TRUMP I SAUDIJSKA ARABIJA Al Rasheed: Saudijsku Arabiju treba usmjeriti na put 21. stoljeća na čvrstom temelju moderne nacije-države

22.03.2017. u 08:26

ANALITIKA

SAD bi trebale prestati nuditi bezuvjetnu podršku režimu jer ona dovodi do situacije u kojoj je Washington podložan optužbama da podržava diktaturu.

Piše: Madawi al-Rasheed, thebosniatimes.ba

Američki predsjednik Donald Trump preuzeo je dužnost, ali tek treba iznijeti jasan vanjskopolitički okvir za američko-saudijske odnose. Umjesto toga, posmatrači moraju tapkati morem ad hoc komentara. Ovog mjeseca je Trump jasno dao do znanja da Washington neće nuditi besplatnu zaštitu Zaljevskim zemljama. Također je kazao da one „nemaju ništa osim novca“ i da ih namjerava natjerati da plate za buduće „sigurne zone“ u Siriji. U isto vrijeme, Trump je izrazio želju da općenito poboljša odnose sa Zaljevskim zemljama kako bi onemogućio „regionalne destabilizirajuće aktivnosti“ Irana.

Što se tiče Saudijaca, bez obzira na Trumpove oštre komentare, oni u novom predsjedniku vide priliku da poboljšaju svoj odnos sa SAD-om i premoste jaz koji je stvorio bivši američki predsjednik Barack Obama svojom podrškom iranskom nuklearnom sporazumu. Na primjer, slavili su kada je Trump nazvao Iran prvim državnim sponzorom terorizma i doveo u pitanje logiku iza nuklearnog sporazuma. Ukoliko Trump potkopa sporazum te održi, a možda i proširi, sankcije Iranu, Saudijci će to pozdraviti. Takvi potezi bi uvjerili Riyad da Saudijska Arabija ostaje u središtu američke vanjske politike na Bliskom istoku.

Bez obzira na korake koje Washington poduzme oko Irana, Trump bi trebao preispitati važne elemente tzv. posebnog odnosa sa Saudijskom Arabijom. Preciznije, SAD bi trebale prestati nuditi bezuvjetnu podršku režimu jer ona dovodi do situacije u kojoj je Washington podložan optužbama da podržava diktaturu. Nema sumnje u sljedeće: Washington ne bi trebao prekinuti veze s Riyadom, ali postoje dobri razlozi za redefiniranje odnosa na način kojim će se štititi SAD.

ZASTARJELO SAVEZNIŠTVO

Još otkako je američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt upoznao osnivača kraljvstva, kralja Abdulaziza Ibn Sauda, na USS Quincyju u februaru 1945., nafta, sigurnost i strateška lokacija Saudijske Arabije bile su dovoljan razlog da Washington  podržava zemlju. Više od sedamdeset godina, osnovni okvir odnosa i dalje je netaknut.

Ali ono što je možda tokom Hladnog rata imalo smisla, danas više nema. Energija, naprimjer. SAD danas nisu ni blizu ovisne o saudijskoj nafti kao što su bile u prošlim decenijama. Još gore je što Saudijska Arabija zadnjih godina pokušava američke kompanije koje proizvode naftu iz škriljaca izbaciti iz poslovanja tako što tržište preplavljuju jeftinom naftom, čime su alternativni energetski resursi skuplji i neodgovarajući u tom procesu.

Slično tome, Saudijska Arabija bila je koristan saveznik američkoj sigurnosti tokom Hladnog rata. Pored nafte i svoje strateške lokacije, njezina konzervativna vehabijska verzija islama poslužila je svrsi udaljavanja muslimana iz regije od radikalnog nacionalizma i komunizma. Međutim, ova kratkoročna politika pomogla je nastanku globalne džihadističke krize koje je tinjala u afganistanskim pećinama 1980-ih, rezultirajući ozbiljnim neočekivanim posljedicama s kojima se Zapad i danas bori. Napadi 11. septembra po kratkom postupku su razbili blizak odnos SAD-a i Saudijske Arabije. Imajući u vidu da su 15 od 19 napadača bili Saudijci, Amerikanci su se počeli pitati da li im je kraljevina prijatelj ili neprijatelj. Nažalost, naredne američke administracije nikad nisu to pitanje razmatrale na način koji bi omogućio preispitivanje ili preoblikovanje obećanja bezuvjetne podrške kraljevini jer su i dalje vjerovali da su Saudijci najbolji saveznici u ratu protiv terorizma, a ne njegov rasadnik.

BESKRAJAN DOSIJE O KRŠENJU LJUDSKIH PRAVA

Amnesty International, Human Rights Watch i arapske organizacije za ljudska prava navode da je saudijski režim zatvorio stotine mirovnih aktivista, blogera, advokata, sudija, novinara i vjerskih učenjaka od početka Arapskog proljeća 2011. Ako neko kritizira kraljevu politiku u medijima ili na Twitteru, naprimjer, to se smatra krivičnim djelom i nekoga može smjestiti u zatvor. Osnivanje političke stranke, potpisivanje peticije koja poziva na političke reforme, pisanje ili čak čitanje nečega što se smatra subverzivnim: sve su to krivična djela.

Za to vrijeme, mirovne saudijske aktiviste i demonstrante ubijale su snage sigurnosti (od 2011., više od 25 saudijskih šiitskih aktivista ubijeno je u Istočnoj provinciji) ili su suočene sa smrtnom kaznom u zatvoru. Na novogodišnju noć 2016., Saudijska Arabija je pogubila 49 zatvorenika u jednoj noći. Budući da vlada ne dozvoljava nikakvu vrstu mirovnih protesta, demonstracija, okupljanja ili peticija, neki mlađi Saudijci se okreću ka religijskom ekstremizmu i terorizmu. Samo u Siriji i Iraku, do 2013. oko 2.500 Saudijaca se priključilo radikalnim pobunjenicima, drugoj najvećoj  kohorti stranih boraca nakon Tunižana.

Prava žena u Saudijskoj Arabiji još uvijek su ozbiljno ograničena. Zemlja bilježi jednu od najveći rodnih neravnopravnosti u svijetu, čime se našla na 134. mjestu od 145 zemalja, prema Svjetskom ekonomskom forumu. Diskriminacija daleko prevazilazi zabranu vožnje automobila. Bez obzira na dob, Saudijke trebaju dozvolu muških skrbnika za studiranje, putovanje, traženje posla, udaju i otvaranje bankovnog računa. Bez njihove dozvole, ne može im se pružiti čak ni medicinska njega. Postotak žena u radnoj snazi ne prelazi 20% uprkos činjenici da imaju visok stepen obrazovanja.

Saudijke su potpuno obespravljene. Režim je odgodio njihovo učešće u općinskim izborima do 2015., uprkos činjenici da su općinska vijeća disfunkcionalna i predmet su vladine kontrole. (Općine nisu lokalna vladina vijeća; budžet dobivaju od vlade i imaju ograničenu vlast.) Bivši kralj Abdullah je možda imenovao 30 žena u Savjetodavno vijeće (politika koju je nastavio kralj Salman), ali je potez bio uveliko simboličan i ne može se nazvati pravim osnaživanjem.

REGIONALNI DESTABILIZATOR

Još jedan razlog za preispitivanje američkih odnosa sa Saudijskom Arabijom su regionalne ambicije zemlje i ratovi. U Jemenu Saudijci koriste nasumičnu silu protiv civila u njihovoj kampanji eliminacije Huta. Dosad je u ratu ubijeno preko 10.000 civila, mnogi oružjem američke proizvodnje kupljenim u Riyadu. Rat je također osnažio al Qaedu i ISIS, budući da obje grupe žele uništiti Hute.

2011. Saudijska Arabija je premjestila svoje trupe u Bahrein kako bi podržala halife ostrva u njihovom nastojanju da pregaze prodemokratski pokret u zemlji. Između 2011. i 2013., režimske snage sigurnosti su ubile više od 122 Bahreinca. Ovo se dogodilo samo nekoliko kilometara od Pete flote Američke ratne mornarice koja je stacionirana na malom ostrvu.

Iako Saudijska Arabija tvrdi da podržave umjerene pobunjenike u Siriji poput Slobodne sirijske vojske, oružje dato tim pobunjenicima možda je završilo u rukama radikalnih grupa poput Ahrar al-Shama i Jabhata al-Nusre. Saudijske intervencije su ojačale islamističke ekstremiste na račun prodemokratskih snaga. U Siriji, primarni cilj Saudijske Arabije je pobijediti u posredničkom ratu s Iranom, a ne donijeti demokratiju sirijskom narodu.

OBLIKOVANJE BUDUĆIH ODNOSA

Washington se ne bi trebao posmatrati kao bezuvjetna podrška kontrarevolucionarnoj sili poput saudijske monarhije. Oni poput tekaškog profesora F. Gregoryja Gausea i Jamesa Jeffreya, bivšeg američkog ambasadora u Turskoj i Iraku, koji tvrde da SAD nemaju izbora nego nastaviti podržavati režim u nestabilnoj i nesigurnoj arapskoj regiji, ne gledaju dovoljno daleko. Poput Irana, Saudijska Arabija nije stabilizirajuća sila nego reakcionarna monarhija koja traži opstanak drugih saveznih autoritarnih režima u arapskom svijetu. Njezine intervencije u regiji doprinijele su neuspjehu istinske borbe za demokratiju započete 2011.

Američka podrška režimu trebala bi biti uvjetovana pravim, a ne kozmetičkim političkim reformama. Washington bi trebao izvršiti pritisak na kralja Salmana i njegovog nasljednika da zemlju postave na put ka slobodnoj i izabranoj vladi. Jedino će politička reforma u pravom smislu otvoriti javnu sferu i ugušiti ekstremizam. Demokratska vlada bi mogla prigušiti džihadističke pobude, inspirirati marginaliziranu i ljutitu omladinu, te Saudijsku Arabiju smjestiti na put 21. stoljeća na čvrstom temelju moderne nacije-države. Washington također mora postaviti uvjete za prodaju oružja i trgovinu sa Saudijskom Arabijom režimu koji se otvara ovakvoj vrsti političke reforme.

Primorati Saudijce da plaćaju zaštitu, kako to predlaže Trump, nije rješenje. Ne samo da bi to SAD učinilo koristoljubivim nego bi omogućilo saudijskom režimu, i njemu sličnim, da nastave sa svojom gepolitičkom ucjenom. „Ili mi ili teroristi“ nije logičan narativ režima. Takav diskurs podriva saudijsku sposobnost da zamisle budućnost u kojoj svoju zemlju vode mirno među nacije koje poštuju vlastite građane i međunarodnu zajednicu. Trump sada ima priliku da preoblikuje američko-saudijski odnos na način koji štiti američke nacionalne interese. U ovakvoj situaciji, nastaviti s poslovanjem kao dosad, zapravo može biti najrizičnija od svih mogućih politika.

(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)