NE DAJ DA TE SLOME, BH TELECOME! Možda zbog (ne)prodaje BH Telecoma Zaimović „odradi“ Novalića

22.03.2017. u 08:26

BUSINESS

Zaimović je smatrao i to je (apsurda li?!) apsolutna istina da je on u političkom smislu nadređen Fadilu Novaliću, pa je, uz podršku Alme Čolo, kroz organe stranke kreirao novi odnos koji je suprotan dogovorenom prilikom dobijanja mandata.

 

FOTO: Zaimović (Agencije)

Nekako ni krivi ni dužni, računajući da treba znati kada stati, kada je dosta, odlučismo da ništa od toga ne uvažimo. Jednostavno, toliko toga svjedoči stanju u i oko BH Telecoma da ne da mira i ne da stati. Naravno da toliki ekonomski interes uvijek veže one koji imaju moć i koji se mogu okoristiti, pa tako u i oko BH Telecoma možemo, direktno i indirektno, pronaći sve najveće ribe (u slučaju BH Telecoma nije dovojno biti velika riba, moraš biti najveća). Ima tu svega i svačega.

Iako je pokušaj prodaje BH Telecoma iz 2007/2008. godine dobio svoj epilog zaustavljanjem prodaje, nikada namjera onih koji su to tada pokušavali uraditi nije prestala. Interesi su toliki da je nemoguće da odustanu sve dok su živi i dok god imaju bilo kakvu mogućnost. Ta namjera je samo privremeno zamrznuta i čekala je bolje vrijeme. Za očekivati je bilo da se sada aktivnosti rade na drugačiji način i da uloga onih koji i dalje vuku ključne poteze, kao ni tada, nije eksponirana, već je potpuno incognito.

Procedura prodaje pod pritiskom

Politička situacija u periodu od 2010. godine pa sve do kraja mandata 2014. godine, po pitanju političkog opredjeljenja vladajućih stranaka, bila je jasna i nije davala prostor za ponovno pokretanje takve inicijative. Međutim, ta se pozicija počela mijenjati krajem 2012. godine kada je MMF pozvan u pomoć Bosni i Hercegovini i kada je, nakon nekoliko direktnih kontakata Vlade Federacije BiH sa predstavnicima MMF, obznanjen pritisak za ponovno pokretanje procedura za prodaju BH Telecoma. Tada počinje ponovno pozicioniranje onih koji shvataju o koliko se stotina miliona KM interesa radi u tim procesima. Kroz te i takve razloge, kroz tu vrstu interesa, nikako kroz odgovornost za državu, narod i građane, treba shvatiti sav unutarstranački sukob kojem samo djelimično svjedočimo. Razmjere tog sukoba unutar stranke, ali što je bitnije, njegove posljedice za narod u kojeg se kunu i ispred kojeg bi da stoje, su katastrofalne i nepopravljive.

Nakon ekipiranja Vlade Fedracije BiH, a onda pozicija u Nadzornom i Upravnom odboru BH Telecoma, a na krilima pritiska MMF i Reformske agende, definitivno je ponovo oživljena ideja prodaje BH Telecoma i definitivno se krenulo u realizaciju.

Na poziciju Generalnog direktora BH Telecoma izabran je Mirsad Zaimović, a tu ga je promovirao Bakir Izetbegović. Uzrokovano je to dugogodišnjom i neupitnom podrškom i poslušnošću koju je Zaimović davao Izetbegoviću, kako u tijelima SDA, tako i u klupama Federalnog parlamenta. Na kraju, Izetbegovićev izborni rezultat iz 2014. godine je Zaimoviću dao priliku da se ugradi, a on to iskoristio, te postao Generalni direktor BH Telecoma.

I sve je bilo med i mlijeko, misija nije bila komplicirana, a osnova joj je bila da se na sve moguće načine dođe do reorganizacije kompanije koja će se svidjeti kupcima. Pored toga morao je biti postignut efekat apsolutnog pojeftinjenja kompanije, ali i ukidanja svih mehanizama zaštite države, korisnika i radnika. U tim za realizaciju su, uz Zaimovića, pridodani oni koji su i ranije, kada su namjere o prodaji bile jedine namjere u vezi kompanije, bili pozicionirani u Upravi BH Telecoma, kao što je Orhideja Junuzović na mjestu direktorice za ekonomske poslove. Dakle, ne slučajno, niti najmanje, cilj je bio okupiti one koji će planirano i provesti. U slučaju Orhideje Junuzović i njenog ponovnog angažmana se dolazi do mogućeg zaključka da je sve ovo ponovo proizvod kuhinje u kojoj se isto jelo kuhalo i 2007/2008. godine. U timu je i Alma Čolo, dugogodišnji stranački pravni ekspert od povjerenja, čiji dugogodišnji angažman u raznim institucijama, tijelima, komisijama i sl. (na neke je nedavno morala dati ostavku, jer je javno prezentirano da se gospođa nalazi u sukobu interesa), uglavnom na nivou Bosne i Hercegovine, rezultirao daleko boljim, može se reči i fantastičnim, ambijentom i stanjem Bošnjaka/kinja u Bosni i Hercegovini. Svjedočimo da pokrivene Bošnjakinje u međuvremenu više ne mogu ulaziti  u sudske institucije Bosne i Hercegovine!? Pravni SDA eksperti, aferim. Ovdje dolazimo i do fantastičnog, veoma strpljivog, nenametljivog, izuzetno mudrog Tarika Čaršimamovića, osobe koje se sjećamo iz političkog ambijenta 1998. godine i afere SDA/PTT/Teloptic. Osoba je to koja je samo u jednom kratkom periodu bila na poziciji Generalnog direktora BH Telecoma (tada PTT-a BiH), a trenutno se nalazi na poziciji direktora za tehnologiju u Upravi BH Telecoma, ali osoba koja svojom harizmom i kroz godine sve većim i većim unutrašnjim utjecajem, spada u red ključnih, ako ne i najvažnijih osoba u BH Telecomu. Evidentno neupitna stranačka podrška koja uključuje i članove Vlade Federacije BiH, prije svih premijera Novalića i nekoliko njegovih savjetnika, bila je osnova kreiranja smjera djelovanja, cilja, kao i plana kojim to treba realizirati, jednom zauvijek završiti prodaju BH Telecoma. 

Šminkanje pred udaju

Prvi dio posla, vezanog za prekompoziciju i izmjene postojeće organizacione sheme su išle zadovoljavajućim tempom i u očekivanom smjeru, te su počele davati svoje rezultate. Tokom 2014. i 2015. godine ušlo se u neke ozbiljne zahvate kroz koje se ukidaju veoma robusne organizacione cjeline BH Telecoma i pridodaju Generalnoj direkciji, rade premještaji radnika, redefiniraju linije upravljanja, donošenja odluka  i slično. Treba znati da sve te aktivnosti i sav taj ogromni posao, bez obzira sa kojom namjerom se radi, donosi višemjesečne poremećaje u funkciji kompanije, usporavanje realizacije ciljeva, a time i do smanjivanja zadovoljstva korisnika, poslovnih partnera, vlasnika i utječe na komparativnu poziciju kompanije na tržištu. U konkretnom smislu to znači milionske gubitke koji nečim, nekada i nekome moraju biti opravdani i to će se desiti kad tad. Međutim, bez obzira na sve prethodno, čak i bez obzira na to da su takve intervencije bile potrebne i neophodne, čak i da se ne radi o razlozima uzrokovanim time što je mladu (BH Telecom) trebalo našminkati za udaju (prodaju), sve je to moralo, a nije, biti urađeno na zakonit način, moralo se za tako nešto imati sve neophodno, a kako se urađeno ne bi ni pod kojim okolnostima moglo dovesti pod znak pitanja ili bilo osporeno. U tom slučaju, a taj slučaj je, po našim informacijama, upravo ovaj, veoma je izvjesno da sav taj angažman koji jeurađen pod Zaimovićevom dirigentskom palicom može biti proglašen nezakonitim. Procjena štete koja na taj način može nastati prevazilazi mogućnosti naše analize pa je nećemo ni iznositi. U ovom trenutku, a zbog prethodno prezentiranog, ispade da je sva sreća da se nije ni pomišljalo na izmjene kojima bi se najveći  teret BH Telecoma sa jedne, a najvažniji politički dio BH Telecoma sa druge strane, sedam regionalnih direkcija, ukinuo. Tih sedam regionalnih direkcija je personifikacija rastrošnosti, pranja novca, uhljebljavanja političkog otpada, dupliranja poslova, nešto čije postojanje jeste isključiva želja politike koja upravlja BH Telecomom i koju ne zanima kolika je šteta na taj način načinjena.

Ili, kako objasniti informacije koje su vezane za više sudskih procesa koji će na ovaj ili onaj način definirati vlasništvo nad jednim dijelom dionica BH Telecoma? Dionica koje su u skoro svim susjednim državama proisteklim iz sličnog tradicijskog i apsolutno istog zakonskog, a skoro pa identičnog trenutno nametnutog ili preuzetog, svejedno, zakonskog okvira, dobile svoga vlasnika i zna se ko je. Ako znamo da je započeta  takva procedura, da je temljena na osnovama iz prethodne rečenice, da je u sudskom rješavanju već tri godine i da postaje sve bliže konačnom epilogu koji je suprotan namjerama i angažmanu ekspertnog tima zvanog Uprava BH Telecoma, kome ćemo adresirati, ponovo, višemilonsku štetu koja će(je) nastala?! U isti se kontekst može i mora se smjestiti pitanje ko je procijenio i odlučio da angažman u tom smislu, umjesto provedbe obaveza koje su definisane zakonima i drugim aktima, pa i proceduralno uređeni Statutom kompanije, umjesto u smjeru rješavanja usmjeri ka opstrukciji, čime se ušlo u sudski epilog koji, kako sada stvari stoje, na kraju može skončati samo na način kako je to u već pomenutim državama skončalo. To su desetine milona.

Možemo se pozicionirati i posmatrati razvoj događaja oko, kako smo to u prethodnom tekstu naglasili, Kolektivnog ugovora za područje telekomunikacija, koji je prestao da važi 14.11.2016. godine, a da oni kojih se taj Kolektivni ugovor najviše tiče, to ni ne znaju. Ovu smo informaciju provjeravali prethodnih dana i apsolutno je iznenađenje da se ni ne zna ili da se krije informacija šta je sve prestalo da važi 14.11.2016. godine. Prije nego postavimo ključno pitanje o ovome, bitno je naglasiti i to da ne postoji nijedan razlog da ne vjerujemo da je sva opstrukcija koja je rađena u tom smislu bila koordinirana da bi dovela do toga da se kupcu kompanije u narednom peridu pravi ušteda od više destina KM (nismo željeli realno predstaviti štetu koja će nastati pa smo je umanjili). A ključno pitanje je, pa jasno je, kome će biti adresirana šteta koja je nastala na taj način?

Nema dileme, Mirsadu Zaimoviću, jer on je ključna i najodgovornija osoba. Ono što će ostati tajna i što vjerovatno nikada nećemo saznati jeste međusobni odnos Zaimovića i Čaršimamovića i zaključak ko je kome stvarni šef. Naime, znajući snagu, pronicljivost i upornost, kao i sposobnost za diskretno djelovanje Tarika Čaršimamovića, vrlo je vjerovatno da je upravo on politički mentor Mirsadu Zaimoviću. To govore informacije iz političke baze koju je ova dvojka izgubila na posljednjim lokalnim izborima nakon kojih Zaimović, a nakon svega urađenog na pripremi prodaje kompanije, zauzima sasvim drugi kurs i počinje borbu za ostavljanje BH Telecoma u vlasništvu Federacije BiH. Čaršimamović je kroz godine provedene u vrhu kompanije nazapošljavao svojih bližih i daljih, kako rođaka tako i zemljaka, pa i one najbliže, iz rodbine naravno. Gubitak političke moći ih vodi ka tome da sve što je danas tako sutra ne mora biti, jer ako nemate politički utjecaj tada će novi vlasnik otpuštati, a otpuštaće mnogo i to upravo one koji nemaju političku podršku. Zbog toga nije trenutak, po njihovom mišljenju, da se firma prodaje. Na kraju krajeva ni oni nisu neki aman kadar da bi bili sigurni da ostaju u statusu zaposlenih, a bez toga, bar je za Zaimovića sigurno, nemaju gdje.

U prethodnom kontekstu se može shvatiti i nasrtaj Zaimovića na premijera Fadila Novalića i to, kroz ono što je ugledalo svjetlost javnog prostora, na istoj osnovi kao i odnos Čaršimamović-Zaimović. Zaimović je smatrao i to je (apsurda li?!) apsolutna istina da je on u političkom smislu nadređen Fadilu Novaliću, pa je, uz podršku Alme Čolo, kroz organe stranke kreirao novi odnos koji je suprotan dogovorenom prilikom dobijanja mandata. Vjerujemo da su postojala dva cilja - prvi zaustaviti prodaju i BH Telecom staviti potpuno pod svoju kontrolu, a drugi smijeniti Novalića i sebe nametnuti kao novog premijera.

U svakom slučaju Zaimović je, političkim žargonom, već razigran. To se vidi i kroz poteze Alme Čolo, koja mu je davala ekspertna mišljenja i nesebično na raspolaganje stavila i iskoristila sve svoje resurse, poznanstva i infrastrukturu, i utjecaj kojeg ima, sve dok nije procijenila kako će to ipak skončati ne onako kako je željela već onako kako je u skladu sa zakonima. Ode Alma u Federalno ministarstvo pravde, pa  će se od tamo braniti, a Mirsad je na ledu.

I ne bi ta borba koju vode oni, zajedno ili pojedinačno, bila pretjerano interesantna, međutim ipak oni “... gloginje mlate“, pa zbog toga zaslužuju obaveznu pažnju.

Ono što se ne bi smjelo desiti jeste da se interesi Federacije BiH, odnosno građana kao vlasnika, razigraju.

(TBT, T. H. )