pomoći”, prošlog ramazana objavili smo članak koji se bavio pitanjem derogiranosti fetve o davanju zekata i sadakatul-fitra u Gazi Husrev-begovu medresu, koju je daleke 1967. godine izdao Husein-ef. Đozo. (http://thebosniatimes.ba/clanak/4706) Objasnili smo tada da je ta fetva bila primjerena tadašnjem vremenu te da je ona već odavno derogirana, jer se društveni ambijent u međuvremenu iz temelja promijenio. Spomenuli smo tada i ogromna sredstva koja se od prikupljenih zekata i vitri daju Bošnjačkoj gimnaziji i Fakultetu islamskih nauka, koji poput umiljatog janjeta doji dva budžeta: državni i Rijasetov. Štaviše, u međuvremenu su na sarajevskom univerzitetu nastavnom kadru i ostalom osoblju umanjene i plate kako bi se mogao finansirati FIN.

 Inverzivno pranje novca

Zaključili smo tada i da je licemjerno od strane menadžmenta Islamske zajednice da toliko gramzivo i napadno traži da mu se udjeljuje zekat i sadakatul-fitr pozivajući se na davnu Đozinu fetvu. Uostalom, Đozina fetva odnosila se samo na Gazi Husrev-begovu medresu, a sve obrazovne ustanove u organizacijskom sastavu IZ već odavno su na državnim jaslama. Nedavno smo dotakli i pitanje računa u švicarskoj banci, ali ćemo sada preskočiti pitanje još jednog računa u Cirihu, u najvećoj švicarskoj banci UBS. U pitanju je skrbnički račun (Private banking ili osobno bankarstvo je bankovna usluga za bogate gdje ovlaštena osoba ispred banke vodi brigu o portfoliju klijenta te pruža diskreciju i zaštitu identiteta) br. 202.595, koji ispred ove banke vodi ovlašteno lice Urs Bailer. Preskočit ćemo i račun br. 00101-082-823 u austrijskoj banci Arbeit und Wirtschaft iz Beča, koji je otvoren preko Vakufske banke, čiji je Rijaset donedavno bio vlasnik zajedno sa još nekoliko s njim povezanih pravnih i fizičkih lica, te promet između njih. Spomenutu bečku banku u međuvremenu je kupila američka banka Cerberus Capital Menagement. BBI banka se pokušala domoći i Vakufske banke nakon što je osnivanjem Uprave za ekonomske i finansijske poslove Rijaseta ova banka ovladala Rijasetovim finansijama. Da je to uspjelo, onda bi BBI ovladala i portfolijem Vakufske banke, ali bi i zaposlenici Rijaseta dobijali platu preko BBI. Tada je nakon kraće afere direktor Vakufske banke podnio ostavku i bilo je planirano da Vakufska banka postane filijala BBI. Međutim, u igru se uključila Fabrika duhana Sarajevo otkupivši većinski paket dionica u Vakufskoj banci. Svejedno, sistem spojenih posuda ipak funkcionira. U nastavku ćemo proanalizirati pitanje Đozine fetve o zekatu i sadakatul-fitru i sa čisto finansijskog stanovišta nastojeći da ne zanemarimo i vjersku dimenziju zbog koje ova davanja i postoje.

Ovaj tekst nema namjeru niti ambiciju razotkrivati i tražiti eventualne nepravilnosti ili malverzacije u vezi s ovim prikupljanjem sredstava. Želimo samo objasniti koje opasnosti i rizici vrebaju iza vakuuma koji je uspostavljen ovakvim načinom ubiranja zekata i sadakatul-fitra od strane institucije IZ. Prvi problem koji se nameće je prikupljanje sredstava putem blokova. Naime, svaki blok za zekat i sadakatul-fitr je transakcija sam za sebe, bez obzira na iznos koji se na njemu nominalno navodi, makar to bilo i samo 10 (deset) KM. Na njujorškoj berzi se, npr., štampaju vrijednosni papiri na iznos od samo četvrtine dolara. Blok sam po sebi se ne štampa na posebnoj vrsti papira, nema končanicu ili vodeni žig, te je stoga podložan kopiranju, doštampavanju i sl. Čak ni serijski brojevi i razduživanje blokova, što je ranije postojalo, nisu dovoljan mehanizam kojim se može efikasno kontrolirati prometovanje blokovima. Jedna od osnovnih tehnologija pranja novca jeste strukturiranje (razbijanje) sumnjive finansijske transakcije na što veći broj manjih transakcija. Velika većina tehnologija pranja novca u svojoj drugoj fazi – fazi preslojavanja – sadrži elemente strukturinga, ali blokovi omogućavaju čist i brz strukturing. Blok omogućava potpunu anonimnost davaocu sredstava („kupcu bloka“), u čemu i jeste osnovni problem. Dakle, da bi se onemogućio ili otežao eventualni strukturing sumnjivog novca potrebno je za uplaćena sredstva izdati priznanicu na kojoj će biti naznačen identitet osobe koja je uplatilac. Kada na eventualni strukturing pomoću velikog broja blokova dodamo i dodatno strukturiranje po osnovu velikog broja lokalnih organa koji vrše distribuciju blokova, onda dobijamo svojevrstan „strukturing na kvadrat“. Pogotovo kada se ima na umu da je ovaj proces prikupljanja sredstava zekata i sadakatul-fitra dosta konfuzan, netransparentan, rasplinut na veoma širokom prostoru koji obuhvata bar tri kontinenta - pošto našeg iseljeništva ima svuda po svijetu - da je pošteđen finansijske kontrole kako interne tako i eksterne, onda se možemo sasvim opravdano zapitati kakva je stvarna pozadina ovih finansijskih transakcija. Također je zanimljiv i tok novca prilikom realizacije akcije ukupljanja, distribucije, prodaje blokova ili kako god nazivali redovno godišnje prikupljanje zekata i sadakatul-fitra. Naime, prvo se blokovi štampaju u krovnoj instituciji – Rijasetu, zatim se oni distribuiraju velikom broju lokalnih organa koji se bave prikupljanjem. Onda ti lokalni organi doznačuju prikupljena sredstva, odnosno „prodane“ blokove nazad krovnoj instituciji u fond „Bejtul-mal“. Potom ovaj fond ponovno vraća sredstva u određenom procentu lokalnim organima. Na taj način finansijski tok se u više navrata razmjenjuje na relaciji između matice i lokalnih organa stvarajući vakuum pogodan za višestruko strukturiranje. Ovo je karakteristično za sumnjive transakcije koje sprovode bankovne grupacije na relaciji između banke-matice i banaka-kćerki. U prvoj fazi strukturing omogućavaju blokovi a u drugoj brojnost lokalnih organa. Ukratko rečeno, prva faza omogućava vakuum u kom se može izvršiti klasično pranje novca a u drugoj inverzno pranje novca.

Za ovakav način prikupljanja sredstava, bez obzira na to što on ima vjersko pokriće, vezuje se još jedna nova dimenzija. Naime, ovako prikupljen novac za potrebe jedne institucije formalno-pravno predstavlja javni novac. Sukladno tome i oni koji ga daju imaju puno pravo (i obavezu!) da znaju kako se i u koje svrhe on troši. Međutim, uzak krug vladajućih pojedinaca u vrhu IZ sve čini da podatke o utrošku ovih sredstava što je moguće više konspirira. Stoga je protiv zaposlenih u IZ, a naročito Rijasetu, poveo pravi pravni i psihološki rat sa ciljem da ih prinudi na šutnju.

I pitanje terminologije koja se koristila i koristi kada se govori o sredstvima zekata i vitri je „evoluiralo“. Ranije se govorilo o „prikupljanju“ ili „ukupljanju“ sredstava zekata i vitri. Posljednjih godina se već govori o „prodaji blokova“.

Na ovaj način, Islamska zajednica, odnosno njena Uprava za ekonomske i finansijske poslove, postaje svojevrstan emitent bespovratnih obveznica. S druge strane gledano, Fond Bejtul-mal može doći u ulogu tzv. „shell kompanije“, koja služi za preslojavanje novca koji je, zapravo, nepoznatog porijekla jer je uplatilac anoniman a lokalni organi IZ se postavljaju u ulogu distributera, tj. posrednika, dok se Vakufska direkcija priprema da preuzme ulogu tzv. frontovske kompanije, tj. kompanije koja će legalno poslovati sa novcem nepoznatog porijekla, finalizirajući tako mogući proces pranja novca, tj. sprovodeći treću fazu pranja novca poznatu pod nazivom „faza integracije“. Kao što je poznato, nedavno su iz Vakufske direkcije najavljeni masovniji građevinski poduhvati u bliskoj budućnosti. Ali niko ne spominje odakle sredstva za tako ambiciozne planove.


FOTO: (Klix)

Nova porezna kategorija – korporativni porez

Godine 2004. računovodstveno-finansijska služba RIZ zatražila je formiranje posebnog odjela koji bi vršio kontinuiran nadzor nad finansijskim poslovanjem lokalnih organa IZ, kako medžlisā tako i drugih organa i ustanova u IZ, s obzirom na veliki broj nepravilnosti u finansijsko-računovodstvenom poslovanju i odsustvo kontrole u toj oblasti. To je ostalo mrtvo slovo na papiru, pa je naredne godine na sjednici Rijaseta održanoj 14.04.2005. ovaj put Finansijsko-računovodstvena služba RIZ konkretno prozvala četiri muftijstva i veći broj medžlisa za finansijske malverzacije. Pa ipak je i to pitanje doživjelo svoje razvodnjavanje. Sve je opet zataškano i opravdano navodnim neznanjem računovođa. Očigledno da zakonski propis po kojem nepoznavanje zakona ne može biti opravdanje za njegovo kršenje ne važi u IZ. Sve se završilo održavanjem izvjesnog seminara iz računovodstva. Ipak sedam godina kasnije upravo tada prozvani regionalni i lokalni organi postaju kadrovska baza iz koje je izvršena prava kadrovsko-finansijska invazija na Rijaset.

Prikupljanjem sredstava zekata i vitri putem blokova, sada nazvano i „prodajom blokova“ uz postojanje velikog broja državnih poreza, uvodi se nova porezna kategorija koja bi se mogla nazvati korporativni porez. Na ovaj način stvara se presedan da od građana porez počinju naplaćivati kompanije umjesto države, budući da je pitanje prikupljanja zekata i vitri izašlo iz sfere vjerskog. Međutim korporativni porez ovdje neće biti konkurentan državnom, nego će predstavljati tzv. dvostruko oporezivanje.

Stoga je razmatranje pitanja derogiranosti fetve rahmetli Husein-ef. Đoze, primjerene jednom prošlom vremenu, zapravo postalo apsurdno iz razloga što se pitanje prikupljanja sredstava od zekata i vitri pomjerilo iz sfere vjerskog pitanja u sferu finansijskog menadžmenta, strateškog marketinga i drugih dunjalučkih ekonomsko-finansijskih korporativno-neoliberalnih teorija uz puko zadržavanje islamskog backgrounda koji služi samo kao pokriće za netransparentne finansijske transakcije paradržavne strukture čija je finansijska baza nastala otuđenjem ratnih donacija, koje su za ovu paralelnu strukturu bile temeljni kapital, a zatim i isisavanjem nacionalnog bogatstva iz zemlje u inozemstvo nakon rata. Strateški cilj ove „paralelne države“ i jeste upravo kontrola nad institucijom Islamske zajednice zbog ugleda ove institucije, široke mogućnosti zloupotrebe vjere kao pokrića i paravana, ali i zbog razgranate infrastrukture. Upravo razgranata infrastruktura stvarana u proteklih stoljeće i po, privlači ovu paradržavnu strukturu. Postojanje velikog broja organizacionih nivoa IZ i njihovo protezanje diljem zemaljske kugle gdje god ima Bošnjaka, bilo kao autohtonih stanovnika bilo kao iznimno brojne raseljeničke populacije nastale kako tzv. etničkim čišćenjem tako i ekonomskom migracijom, uz veliki broj pratećih institucija, službi ili organizacija registrovanih unutar IZ, od kojih gotovo sve imaju računovodstveni subjektivitet, omogućava da finansijske transakcije i ubačeni kadar ove paradržavne strukture mogu brzo i neprimjetno biti strukturirani, kretati se između različitih zemalja i biti neuhvatljivi za bilo kakvu državnu regulativu i legislativu. Štaviše, još mnogo toga postoji unutar IZ što može biti iskorišteno za finansijsko-kadrovske transakcije. Naprimjer, jedna od tehnologija pranja novca kod iznošenja novca iz zemlje jeste kroz iznošenje umjetnina ili historijskih artefakata iz zemlje, nakon čega se ta umjetnina ili artefakt u zemlji u koju su unesene prodaju po precijenjenoj vrijednosti. Prošle godine je tako jedna umjetnička slika koja je iz Amerike dospjela u Dubai, u tom emiratu prodana za fantastičnih pola miliona$. Već je naširoko poznato da su okupacija Iraka i ISIL-ova destrukcija svjetskih historijskih područja bili vješto koordinirani sa međunarodnim ilegalnim organizacijama koje se bave ilegalnim tržištem artefakata i umjetnina. I prilikom hapšenja tajkuna u susjednoj Hrvatskoj, kod svakog je pronađen podrum pun umjetnina i artefakata, što su oni pravdali „ljubavlju prema umjetnosti i starinama“. Stoga je nakon paljevine Orijentalnog instituta na samom početku agresije na BiH 1992., mirnodopska uspostava kontrole ove paradržavne strukture nad fondom GHB Biblioteke priprema da bošnjački narod ostane bez svoje dokumentovane povijesti definitivno i zauvijek.

Ako još jednom promislimo poruku kur'anskog ajeta kojeg smo naveli na početku ovog teksta, zapitajmo se koji je motiv sve malobrojnijih vjernika koji još uvijek uplaćuju svoje zekate i vitre u IZ da to i dalje čine. Budući da se ova sredstva, očigledno, ne kreću na Allahovom, dž.š., putu, ne služe za otkup robova, što bi se u današnjem vremenu moglo odnositi i na prava radnika, pogotovo ne za pomoć prezaduženima ili putnike, onda još samo ostaje da je to davanje onima čija srca treba pridobiti.

Kada razmatramo davanje ove vjerske obaveze bogatima da budu još bogatiji, treba nadasve pomisliti da se ta sredstva uskraćuju siromašnima, kojih je u ovoj zemlji jako mnogo. Nije vitra ili zekat, zapravo, uzeta od obveznika ovog davanja, nego od siromašnog čovjeka koji, možda, sada rovi po kanti za smeće, jer je zekat njegov hak.

Tipologija pranja novca na prostoru bivše Jugoslavije je jedinstvena za cjelokupno područje te nekadašnje države. Ona primjenjuje šezdesetak vrsta tehnologije pranja novca. U svijetu ih ima još više. Već smo spomenuli da velika većina tih tehnologija u svojoj drugoj fazi, fazi preslojavanja, sadržava u većoj ili manjoj mjeri strukturiranje sumnjive transakcije na veći broj manjih. Druga tehnologija pranja novca koja bi u ovom slučaju bila usporediva bila bi tehnologija pranja novca putem mijenjačkih poslova, samo što se umjesto konverzije jedne valute u drugu ovdje vrši konverzija valute i blokova. Postupak strukturiranja transakcije u mijenjačkim poslovima se vrši tako što više povezanih lica izvrši mijenjačke transakcije. Taj postupak popularno se naziva „štrumfovanje“. Eto, tako se,možda, osim zelenih termita ispod zemlje skrivaju i neki zeleništrumfovi.

Dijaspora kao bankomat

Prema zvaničnim i poluzvaničnim informacijama još prve poslijeratne godine prikupljeno je preko jedan i po milion DM, od toga 518.000 iz ratom opustošene BiH. Godine 1997. visina prikupljenih sredstava iznosi 2.142.797,76 maraka, potom naredne godine raste na 2.407.565,39 maraka, da bi zatim uslijedio pad prikupljanja, pogotovo u dijaspori, kada se visina prikupljenih sredstava spušta na 2.345.667,71 maraka. Međutim od 2000. g., kada je prikupljeno 2.552.074,70 maraka, počinje brz rast prihoda po ovom osnovu. Do tada su zekat i sadakatul-fitr bili jedna od pojedinačnih stavki u finansijskom poslovanju IZ, ali od tada ovabudžetska stavka počinje dominirati nad drugim čineći i 55% budžeta Rijaseta a kasnije i više procenata. U narednim godinama stalno se povećavajući visina ovako prikupljenih sredstava prelazi sedam miliona KM i prvi pad bilježi 2009., kada opada za oko 400.000 KM. Inače je Rijaset tokom 1999., 2000. i 2001. bilježio deficit u finansijskom poslovanju koji je dosezao i do 642.799,14 KM, ali su u narednim godinama dijametralnom progresijom sredstava zekata i sadakatul-fitra sve budžetske rupe više nego pokrivene. Inače, prema pravilima od ukupnih sredstava 30% se spušta muftijstvima a ova opet u nekom procentu medžlisima, a 70% ostaje u budžetu Rijaseta, odakle se opet raspoređuje na dvadesetak pojedinačnih budžeta institucija Rijaseta ili podračuna službi. Već 2010. prikupljeno je 7.905.970,63 KM. Dolaskom nove vladajuće garniture sa novim reisul-ulemom počinje i dodatno ubrzanje napuhivanja finansijskog balona od zekata i sadakatul-fitra, te ono odmah dostiže devet i po miliona KM a zatim 2013. 10.191.735,00 KM. Kritičan momenat dogodio se 2013., kada delegacija sa šefom Ureda za zekat posjećuje petnaest kompanija uglavnom na području Muftijstva zeničkog, tačnije sjevernog dijela Zeničko-dobojskog kantona. Negdje u to vrijeme slučajnom koincidencijom ili ne, smijenjen je i dotadašnji šef računovodstva i doveden novi. Tako već 2015. visina ukupljenih sredstava dostiže 13.428.776 KM a 2016. 14.027.547 KM. Prema nezvaničnim saznanjima zaposlenika, ovo prikupljanje se sve više oslanja na kompanije, inače poslovično prezadužene kod komercijalnih banaka, dok se udio fizičkih lica smanjuje. Sve veća netransparentnost u ovom procesu podgrijava sumnje u ispravnost brojki koje se navode. Ured za zekat od svog formiranja prije 7-8 godina do danas postao je prava marketinška agencija za propagiranje prikupljanja ovih sredstava. Dijaspora se tradicionalno tretira kao bankomat.

Apsurdno je da zekat daju kompanije koje su do grla zadužene, odnosno krediti u rasponu od pet do trideset i više miliona KM koje su te kompanije podigle kod banaka u našoj zemlji, koje su sve redom strano vlasništvo, u svrhu temeljnog kapitala ili dokapitalizacije,čine da su zaduženja tih kompanija trenutno veća od njihovog kapitala i dobiti. Stoga kompanije koje daju zekat spadaju,zapravo, u kategoriju prezaduženih sukladno šezdesetom ajetu sure Et-Tewba, koji smo naveli na početku teksta. Ukratko rečeno, te firme su zrele da se njima da zekat kao prezaduženima, a ne da one daju zekat u fond Bejtul-mal.

 Ono što posebno zaprepašćuje svakog moralnog čovjeka jeste potpuna socijalna neosjetljivost menadžmenta Rijaseta IZ. Uzak krug povezanih lica bliskih banci BBI koja su već, praktično, privatizirala Islamsku zajednicu, a osobito njen krovni nivo, uživaju povlastice ravne onim koje uživaju političari u državnom vrhu. Vozni park koji uživa ovaj krug sa svojim mercedesima i škodama oktavijama ne zaostaje za onim u državnim vladama, kupuju im se peterosobni stanovi, stalno su na skupim turnejama po inostranstvu bez nekog vidljivog pozitivnog efekta po instituciju na čijem su čelu itd. Sve to je, naravno, finansirano od zekata i sadakatul-fitra. Također i novčane kazne koje su nedavno izrekli federalni i kantonalni inspekcijski organi moćnicima iz Rijaseta zbog nepoštivanja zakona, arogancije prema službenim licima iz inspekcijskih organa itd. opet će biti plaćene od zekata i vitri. Od zekata i vitri već pet godina vrši se koruptivno zapošljavanje u Rijasetu na nepotističkoj osnovi. Zaposlene su stotine osoba kojima su obezbijeđene visoke plate i udobne kancelarije. Mnogi od njih se dosađuju jer nemaju šta raditi. Najmanje od svega toga je i to da od tih zekata i vitri, na ime nekadašnje odluke Rijaseta da bivši reis-ul-ulema i njegov nekadašnji zamjenik moraju imati najviše penzije u BiH te da razliku do te visine penzije snosi budžet Rijaseta, Cerić i Spahić svakog mjeseca na blagajni Rijaseta svjetla obraza podignu po oko 1100 KM.

Treba napomenuti da je Islamska zajednica bila dugi niz godina jedina vjerska institucija, čak moguće i u svjetskim razmjerama, koja se nije bavila nikakvim humanitarnim, odnosno karitarnim radom. U vrijeme kada je sve bilo pripremljeno za donošenje novog ustava IZ i formiranje izmišljenih i bespotrebnih uprava po ugledu na turski Dijanet, na javnim raspravama koje su zakazane pro forme došlo je do pritiska javnosti zbog ove činjenice. Nakon toga formalno je uspostavljen Ured za socijalnu brigu. Međutim, on i danas, dvije godine nakon formiranja, postoji u iznimno ograničenom kapacitetu, pomoć koju je pružio odnosi se uglavnom na zaposlenike Rijaseta, prema kojima Rijaset kao poslodavac ionako ima obavezu sukladno radnom odnosu; usput ćemo još jednom napomenuti da se broj zaposlenih u RIZ od dolaska novog reisa skoro utrostručio. Drugim riječima, sredstva koja bi morala biti knjižena u kategorijama blagajne ili obaveza prema zaposlenicima alociraju se na kategoriju humanitarnih rashoda. Manji broj humanitarnih akcija koje je izveo ovaj ured pompezno su medijski propraćene. Tako je dvadesetak krava postalo prave medijske zvijezde kao reklama po kojoj se moćnici Rijaseta brinu za povratničku populaciju na selu. Na ovaj način i ta pomoć je izašla iz okvira vjerskog (gdje po pravilu „ljevica ne zna šta daje desnica“) i pomjerena je također na dunjalučko polje marketinga i medijskog oglašavanja. I pomoć koju je IZ uputila za poplavljena područja prije par godina sastojala se od sredstava odbijenih od plata zaposlenih dok ogromna višemilionska sredstva po raznim bankama nisu dirana. Stoga se učešće Ureda za zekat RIZ sa referatom pod naslovom „Solidarnost u zajednici: Glavne poluge socijalnih i humanitarnih aktivnosti Islamske zajednice u BiH “na međunarodnom seminaru „Faith-basedparticipation in civil societies“, održanom u Sarajevu u organizaciji Fondacije Kornad Adenauer BiH prije četiri godine može smatrati vrhuncem hipokrizije. Najnoviji model škode super B, najskuplji i najluksuzniji model automobila marke škoda, kupljen od sredstava zekata i sadakatul-fitra.


FOTO: (TBT)

Uloga BBI i Vakufske banke

Ovakvih primjera je mnogo, i da se ne bismo zadržavali u nedogled nabrajajući luksuze kojim se okružio vladajući stalež u IZ, generalno ćemo sumirati i ovo pitanje. Naime, masovno zapošljavanje za koje su istražni organi u slučaju Zukić utvrdili da se naziva „Projekat“ najviše je pogodilo, od svih institucija i javnih preduzeća, upravo IZ. Provođenje „Projekta“ je skupo. Dosta je vjerovatno da je naglo napuhivanje finansijskog balona od prikupljanja zekata i sadakatul-fitra u službi provođenja „Projekta“. U ovom slučaju „zapošljavanje“ je rađeno poprilično stihijski, u valovima, čim se otvori neki institucionalni okvir i kapacitet za smještanje novog kadra. Međutim, ključni operativci „Projekta“ nisu pokazali neku životnu mudrost, pa su „Projekat“ uglavnom gurali nasilno pokrivajući samo troškove nastale samim zapošljavanjem. Oni nisu mogli predvidjeti da je na ovaj način u sistemu IZ stvoren jedan dijasistem koji se zasniva na materijalnom predatorstvu. Zadržat ćemo se na materijalno-finansijskom aspektu koji je u naslovu ovog teksta a aspekt duhovne i moralne devastacije IZ zaslužuje poseban članak. Dakle, na ovaj način stvoren je jedan dijasistem koji ima karakteristike da opstaje samo dok se širi. On će nastaviti sa materijalnim predatorstvom po inerciji još dugi niz godina stvarajući dijametralnu progresiju u pogledu troškova i luksuza. Odliv sredstava za „Projekat“ pojačava pritisak na lokalne organe IZ, koji su prinuđeni podizati cijene svojih usluga te zavoditi nove dažbine članstvu (npr. naknada za grobna mjesta). Tako će i krovni nivo u IZ postepeno morati iznalaziti dodatne izvore finansiranja, pa je sasvim sigurno da će kroz lobiranje u državnim zakonodavnim institucijama ili kroz ugovore IZ sa državom insistirati i na uvođenju obaveznih taksi, poreza i sličnih dažbina za svoje potrebe, ali bez ikakve mogućnosti uvida kako se ta sredstva troše. Usput da napomenemo da je supruga Amira Zukića, uhapšenog zbog „Projekta“, dok je „Projekat“ bio u punom jeku, postavljena za izvršnu direktoricu Vakufske banke.

Zato je naročito pogubno za IZ insistiranje vladajućeg kruga u njoj uspostavljanje obaveznih poreza za stanovništvo koji bi išli u budžet IZ. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio je jedno vrijeme uspostavljen obavezan porez za izdržavanje vjerskih institucija koji se zvao prirez. Već godinama se zagovara uspostava takvog obaveznog državnog poreza u korist IZ. U evropskim zemljama je takvo zalaganje dovelo do kolapsa prvenstveno pojedinih protestantskih crkava koje su izgubile svoje članstvo te postale dekor političarima ili se raspale na niz malih vjerskih institucija.

Čengić vlasnik agencije za bankarstvo?!

Kada raspravljamo o naglom napuhivanju finansijskog balona od prikupljanja zekata i vitri putem blokova nakon dolaska Husein-ef. Kavazovića na mjesto reisul-uleme i Hasana Čengića na mjesto predsjednika Sabora IZ, onda se samo po sebi postavlja pitanje da li je i to dio neke šire finansijske operacije. Već smo u tekstu spominjali bračni par Zukić u vezi s „Projektom“. Tako, npr., na web-stranici BBI uočavamo istaknutu reklamu da „BBI banka bilježi prosječni godišnji rast od 25% i spada u red najbrže rastućih banaka u BiH. Aktiva banke je sa 100 miliona KM od 2006. godine povećana na 800 miliona KM 2016“. Međutim uvidom u vanjske revizorske izvještaje o finansijskim iskazima banaka u FBiH uočavamo da je ova banka isprva svoju imovinu uvećavala rastom obaveza, doduše štedni ulozi stanovništva se inače knjiže u klasi obaveza, da bi naglo od dolaska novog personalnog dvojca na čelu Rijaseta IZ ova banka krenula sa enormnim vanbilansnim knjiženjem imovine koje je već na samom početku mandata ovog dvojca dosezalo i do 404.341.836 KM, što čini oko polovice imovine banke koja se prikazuje na reklamnoj internetskoj stranici BBI. Istovremeno, hronološki promatrajući vanjske revizorske izvještaje Agencije za bankarstvo FBiH, primjećujemo da se ukupni kapital ove banke upravo tih desetak godina uz manja odstupanja svodi na pedesetak miliona KM, iako je početni kapital pri osnivanju ove banke bio 100 miliona KM. To znači da se stvarna vrijednost Banke prepolovila. No to nije sve. Još godinu prije BBI, odmah po imenovanju novog i sada aktuelnog reisu-l-uleme, Vakufska banka je krenula sa vanbilansnim knjiženjima u visini 376.866.517 KM. Približnost visine vanbilansno knjiženih sredstava u Vakufskoj banci i BBI navodi na zaključak da su obje banke vanbilansno knjižile imovinu jednog te istog trećeg pravnog lica. Budući da je vrijednost zgrade BBI centra višestruko manja od prikazanih vanbilansnih sredstava, preostaje još samo mogućnost da je vanbilansno knjižena imovina Islamske zajednice ili njeni dijelovi, sa kojom su ove dvije banke tijesno povezane? Naravno, ovakve nepravilnosti u evidentiranju poslovnih promjena moguće su jer Agencija za bankarstvo FBiH za vanjske revizore angažira privatne računovodstvene agencije koje predvode povezana lica bliska čelnim ljudima banaka, čak uvezana i preko Udruženja eksperata za nekretnine, uz nezaobilazni malezijski kadar. Da ne govorimo o tome da je jedna od tih angažiranih računovodstvenih agencija i Revik, vlasništvo Hasana Čengića. Dakako da i sama Agencija za bankarstvo kao državna institucija nije imuna na partijski utjecaj vladajućih političkih stranaka. Prije sedam godina izbila je prvo u Austriji a zatim i zemljama Balkana afera sa Hypo bankom. Prilikom odmotavanja te afere utvrđeno je da je ta banka višestruko napumpala svoje bilanse i oprala novac upravo putem vanbilansnog knjiženja.

Usput da spomenemo da agencijskim izvještajima za bankarstvo nema nikakve rubrike za tekaful, wakalu, prinose, finansiranja i drugu terminologiju islamskog bankarstva. U revizorskim izvještajima razvidno je da BBI i Vakufska banka posluju na čistom kamatnom sistemu kao i sve druge neislamske banke. Da napomenemo da je za nadzor „šerijatskog poslovanja“ BBI zadužen Šerijatski odbor u sastavu: dr. Husein Kavazović, predsjednik, dr. Nizam Yaqooubi, zamjenik predsjednika, dr. Osaid Kailani, član, dr. Šukrija Ramić, član, Saleh Michael Gassner, član.

Oni za šerijatske principe poslovanja BBI jamče svojim obrazom, tj. mjestom gdje su najdeblji. Da ne govorimo da je istovremeno obavljanje funkcije u odboru jedne komercijalne banke i čelnih funkcija u vjerskoj instituciji koja posluje preko te banke čisti sukob interesa.

Zanimljivo je primijetiti i to da su u klasi ukupnog kapitala prikazana sredstva Vakufske banke i BBI približna. Dakle, stvarna materijalna vrijednost ove dvije banke je skoro ista. Istovremeno se Vakufska banka u javnosti percipira kao mala banka a BBI kao „jedna od najvećih“. Primjera radi, po ukupnom kapitalu Raiffeisen banka je od ove dvije banke zajedno veća pet puta a UniCredit oko 45 puta. Toliko o veličinama i šerijatskoj utemeljenosti poslovanja ovih banaka. Pa ni to nije sve. Približna ujednačenost kako vanbilansnih knjiženja tako i ukupnog kapitala BBI i Vakufske banke također upada u oči. Teško bi se moglo dogoditi da dvije banke povezane sa IZ imaju takve podudarnosti u svojim poslovnim evidencijama osim da postoji za njih neki zajednički računovodstveni um. Istovremeno se za zakonitost poslovanja banaka, kao što smo već naslutili, brine Hasan Čengić. Dakle, ostaje nam samo da konstatujemo da se bankarski sistem u Federaciji BiH zasniva na principu da se ostavi vuk da čuva ovce.

Dakle, kada sumiramo sve aspekte prikupljanja zekata i sadakatul-fitra na način kako se on već dugi niz godina vrši, onda možemo zaključiti da to više i nije teološko pitanje, te da je bavljenje pitanjem derogiranosti Đozine fetve o zekatu i sadakatul-fitru u ovom trenutku izlišno. Ovo pitanje urgentno moraju rješavati nadležni državni organi, prije svega Finansijska policija i obavještajno-finansijski odjel SIPA-e. Tek kada se ovo pitanje dovede u red s tog aspekta, stvorit će se uvjeti da kompetentna ulema može na miru donijeti validnu i šerijatski utemeljenu fetvu u vezi s pitanjem prikupljanja zekata i sadakatul-fitra.


(TBT, Istraživački tim)