POBOŽNOST, VLAST I POLITIKA U TURSKOJ: Putujući primjerci Kur'ana iz Ankare

12.02.2017. u 14:51

REPORTAŽA

Ako prošlost ovih primjeraka Kur'ana može ukazati na kompleksniju vezu između islama i sekularizma nego što neko u Washingtonu može pojmiti, onda bi možda i oni na svoj način mogli pomoći.


FOTO: Laila Shikaki

Ko god danas u Washingtonu pokušava razumjeti vezu između religije i politike u Turskoj, za početak ne bi bilo loše posjetiti galeriju Sackler u muzeju Smithsonian. Do 20. februara je otvorena izložba „Umjetnost Kur'ana: Blago iz Muzeja turske i islamske umjetnosti“. Izloženo je nekoliko raskošno ukrašenih Kur'ana koje je sakupilo Osmansko Carstvo tokom njegove šestogodišnje vladavine većinom muslimanskog svijeta. Na primjerku kojeg je pronašao Sulejman Veličanstveni u grobu mongolskog vladara, iscrtani su zlatni medaljoni između kaligrafskih linija u više boja. Drugi, koji se iz nepoznatih razloga učio za spas duše Selima II, na sebi ima razigrane oblike lišća na pozadini ultramarin plave boje.

Osim što su izloženi primjerci neopisive ljepote, njihova prošlost također mnogo otkriva. Dok komentatori često modernu Tursku opisuju kao rastrganu između sekularizma i islamizma, ova izložba nesvjesno otkriva kompleksne načine na koje su se dvije ideologije oduvijek ispreplitale. U Turskoj, kao i drugdje, religija je važna čak i najsekularnijim vladama, a vlast tako ostaje važna i najpobožnijima.

Na web stranici Smithsoniana nalazi se set interaktivnih mapa sa „dalekim putevima“ koji prikazuju razne gradove odakle su izložene knjige donesene u Tursku i izložene u Muzej turske i islamske umjetnosti, gdje su sada trajno izložene. „Osmanski sultani, sultanije i veziri došli su do nekih od najdragocjenijih [Kur'ana]... ili su ih kupili ili su im darovani ili su bili dio ratnog plijena,“ pojašnjavaju kustosi, te su „ova, s ljubavlju čuvana, djela poklonili javnim i vjerskim institucijama kako bi iskazali ličnu pobožnost i vlast, ali i obezbijedili prestiž.“

Ako je neko zainteresiran za pobožnost i vlast u današnjoj Turskoj, novija historija ovih svetih spisa, koja ih je i dovela u Washington, jednako je fascinantna. U 20. i 21. st., kao u Osmanska vremena, vlasništvo, prijevoz i izložba čuvenih primjeraka Kur'ana i dalje iskazuje sve: od odanosti i savremenosti do ponosa nacije.


FOTO: Laila Shikaki

Krajem 19. st. vođe Osmanske države doživjele su kako njihovo, nekad veliko carstvo, proždiru nacionalističke pobune i evropska prisvajanja teritorija. Da bi spriječili te gubitke, sultan Abdulhamid II je pokušavao ojačati carstvo kombinacijom centralizacije, modernizacije i islamskog pijeteta. U isto vrijeme kada je vlada gradila nove željezničke pruge i postavljala telegrafske vodove kako bi održala cjelovito carstvo, Abdulhamid je privukao pažnju na svoju ulogu halife kako bi osvojio naklonost njegovih muslimanskih podanika. Gradnja jače države i težnja ka boljem religijskom autoritetu ponekad su išli ruku pod ruku. Početkom 1900-ih, na primjer, Abdulhamid je počeo gradnju željezničke pruge od Istanbula do Meke. Osmanskom retorikom, projekt je služio kao način da se olakša prijevoz hodočasnika u islamski sveti grad. Pored toga, kao što bi Amerikancima moglo biti poznato iz Lawrencea od Arabije, željeznička pruga je također trebala pomoći carstvu da proširi svoju vojnu moć na udaljene i moguće pobunjeničke provincije.

Otkud onda primjerci Kur'ana? 1908., osmanski revolucionarni vojni oficiri, poznati kao „Mladi Turci“, preuzeli su kontrolu nad carstvom. Sultan je na vlasti ostavljen prosto kao figura, a oni su nastavili svoju politiku gradnje države uz naglasak na turski nacionalizam i sekularnu modernizaciju. Nekoliko godina nakon dolaska na vlast, ova nova vlada je počela sakupljati najljepše primjerke Kur'ana u carstvu – koji su i dalje bili u posjedu džamija, grobnica i vjerskih organizacija kojima su ih prethodni sultani darovali – za izlaganje u novom muzeju glavnog grada imperije. 


FOTO: Laila Shikaki

Stvaranje ove kolekcije, čiji dio je sada izložen u Smithsonianu, bio je čin i sekularizacije države i javnog pijeteta. U najbukvalnijem smislu, država je preuzimala kontrolu nad važnom religijskom imovinom i uzimala je iz ruku vjerskih institucija. Sakupljanje značajne imovine svih vrsta u nacionalnim muzejima shvaćeno je i kao nešto što su vlade morale uraditi žele li biti moderne, civilizirane i evropske. Ali u isto vrijeme, ovaj poduhvat je predstavljen kao slavljenje islamskog identiteta carstva, te je ceremoniji otvaranja Muzeja islamskih fondacija prisustvovao i šejh-ul-islam Urguplu Hayri Efendi, koji je bio na čelu osmanskog vjerskog establišmenta.

Nakon poraza Osmanlija u Prvom svjetskom ratu, Mustafa Kemal Ataturk je nanovo izgradio ono što je preživjelo od carske vlasti i teritorije kao Republiku Tursku. Ideologija nove Ataturkove države tada je bila još više fokusirana na turski nacionalni identitet, a manje na religiju, ali u vladinom pristupu izlaganja religijske umjetnosti, zadržan je kontinuitet, ali uvedena i promjena.

Istanbulski Muzej islamskih fondacija ubrzo je postao Muzej turske i islamske umjetnosti. Novo ime je više isticalo ono „tursko“, ali je islam još uvijek bio tu. Dok se Ataturk posvetio sekularizaciji Turske, ukrašeni osmanski primjerci Kur'ana su više bivali, u službenoj retorici, dokaz turske umjetničke genijalnosti, a ne islamskog pijeteta. Bez obzira na to, ovaj novi jezik je omogućio režimu, kao i nekim njegovim pobožnim pripadnicima, da nastave odavati počast kontinuiranoj ulozi vjere u novom identitetu države.


FOTO: Laila Shikaki

Danas, značenje osmanskog Kur'ana je i dalje fleksibilnije nego što možda izgleda. U januaru 2002., jedan je stigao do Washingtona u specifičnim okolnostima. Turski premijer Bulent Ecevit, intelektualac ljevičar i odani sekularist, američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu poklonio je maleni Kur'an iz 16. st. Nakon 11. septembra, poklon se činio ispraznom gestom sekularnog vođe većinski muslimanske zemlje koja je nastojala islam odvojiti od terorizma. Za Ecevita, koji je u drugačijem kontekstu podsjetio Amerikance da su Turci, „sviđalo se to nekom ili ne“, muslimani, i da je Kur'an potvrda stvarnosti koliko i slavljenje vjere.

Nije iznenađenje da je sadašnja izložba u Smithsonianu islamističkoj vladi predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana omogućila slavljenje vjere gdje je islamski sadržaj Kur'ana naglašen uz njegovo umjetničko naslijeđe. Još fascinantnije, izgleda da je izložba Erdoganovim sekularnim rivalima pružila priliku da se priključe. Uz tursko ministarstvo turizma, sponzor izložbe je grupacija Dogan. Kao dio turske, tradicionalno sekularne, poslovne zajednice, Aydin Dogan bio je vlasnik nekoliko štampanih medija koji su nekad kritizirali Erdogana. Nizom politički motiviranih legalnih poteza, od višemilionske kazne za porez do hapšenja visokopozicioniranih uposlenika, vlada je ustrojila Doganov posao. Činjenica da je jedan sekularni biznismen finansijski podržao ovakvu postavku u muzeju iscrtava konture Erdoganovog uspjeha u kombiniranju moći i pobožnosti te uključivanju nekadašnjih rivala u svoj novi režim.

Kako posjetioci Smithsoniana mogu saznati, širom islamskog svijeta Kur'ani su se običajno uručivali kao diplomatski pokloni kako bi se politički i vojni savezi učvrstili. Ovi trenutno izloženi, godinama su služili za uspostavljanje veza između Osmanlija, Safavida, Abasida, ismailija, Mongola i memluka. Imajući u vidu niz bilateralnih izazova s kojima se danas suočava tursko-američki savez, ovim odnosima sigurno bi dobro došlo poboljšanje. Ako prošlost ovih primjeraka Kur'ana može ukazati na kompleksniju vezu između islama i sekularizma nego što neko u Washingtonu može pojmiti, onda bi možda i oni na svoj način mogli pomoći.


(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)