DOM PUSTINJSKIH LOVACA NA BLAGO: Ove stijene čuvaju tajnu izgubljene drevne civilizacije Sahare

20.03.2017. u 04:51

CIVILIZACIJA

Stijene koje je oblikovao vjetar ukrašene su prahistorijskim crtežima koji prikazuju idilične prizore pastirskog života u Sahari


FOTO: (Profimedia)

Ko god se odluči da posjeti afričku državu Čad, obično ne propušta 15 metara visoke stijene koje se protežu pustinjom poput niza nebodera. Ovi stubovi predstavljaju ostatke planina koje je milionima godina oblikovao vjetar.

Prije samo par hiljada godina ova pustinja bila je idilični dom pastira. To nam je poznato zahvaljujući prelijepim, živopisinim crtežima koje su ostavili za sobom i na kojima su prikazani njihovi životi i njihova stada - jedini dokaz koji imamo o ovoj izgubljenoj civilizaciji.

Plato Enedi u sjevernom Čadu predstavlja najveći prahistorijski muzej pustinjskih stijena kome prijetnju za opstanak predstavljaju i čovjek i klima. Pored erozije, ova prirodna umjetnička djela usred pustinje nalaze se u rizičnom okruženju.

Na samo 160 kilometara sjeverno odavde, građanski rat u Libiji koji je započeo nakon Gadafijevog svrgavanja, još se ne smiruje. Na sjeveru i zapadu se Alžir, Mali i Mauritanija bore sa teroristima "Islamske države", a na istoku Južni Sudan je osvojio nezavisnost od Sudana, ali su ove dvije zemlje još uvijek u ratu.


FOTO: (Profimedia)

Strme litice kanjona Guelta Darhej, u svom udubljenju kriju zaliv iz kog se poje kamile, majmuni i koze. Među kamenjem, nađe se i pokoji krokodil. Mala populacija krokodila živi ovde zarobljena usred pustinje. Poput stijena, i oni su relikvije plodnije prošlosti kada je ova voda održavala u životu, pored pastira i njihovih stada, i životinjski svijet.

Temperature stijena su surovo visoke, a u podnožju kanonja stotine kamila utoljava svoju žeđ. Voda Guelta prepuna je izmeta, pa se ljudima ne preporučuje da je kozumiraju.

U dalekoj prošlosti, ovo mjesto bilo je usputna stanica nomada koji su prevozili razna dobra i robove iz zapadne Afrike do Arabijskog poluostrva. Po lokalnoj legendi, krokodili koji žive u kanjonu hranili su se ribom i nikada nisu napali čovjeka ili kamilu sve dok ih jedan francuski zoolog nije nahranio mesom i onda su u svoju ishranu dodali i meso sisara.

Blizu kanjona, stjenovite građevine poput pećine Grande Reparo koja podsjeća na katedralu prikazuju planinske ratnike u borbi i njihove kamile čije su noge prikazane u pokretu. Neke stijene prekrivene su šiljatim crnim kamenom i na njima se nalaze "Velike dame" iz Niola Doa - crteži žene sa krupnim zadnjicama čija su naga tijela prošarana cik-cak šablonom, a njihove glave podsjećaju na otisak prsta.

O ovim umjetničkim djelima malo se zna. Mnoge lokacije u pustinji nisu dostupne za motorna vozila pa se do njih mora doći pješke. Na takvim ekspedicijama postoji veliki rizik od toga da istraživači ostanu bez vode, pa se rijetko ko usuđuje na taj podvig.


(TBT, Economist, Newsweek.rs)