MODERNO ROPSTVO U ITALIJI: Kako je eksploatacija beračicu grožđa odvela u smrt

27.05.2017. u 10:30

TEME

Njena smrt usljed srčanog udara u 49. godini na poljima izazvala je u Italiji dvogodišnju istragu onoga što vlasti, stručnjaci za rad i sindikalne organizacije nazivaju razrađenim sistemom modernog ropstva

FOTO: (Profimedia)

Njen suprug još može prizvati u sjećanje kako je Paola Clemente navijala dva alarma, za svaki slučaj, da bi se probudila usred noći - u 1.50 - i uhvatila privatni autobus koji bi je zajedno sa desetinama drugih žena odveo u vinograde.

Tamo bi brala i sortirala grožđe i po dvanaest sati, donoseći kući dnevnicu od 27 eura koje zaradi od posrednika. Ponekada je bivala toliko iscrpljena da je znala zaspati usred razgovora.

Njena smrt usljed srčanog udara u 49. godini na poljima izazvala je u Italiji dvogodišnju istragu onoga što vlasti, stručnjaci za rad i sindikalne organizacije nazivaju razrađenim sistemom modernog ropstva - koji uključuje više od 40.000 Italijanki, migrantkinja i sezonskih radnica - a koji ostaje jezgro italijanske poljoprivredne ekonomije. Naročito ovde u Apuliji, na peti italijanske Čizme.

Nakon višemjesečne istrage, vlasti su ove godine uhapsile šestoro ljudi optuživši ih da svoje agencije za zapošljavanje i transport koriste da iznude nadnice od žena toliko siromašnih i očajnih da se ne usuđuju o tome progovoriti i nastavljaju raditi u ekstremnim uvjetima.

Paolina smrt u julu 2015. godine navela je italijanske zakonodavce da prošle godine usvoje zakon čiji je cilj borba protiv eksploatisanja poljoprivrednih radnika. Ali, tvrde stručnjaci, porobljavanje je u stvarnosti i dalje uznemirujuće rašireno zemljom. Prema nekim procjenama, Italija je po broju porobljenih ljudi druga u Evropskoj uniji, odmah iza Poljske.

"Vratili smo se u situaciju iz pedesetih - prava koja su radnicima obezbjeđena zemljišnom reformom osakaćena su, ako ne i totalno poništena", kaže Leonardo Palmisano, autor više knjiga o poljoprivrednim radnicima i starosjediocima Apulije. "Ovo je fenomen koji preovladava svuda, ne samo u Apuliji, i pogađa i Italijane i strane radnike."

U slučaju Paole Clemente, vlasnici imanja plaćali su posrednicima da prevezu nju i druge žene. Posrednici su ponekad ženama od dnevnice uzimali i po dvije trećine za troškove prevoza.

Ako bi se koja od žena žalila, regruteri bi im zaprijetili da ih više neće zvati. "Zamijenit će te druga žena", rekli su jednoj.

Čak ni sada nijedna žena koja je radila preko agencija za zapošljavanje neće da priča o tome iz straha da će izgubiti posao. Istražitelji su se susreli sa istim izazovom.

"Kada smo počeli da intervjuiramo koleginice Paole Clemente, naišli smo na zid šutnje", kaže Nicola Altiero, pokrajinski komandir italijanske finansijske policije u Bariju. "Mi ovaj sistem smatramo eksploatacijom, ali radnici u njemu vide šansu, priliku za koju strahuju da je ne izgube."

Zaista, prema sudskim spisima, nekoliko žena izjavilo je da su regruteri dobrotvori i da sebe smatraju "sretnima" što imaju posao, ma koliko bio težak.

Stefano Arcuri, šezdesetdvogodišnji udovac koji je sa Paolom Clemente bio u braku 27 godina, i dalje ponekad navija alarm u isto vrijeme u koje je ona ustajala, ili pozove na njen mobilni kada je se mnogo uželi. "Želim imati osjećaj da je još živa", kaže.

Dva mjeseca pošto je Paola Clemente preminula, finansijska policija pretražila je kuće njenih kolega i kolegica. Pronađeni su kalendari u kojima su radnici posljednjih nekoliko godina bilježili dane kojima su radili. Broj obilježenih dana bio je daleko veći od onog koji se navodi u ugovorima.

To što žene prihvataju da rade pod maltene bilo kakvim uvjetima i ne odlaze da to prijave čak ni kada im posrednici praktično kradu od plate, posljedica je dugotrajne ekonomske krize i oskudice posla u Italiji.

Štaviše, u eksploataciji radnika nerijetko učestvuju i mafijaške organizacije, podstičući tako ono što je Palmisano definirao kao "sistem robova u kojem osiromašuju mali poljoprivrednici, bogate se veliki trgovci i omogućava se pranje novca".

Novi italijanski zakon podigao je zatvorsku kaznu za eksploataciju radnika na šest godina i predvidio oštre sankcije za poslodavce koji rad ne plaćaju dovoljno.

Vlasti su pohvalile taj zakon kao prvi korak. Ali sindikati upozoravaju da su zbog oskudice posla ti pokušaji unaprijed osuđeni na propast.

"Problem je što porobljeni radnici nemaju koristi od toga", kaže Asunta Urseli, generalni sekretar sindikata iz Taranta. "Jedina stvar koja će porasti jeste takmičenje među radnicima."

(TBT, NYT)