SUDAN JE OTVOREN ZA BUSINESS – ZA SADA: Obaminom naredbom oslabljene su sankcije na sudansku industriju

10.03.2017. u 04:45

BUSINESS

Od sudanskog predsjednika Omara al-Bashira, slavnog po prozivanju SAD-a u svojim govorima, u zadnje vrijeme dolazi pomirljiv ton.

 

FOTO: Getty Images

Od sudanskog predsjednika Omara al-Bashira, slavnog po prozivanju SAD-a u svojim govorima, u zadnje vrijeme dolazi pomirljiv ton. Kada je na snagu stupila zabrana Donalda Trumpa koja se tiče ulaska u SAD građanima sedam zemalja s većinski muslimanskim stanovništvom, uključujući Sudan, Njujorčani koji su izašli na proteste na međunarodnom aerodromu John F. Kennedy imali su više reakcija na samu zabranu od sudanske vlade. U Sudanu je obaveza prigovora pala na Abdel-Ghanija al-Naima, Bashirovog zamjenika ministra vanjskih poslova – ali ne suviše žestoko i tek nakon naglašavanja spremnosti Sudana „da nastavi dijalog i suradnju s Amerikom na svim nivoima.“

Kroz ovaj mlak odgovor nazirala se sasvim jasna poruka: iako Khartoum smatra zabranu jednom neugodnošću, nikako ne želi ugroziti nedavno ostvaren napredak ka normalizaciji svojih odnosa sa SAD-om. Nakon više od 20 godina hladnih odnosa, sudanska vlada je odlučna poništiti svoj status otpadnika – tako su studenti iz Sudana i vlasnici dozvole za trajni boravak zadržani na aerodromu bili primorani tražiti pomoć od Američke unije za građanske slobode. Karthoum nije imao namjeru dizati prašinu.

Razlog je što su prije Trumpove zabrane stvari krenule nabolje za Bashira, kojeg je Međunarodni sud pravde 2009. optužio za genocid. U zadnjim satima predsjedavanja, Barack Obama je potpisao izvršnu naredbu kojom se djelimično ukidaju ekonomske sankcije koje su bile na snazi od 1997. kada je Sudan došao u konflikt sa SAD-om zbog odobrenja boravka Osami bin Ladenu i drugim teroristima.

Obaminom izvršnom naredbom oslabljene su sankcije na sudansku industriju nafte i plina, odmrznut je dio sudanske imovine u SAD-u i dozvoljen je uvoz i izvoz određene odobrene robe i usluga. Ona je pak došla sa šestomjesečnim probnim periodom tokom kojeg Sudan mora poboljšati pristup grupama za pomoć, prekinuti bombardiranje područja u Darfuru i planini Nuba pod kontrolom pobunjenika, prestati s podrškom pobunjenicima u susjednom Južnom Sudanu i surađivati sa američkim obavještajnim službama.

Drugim riječima, Trumpova administracrija je u mogućnosti vratiti Sudan u kazneni prostor ukoliko ne bude zadovoljna vladinim ponašanjem u bilo kojem od ovih područja.

Slabljenje sankcija su zasigurno dobrodošle vijesti za ekonomiju u rasulu. U januaru je Centralni sudanski biro za statistiku prijavio da je inflacija porasla osmi uzastopni mjesec na 32,86%. Sudanska ekonomija je u problemima otkako se južna polovina zemlje otcijepila 2011. uzevši sa sobom najveći dio rezervi nafte. Prihodi vlade i oni iz inozemstva značajno i neočekivano su smanjeni nakon što su se sporazumi raspodjele prihoda sa Južnrim Sudanom raspali usred političkih nemira. Ovo, uz nedostatak pristupa međunarodnom frinansijskom sristemu, značilo je ozbiljno smanjenje vrijednosti domaće valute koje je vlada pokušala ublažiti zabranjujući jedne uvoze, a na druge namećući visoke tarife. Na kraju, sve je dovelo do rasta inflacije.

Potrošači tako kupuju na dnevnoj bazi, dovoljno za obrok, kako bi prehranili ukućane i sve tako dok im nestane novca. Ulični prodavači se plaše da će njihova roba istruhnuti prije nego se proda. Osim manjeg kruga političke i poslovne elite bliske režimu, svi drugi pate.

Teško je reći koliko se ovo može pripisati američkim sankcijama i koliko toga je rezultat lošeg upravljanja vlade – i jedno i drugo je uzelo danak na sudansku ekonomiju. Ali očekuje se da će Obamina izvršna naredba od 13. januara poboljšati sudbinu sektora poput proizvodnje, poljoprivrede i zdravstvene njege kojima silno trebaju nova oprema, tehnologija i ulaganja.

„Sankcije su na ekonomriju ostavile pogubne posljedice. Banke odbrijaju raditi sa sudanskim državljanima i privatni briznisi ne mogu čak obavljati ni međunarodne transfere,“ kazao je Amin Sid Ahmed, finansijski konsultant i ekonomist koji opsežno piše o režimu sankcija. „Kako onda kupiti naprimjer osnovna poljoprivredna sredstva? Kako kupiti lijekove koji spašavaju živote? Najviše ispašta običan čovjek s ulice koji ne gaji političke simpatije.“

Iz ovog razloga je poslovna klasa zdušno dočekala Obaminu izvršnu naredbu, čak i ako je obični Sudanac pozdravio ravnodušno, odavno umoran od vladinih obećanja da će se njihova ekonomska budućnost poboljšati. Ali slabljenje sankcija nije bilo senzacionalno kao što se očekivalo.

„Čak i otkako su sankcije djelimično oslabljene, banke su jako trome s mijenjanjem svojih pravila,“ kaže Mohamed Abelrahman, generalni menadžer Newtech Consulting grupe, firme iz Khartouma koja se bavi inženjeringom i koja ima projekte u 16 afričkih i bliskoistočnih zemalja.

Kazna međunarodnoj banci BNP Paribas od 8,9 mlrd. dolara zbog kršenja sankcija u Sudanu, Kubi i Iranu i dalje je velika briga finansijske industrije. Neke banke radije izbjegavaju rizik poslovanja u Sudanu čak i ako Obamina izvršna naredba čini poslovanje tehnički legalnim.

„Banke se plaše kazne i odbijaju suradnju sa sudanskim poslovima čak i kada ovi imaju račune u inozemstvu,“ kazao je Abelrahman.

Trumpova zabrana, izmijenjena verzija koja je ponovo nametnuta u ponedjeljak nakon što je federalni sudija spriječio vladu da implementira originalnu verziju, ne umanjuje slabljenje sankcija koje je ponudio Obama. Ipak, ona onemogućava Sudancima poslovanje u SAD-u.

„Prilično je teško voditi legitiman posao koji je dozvoljen Obaminom izvršnom naredbom od 13. januara pošto ni oni koji imaju validne vize koje je izdala američka vlada ne mogu ući u SAD i raditi,“ kazao je J. Peter Pham, direktor afričkog centra pri Atlantskom vrijeću, dodavši da će utjecaj slabljenja sankcija ovisiti dijelom o tome kako se implementira Trumpova zabrana.

Abelrahman kaže da zabrana može onemogućiti Newtech da preda svoje ponude za projekte koje finansiraju razvojne finansijske instritucije sa sjedištem u SAD-u, budući da njegovi uposlenici ne bi mogli dolaziti na sastanke. On već predviđa slične probleme i za druge sudanske firme čija će konkurentnost ispaštati.

„Ponavljam, ispaštaju građani; sudanska vlada je suverena i tako može pronaći način za kretanje novca i ljudi,“ kazao je.

Tokom režima sankcija nije trpjela samo ekonomija. Mladi ljudi su bijesni zbog ekonomske, diplomatske i kulturne izolacije nametnute Sudanu. Ono koji su mogli su otišli i tako doprinijeli još većem odljevu mozgova i općem postepenom nestanku građanskog društva.

Broj neuseljeničkih viza izdatih sudanskim državljanima za poslove, turizam i obrazovanje u SAD-u u malom je porastu otkako su sankcije nametnute: 2015. izdato ih je 5080 u poređenju sa 1997. godinom i 3362 izdate vize.

Zabrana putovanja prijeti svođenju ovog broja na nulu. Ali umjesto rješavanja problema odljeva mozgova, vjerovatno će doći do otuđenja među elitom. Uprkos želji iz Khartouma da ne dozvole da slabljenje sankcija propadne, zabrana putovanja u biti jača ideju da je Sudan kriminalna država i samim tim usporava punu normalizaciju odnosa sa SAD-om.

Zabrana također služi kao podsjetnik da je Sudan i dalje na listi State Departmenta „državnih sponzora terorizma“ uprkos činjenici da se većina američkih političara slažu da ova zemlja više ne zaslužuje biti na tom mjestu. Lista, koja se jedino može izmijeniti odobrenjem kongresa, poslužila je kao osnova zabrani koja je na meti imala sedam zemalja označenih ili kao „državni sponzori“ ili kao „utočišta“ terorizma. (Izmijenjena zabrana isključuje Irak.) Sve dok je Sudan na toj listi, ostat će otpadnik u očima međunarodne zajednice.

Za to vrijeme, život teče dalje u Sudanu, a narod popunjava praznine koje je napravila vlada svojim nesavjesnim postupcima i međunarodna izolacija. Veliki broj ljudi se čak ne može ni sjetiti kakav je bio život prije sankcija; tokom embarga stasala je cijela jedna generacija.

„Razvili smo toliko mehanizama za preživljavanje,“ kazala je Heba Mohamed, nezaposlena doktorica. „Teško je zamisliti da može biti drugačije.“

(TBT, FP, Prevela Jasmina Drljević)