OVAKO SE PISCI BORE ZA SLOBODU! Ljosa: Korupcija je najveća prijetnja slobodi

27.02.2017. u 05:28

KULTURA

Jedno društvo ništa ne demorališe toliko kao spoznaja da su čelnici koji su došli na vlast glasovima običnog naroda iskoristili svoj mandat da se obogate, oglušivši se o zakone i prezrevši demokratiju. Korupcija je, u današnje vrijeme, najveća prijetnja sistemu sloboda. Tragedija je u tome što se, kada većina bude nadomak uvjerenja da je liberalna demokratija jedini sistem koji garantira civilizirani razvoj, zajednički život i pravosuđe, protiv tog pozitivnog trenda uroti mahnita zavjera korumpiranih vladara


FOTO: Ljosa (Profimedia)

Jednoga dana treba podići spomenik brazilskoj kompaniji Odebrecht, jer nijedna vlada, firma ili politička partija nije toliko učinila za Latinsku Ameriku na otkrivanju korupcije koja izjeda njihove zemlje niti je, naravno, uložila toliko truda da to razglasi.

Priča o tome ima sve elemente dobrog trilera. Preduzetnik veteran Marselo Odebreht, vlasnik kompanije, osuđen na devetnaest godina i četiri mjeseca zatvora zajedno sa svojim izvršnim rukovodiocima, nakon što je proveo kratko vrijeme iza rešetaka, saopćio je policiji da je spreman ispričati sve marifetluke koje je počinio, kako bi mu smanjili kaznu. (U Brazilu to nazivaju "nagrada za osuđene"). Kada je počeo da govori, iz njegovih usta - kao i iz usta njegovih izvršnih saradnika - izašli su zmijski otrovi od kojih se zatresao cijeli kontinent, uključujući i sadašnje i bivše predsjednike. Gospodin Marselo Odebreht me podsjeća na mračnog Žila de Rea, hrabrog saborca Jovanke Orleanke, koji je, kada ga je Inkvizicija u Bretanji pitala da li je istina da je učestvovao u satanističkom činu sa italijanskim komičarem, rekao da jeste, i da je pritom silovao i zaklao više od tri stotine djece jer osjeća zadovoljstvo jedino kada čini takve strahote.

Kompanija Odebreht potrošila je oko osamsto miliona dolara na podmićivanje šefova država, ministara i funkcionera kako bi pobijedila na tenderima i potpisala ugovore koji su im, gotovo uvijek skandalozno precijenjeni, omogućavali da dobiju značajna sredstva. To se dešavalo prije dosta godina i oni možda nikada ne bi bili kažnjeni da među njihovim saučesnicima nije bio dobar dio direkcije Petrobrasa, brazilske naftne kompanije, koja je, kada je postala predmet istraživanja jednog neuobičajenog sudije, Serhija Mora - pravo je čudo što je još živ - otvorila Pandorinu kutiju.

Do sada je otkriveno da su tri latinoamerička mandatara umiješana u Odebrehtove prljave rabote: predsjednici Perua, Kolumbije i Paname. A spisak je tek načet. U najtežoj situaciji je bivši peruanski predsjednik Alehandro Toledo, kome je Odebreht platio dvadeset miliona dolara da bi oisgurao sporazum za dvije dionice Interokeanskog puta koji, preko amazonske prašume, spaja Peru i Brazil. Jedan sudija je Toledu, koji se nalazi van Perua u statusu bjegunca, dodijelio preventivnu zatvorsku kaznu u trajanju od osamnaest mjeseci dok se njegov slučaj ne istraži; peruanske vlasti su obavijestile Interpol; aktuelni peruanski predsjednik Kučinski pozvao je predsjednika Trampa da ga zamoli da isporuči Toleda Peruu (Toledo ima posao na Univerzitetu Stanford), a izraelska vlada mu je stavila do znanja da ga neće primiti na svoju teritoriju dok se situacija pravno ne razriješi. On zasada odbija da se vrati, tvrdeći da je žrtva političkog progona, u šta ne mogu povjerovati  ni njegove najvatrenije pristalice - a ostalo ih je vrlo malo. (...)


(TBT, Nedeljnik)