PUKNI ZORO, DA KRAJINI SVANE! Manijak Kamber sa „Zagrebačkom trojkom“ postao noćna mora SANE!

20.05.2017. u 17:09

TEME

Asim Kamber ima veliku knjigu, u koju poimenično i po abecednom redu zapisuje o svakom čovjeku, koji je pobudio njegov interes, zanimanjem, znanjem ili bilo čim drugim, brižljivo stavlja njegove fotografije, fotografije njegove porodice i dokumente koje bi mu mogli poslužiti za njegovu ucjenu, te ga tek tada prima u svoje društvo, u stranku i stavlja na određenu poziciju


FOTO: Kovačević (public)

U Sanskom Mostu je na djelu život pod režimom koji se naziva novim imenom – ‘demokratura’, odnosno diktatura koja perfidno koristi opšte izbore i privid demokratije da potčini civilno društvo i uguši, ne samo stremljenja ka slobodi, nego i samu pomisao na život. Zbog toga su u Bosni i Hercegovini, najizraženija iseljavanja u inostranstvo, upravo iz Sanskog Mosta, koji enormno prednjači ispred svih be-ha općina. Demokraturu u Sanskom Mostu sprovodi Asim Kamber, hrvatski bojovnik, koji je na “preporuku” došao iz Zagreba, zajedno sa Sanjinom Halimovićem i Mustafom Avdagićem, prethodno zaledivši članstvo u HDZ-u Hrvatske, te se 1996. godine učlanili u SDA BiH.

Sa ovom trojicom, iz Zagreba preporučenih političara, u Sanskom Mostu poznatih kao “ZAGREBAČKA TROJKA” koji su obnašali visoke dužnosti u ime SDA, na svim nivoima vlasti, stigla je i supruga Asima Kambera, Zerina Kamber, rođena Lasić, ratna sekretarica (tajnica) hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske “MORH-u”, iz perioda agresije Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.

„Zagrebačka trojka“

Interesantno je napomenuti nekoliko činjenica: -Zerina Kamber je napustila “MORH” tek poslije završetka rata u BiH, početkom 1996. godine i nakon par dana zaposlila se u Sanskom Mostu, na radnom mjestu bibliotekarke u Osnovnoj školi “Hasan Kikić” ?! – Asim Kamber je od strane AID-a, već 1997. godine prepoznat kao “Hrvatska obavještajna pozicija u BiH”, ali je dokument, poslan iz AID-ove kancelarije u Sanskom Mostu, u centralu AID-a u Sarajevu, gdje se zna da je stigao, bukvalno nestao, dok su originale Sanjani sačuvali i objavili ga cijelom svijetu.

Učinak ove “Zagrebačke trojke”, po Sanski Most i Unsko-sanski kanton, bio je katastrofalan. Bukvalno bez privatizacije, sve fabrike i svi proizvodni pogoni su uništeni od 2004. godine do 2014.godine, u periodu načelnikovanja Sanjina Halimovića i Mustafe Avdagića. Predhodno svi proizvodni pogoni iz rata su izišli neoštećeni i u funkciji. U posljeratnom periodu, fabrike su u bukvalno u prvim sekundama mira nastavile sa radom , ali su nakon par godina, odlukom SDA, koja je jedina vladala Sanskim Mostom, iznenada stale, radnici otpušteni, poslani na nekakvo čekanje, rukovodstva razriješena, čuvari i portiri otpušteni, a nakon toga mašine nestale u nepoznatom pravcu, a zidovi porušeni, bez mogucnosti ikakve privatizacije. Za ne vjerovati je činjenica da su se cigle, za poslijeratnu izgradnju, dovlačile čak iz Austrije, Mađarske i ko zna otkud još, dok je u isto vrijeme u CIGLANI u Sanskom Mostu bilo zabranjeno da se proizvodi, ono što je proizvodila od Drugog svjetskog rata i čime je, zajedno sa ostalim nosiocima privrednog razvoja, gradila Sanski Most. Devet hiljada i pet stotina (9500) radnika je ostalo bez posla. Sanski Most nije bio ni na koljenima, nego u samrtnom škropcu, a stanovništvo ga je počelo napuštati.

Građani su za sve počeli okrivljivati “Zagrebačku trojku” i SDA, te na izborima birati druge stranke. Međutim, koliko se god građani trudili i okretali drugačijem izboru, na izborima je uvijek pobjeđivala SDA sa Asimom Kamberom na čelu i sa tzv letvanjem glasova. Pronađeni su i dokazi te anomalije i uručeni CIKU, SIPI, Tužilaštvu, BiH, Tužilaštvu USK-a, Visokom predstavniku Inzku, podnesene krivične prijave protiv imenovanih članova Izborne komisije Sanski Most, za pljačku izborne volje građana, sa velikim brojem validnih dokaza, zatim to sve dokumentovano i ništa se nije desilo, niti je iko reagovao.

Ulje na vatru dolila je neprekidna suradnja Asima Kambera i Fikreta Abdića-Babe SAD i LABURISTIČKA STRANKA), pogotovo koaliranjem na kantonalnom nivou i uvlačenjem ratnog zločinca Fikreta Abdića u vlast na USK-u. Glavni imam Sanskog Mosta, magistar, efendija Husein Kovačević, inače borac 505. BUŽIMSKE brigade 5. KORPUSA Armije RBiH i organizator Prve međureligijske suradnje u Sanskom Mostu, reagovao i na hutbi rekao da narod ne bi trebao da glasa za one koji rade protiv građana i njihovih zakonom određenih prava, niti za one koji šuruju sa neprijateljima protiv države BiH. To Huseinovo obraćanje na hutbi, bila je prava “bomba” za Sanski Most ! Asim Kamber je odmah pozvao efendiju Kovačevića na razgovor, a ovaj je to odbio. Da zlo bude gore, na internim izborima za Medžlis u Sanskom Mostu, Kamber je za predsjednika Medžlisa pokušao postaviti svoga čovjeka iz SDA, kako bi potpuno ovladao Sanskim Mostom, nešto kao što je Hasan Čengić predsjednik Sabora IZ-BiH, ali je glavni imam Husein Kovačević spriječio tu podvalu. Nakon toga je Husein Kovačević podnio tužbu protiv Asimovog povjerljivog čovjeka, koji je unosio smutnju u Medžlis i činio spletke, odmah su počela podmetanja i prijetnje efendiji Huseinu Kovačeviću. Kantonalno tužilastvo je tužbu Kovačevića, protiv Kamberovog podobnika, odbacilo kao neosnovanu, kao što to uvijek i čini, kada su u pitanju interesi Asima Kambera. Podmetanja i spletke su Kamberova omiljena zanimacija, a on sam ni za šta drugo i nije osposobljen, iako je 1993. godine magistrirao na temu “Slovo o jeziku”, na “Hrvatskom sveučilištu” u Mostaru, pod mentorskom paskom generala Slobodana Praljka, u vrijeme kada su Dretelj i Heliodrom bili puni Bošnjaka, dok je Srednja Bosna gorila, a 17. Viteška krajiška brigada učestvovala u odsudnim bitkama za odbranu preostalog dijela Bosne i Hercegovine. U Kamberovim podmetanjima prisiljeni su učestvovati i lažno svjedočiti svi oni koje je Kamber bilo gdje isnstalirao, a instalirao ih je u policiji, tužilaštva na svim nivoima, sudstvu, svim državnim institucijama, Vladi USK-a, Vladi Federacije BiH, nadležnima za SIP-u itd, a oni kriminalni repovi iza njih, Asimu Kamberu pomažu da svjedoče i ono što nikad nije ni bilo, niti je bilo moguće da se desi.

Ustvari, Asim Kamber ima veliku knjigu, u koju poimenično i po abecednom redu zapisuje o svakom čovjeku, koji je pobudio njegov interes, zanimanjem, znanjem ili bilo čim drugim, brižljivo stavlja njegove fotografije, fotografije njegove porodice i dokumente koje bi mu mogli poslužiti za njegovu ucjenu, te ga tek tada prima u svoje društvo, u stranku i stavlja na određenu poziciju. Sam Asim Kamber nikad nije svojeručno odrađivao neki zadatak i svojim potpisom ostavljao traga. Uvijek su to bili drugi, prisiljeni da odrade i najprljavije poslove! Upravo je to omogućilo Kamberu da sa lakoćom blokira akciju SIPE i ostalih organa gonjenja, u slučaju Unsko-sanske šume, kada su 20 hiljada KM, obilježenih novčanica, date kao mito Enesu Kariću, da preda Asimu Kamberu u SDA Sanski Most, a on se sa pola puta vratio prema Bihaću, jer ga je neko telefonom obavijestio o obilježenim novčanicama. Enes Karić je na tom povratku, nakon samo par kilometara, uhapšen, jer je bio praćen sa obilježenim novčanicama, nakon mjesec dana pušten i po tom pitanju se ništa više nije desilo i sve je zaboravljeno. Ali će se zato sigurno nešto desiti efendiji i borcu Armije RBiH, magistru Huseinu Kovačeviću, protiv kojega će se organizirati sve i svašta. Formirati priča, naravno sa SDA “svjedocima”, kako je efendija Kovačević možda “ubica”, možda “nasilnik”, možda “pedofil”, ili možda pljačkaš.

Kamber prijeti smrću

Kamber će već osmisliti nešto, a dokazi će mu biti montirani tako da se neće moći odbraniti, što će tužilastvo i sudstvo prihvatiti, naravno na preporuku Kambera, iako znaju o čemu je riječ. Iz Sarajeva je REIS Kavazović, po nalogu Hasana Čengića, ponudio Kovačeviću premještaj u Rijaset, a Kovačević je to odbio, rekavši da nikud neće iz Sanskog Mosta i da će radije umrijeti, jer je bio svjestan da bi u Sarajevu, pod Čengićevim pritiskom, tek tada stradao. U Sanski Most je po tom pitanju dolazio i bihaćki muftija sa porukama, ali one nisu uticale na efendiju Kovačevića. Kovačeviću je prijećeno sa svih strana, ali Kovačević ne odustaje, mada se oko njega steže obruč ZLA. Uz to će mu i slika u narodu biti uništena, kako bi se lakše mogao odvojiti od naroda, a onako sam i nezaštićen, efendija Kovačević će možda biti prisiljen da se ubije, ili će biti ubijen, a sve to predstavljeno kao samoubistvo. Ustvari, Asim Kamber je montirao takvu situaciju u Sanskom Mostu, a to isto nastoji i u USK-u i predočio je na način takvom, kako bi narod došao do ubjeđenja, da se iz trenutne situacije može izići jedino pobunom! Upravo su u Sanskom Mostu, na ulici, najčešći i sve glasniji zaključci proizišli iz beznađa, nametnutog Kamberovim terorom: “Ovo samo rat može promijeniti !” Osjećaj da se mora povesti pobuna, kako bi se civili spasili goreg terora i rata, proizilazi iz ubjeđenja, kako građani do svojih prava ne mogu doći sudskim putem, zbog činjenice da su sudstvo, tužilastvo i policija kriminalizirani do krajnjih granica i da su upravo oni ti koji podstiču kriminal, anarhiju, a time i pobunu. Ista priča je bila i u Drugom svjetskom ratu, kada su naši preci u jednom momentu kazali ‘dosta’ njemačkoj okupaciji, jer su shvatili da diplomatijom ništa neće učiniti. Zašto Kamber natjerava stanovništvo USK-a baš na pobunu? Možda zbog toga, kako bi Hrvatska, pod izgovorom da “gasi žarista” u Evropi, mogla anektirati USK svojom vojskom i tako zaokružiti “BANOVINU” poglavnika Pavelića. Jedino to može opravdati tako snažnu aktivnost dva hrvatska čovjeka u BiH: Asima Kambera i Fikreta Abdića-Babe. Uvidjevši da Kamber napada na posljednji neosvojeni “bastion”, Medžlis IZ u Sanskom Mostu, građani USK-a su shvatili i spremaju se da 19. maja 2017. godine, uoči samog RAMAZANA, za vrijeme džuma namaza, budu u Hamzibegovoj džamiji u Sanskom Mostu, koja je daleko najveća džamija u BiH i može da primi preko tri hiljade vjernika (3000), a u kojoj hutbe drži glavni imam Husein Kovačević, kako bi ga podržali u odbrani Sanskog Mosta, USK-a, slobodarske Krajine i BiH, od napada Asima Kambera i njegovih sluga. Nakon džuma namaza građani su nanijetili izvesti mirne demonstracije, u vremenu od 14 i 45, do 18 sati i Kamberu ukazati da ga ne žele i da ih konačno ostavi na miru. Međutim, svoj dolazak u Sanski Most su najavili i građani iz Zenice, Sarajeva, Travnika, Tuzle i Mostara. Mnogi generali Armije RBiH su stali uz efendiju Huseina Kovačevića i građane Sanskog Mosta i USK-a, te najavili svoj dolazak i javno obraćanje na protestima. Već je utvrđeno da u tih par dana u Sanskom Mostu neće biti Mustafe Avdagića i Sanjina Halimovića, koji u strahu svoje porodice, zajedno sa svojim roditeljima, za vrijeme tih par dana zbrinjavaju u svoje kuće i stanove, kupljene u inostranstvu i to u vrijeme kada su građani BiH umirali od gladi. Mirne demonstracije će se održati u Malom parku, gdje ima i stalna bina, ali je nejasno zašto nije predviđeno da, nakon govora, građani mirnom šetnjom odu na “Trg ljiljana”, gdje su kancelarije SDA stranke na broju jedan (1) i gdje stoluje hrvatski bojovnik Asim Kamber, koji uz SDA kancelarije ima i stan, u kojem sa porodicom živi, otet od dioničara “20.OKTOBRA” i koji nije nikad plaćen, a sa kojega nadgleda sami centar grada. Čuvši za samoorganizovanost građana, Asim Kamber se upravo prestravio mogućeg protestnog skupa pod prozorima svoga stana i svojih kancelarija, pa je obavjestio centralu SDA, SIPU, FUP, Visokog predstavnika Inzka i tražio da se okupljanja spriječe specijalcima iz Bihaća, pošto-poto, silom i po svaku cijenu. Građani su rekli da će se okupiti, bez obzira na sve i kada bi okupljanje, od strane MUP-USK-a bilo zabranjeno. Asim Kamber je hitno poslao poruku efendiji Huseinu Kovačeviću, borcu 505. BUZIMSKE BRIGADE:” Ukoliko do bilo kakvih okupljanja dođe u sljedeći petak, 19. maja, 2017. godine i bilo koji dan do izbora 2018. godine, ti ćes bit ubijen !”

” Na posljednjoj hutbi, 12. maja, 2017. godine, a povodom Kamberove prijetnje smrću, ef. Kovačević je rekao: “Na sceni je društvena i politička mafija, koja je blokirala naš grad, a i širi prostor našega regiona i naše domovine. Ako Bog da, inšalah, budite sigurni da ovaj narod zaslužuje slobodu življenja, rada i mišljenja i da vrlo brzo će da se desi da ga niko više neće ni ucjenjivati, ni reketirati, ni na bilo koji način zastrašivati, kako bismo mogli skupa da živimo i radimo, onako kako dolikuje. Nemojte se puno brinuti o meni, inšalah, Gospodar je taj koji se brine.” Za Kamberovu prijetnju smrću znaju sve državne institucije u BiH: SIPA, policija tužilaštva, sudstvo, ali niko ne reaguje jer su u njima postavljeni ljudi sa kriminalnim repovima, koje je lahko ucjenjivati. Sta će u petak biti u Sanskom Mostu, to samo dragi Bog zna ?!


(TBT, Autor: Teufik Hadžiahmetović)