POSAO SNOVA: Svemirski đubretar

28.01.2017. u 18:15

BUSINESS

Tokom posljednjih pola stoljeća niska Zemljina orbita toliko se napunila otpadom da naučnici upozoravaju na sve veću opasnost od sudara smeća sa satelitima i letjelicama s ljudskom posadom. Ratno zrakoplovstvo SAD prati oko dvadeset tri hiljade komada svemirskog otpada dovoljno velikih – deset ili više centimetara – da se detektuju sa Zemlje

FOTO: (Profimedia)

Neugledna industrijska zona puna skladišta i fabrika djeluje kao pravo mjesto za tokijsko sjedište "Astroscale", kompanije koja želi da uđe u posao uklanjanja smeća.

Posjetioci tek kada uđu, mogu da vide da njen osnivač Miconobu Okada teži da bude nešto više od običnog đubretara. Na vratima sale za sastanke su slike planeta. U jednom uglu su kopije satelita. Okada pozdravlja goste u tamnoplavoj majici sa sloganom svoje kompanije: "Svemirski čistači".

Ovaj preduzetnik želi da stvori prvu kompaniju za prikupljanje najnepristupačnijeg mogućeg smeća: potrošenih dijelova raketa, nepomičnih satelita i drugog otpada zaostalog iznad Zemlje otkako je "Sputnjik" uveo čovječanstvo u svemirsko doba. Osnovao je kompaniju prije tri godine uvjeren da se svemirske agencije ne bave tim problemom koji bi po njegovom mišljenju mnogo brže riješila mala privatna kompanija podstaknuta mogućnošću zarade.

"Da se razumijemo, uklanjanje smeća nije dovoljno seksi da svemirske agencije ubijede poreske obveznike da daju novac", kaže četrdesettrogodišnji Okada koji je kompaniju otvorio u Singapuru zbog dobre poslovne klime, ali koji svoju letjelicu gradi u rodnom Japanu gdje ima više inženjera.

Tokom posljednjih pola vijeka niska Zemljina orbita toliko se napunila otpadom da naučnici upozoravaju na sve veću opasnost od sudara smeća sa satelitima i letjelicama s ljudskom posadom. Ratno vazduhoplovstvo SAD prati oko dvadeset tri hiljade komada svemirskog otpada dovoljno velikih – deset ili više centimetara – da se detektuju sa Zemlje.

Naučnici smatraju da u svemiru ima oko deset miliona manjih djelića, raznih vijaka ili komada smrznutih sredstava za hlađenje motora, koji se ne mogu uočiti s tla. Čak i najmanji komadić kreće se u orbiti dovoljno brzo da se pretvori u smrtonosni projektil. Godine 1983. svemirski šatl "Challenger" vratio se na Zemlju s rupom veličine zrna graška na vjetrobranskom staklu nastalom od udara ljuspice boje.

Porast saobraćaja povećava opasnost od sudara koji bi mogao da poremeti komunikacije, kao što se desilo 2009. kada je napušteni ruski vojni satelit udario u američki privatni komunikacijski satelit i izazvao kratak prekid satelitskih telefonskih veza.

Što je još gore, svaki takav sudar stvara oblak šrapnela koji mogu izazvati lančane sudare i onemogućiti kretanje niskom orbitom.

Miconobu Okada objašnjava da je stvorio dvofazni plan za zaradu od uklanjanja otpada. Njegova kompanija prvo namjerava da satelit od dvadeset tri kilograma zvani IDEA OSG 1 lansira sljedeće godine na ruskoj raketi. Letjelica će nositi table za mjerenje broja sudara čak i s komadima otpada manjim od milimetra. "Astroscale" će na osnovu tih podataka sastaviti prvo podrobnu mapu gustine otpada na raznim visinama i lokacijama koju će kasnije prodati satelitskim operaterima i svemirskim agencijama, govori Okada.

"Moramo da ostvarimo zaradu u prvoj fazi, prije samog uklanjanja otpada, kako bismo dokazali da smo komercijalni", kaže on i dodaje da je već prikupio četrdeset tri miliona dolara od ulagača.

Godine 2018. "Astroscale" će lansirati letjelicu ELSA 1, veću od prethodne, opremljenu senzorima i mogućnostima manevrisanja kako bi mogla da presreće otpad.

Kompanija se odlučila za lak i jednostavan način prikupljanja svemirskog otpada – lijepak.

U saradnji s jednom japanskom hemijskom kompanijom "Astroscale" pokušava da stvori lijepak kojim bi pokrila ravnu površinu veličine tanjira na satelitu ELSA 1. Letjelica će udarati u dijelove otpada koji će se lijepiti za nju i ona će ih odnijeti iz orbite. Na povratku će i satelit i otpad izgorjeti.

Okada kaže da je za smanjenje troškova cijene koja bi iznijela desetine, možda i stotina miliona dolara, neophodno smanjenje težine satelita. Objašnjava da će lijepak težiti svega nekoliko desetina grama, a da su njegovi inženjeri pronašli način da težinu letjelice smanje na ispod devedeset kilograma, što je mnogo manje od drugog predloženog satelita.

"U Sjedinjenim Državama svemirske inženjere mnogo više zanima rad na misijama na Marsu nego uklanjanje smeća", kaže Okada. "Japan nema toliko zanimljivih svemirskih misija, pa su inženjeri zainteresovani za moju ideju."


(TBT, NYT, Autor Martin Fakler)