POVRATAK EKONOMSKOG SOCIJALIZMA Huebner: Godinu u koju smo ušli obilježit će ekonomski nacionalizam

13.01.2017. u 08:32

KOLUMNA

Planovi za napuštanje različitih oblika neoliberalizma i približavanja ekonomskom nacionalizmu već su spremni – ne samo u SAD, već i širom Evrope

Piše: Kurt Huebner, thebosniatimes.ba

Prošla godina je bila loša na više načina, a 2017. bi mogla biti još gora. Sudeći po kabinetu strave i užasa koji sastavlja novoizabrani predsjednik Trump i pretpostavljajući da je spreman da ispuni obećanje iz kampanje i po svaku cijenu dokaže da će biti predsjednik kao nijedan drugi, Washington bi uskoro mogao postati prijestolnica zla, na izvjestan način.

Politički komentatori sa ljevice su političke i ekonomske događaje dugo analizirali koristeći koncept neoliberalizma. U središtu tog koncepta je ideja da jedino nesputano funkcioniranje tržišta može osigurati ekonomski rast, radna mjesta, dohodak i bogatstvo. Ukidanje „birokratskih ograničenja“, ne samo u regulaciji trgovine, već i u domenama zaštite životne sredine, tržišta rada i finansijskih usluga, bilo je glavno obilježje svih neoliberalnih projekata u svetu zapadnog kapitalizma. Tome se sada bliži kraj. Godinu u koju smo ušli obilježiti će ekonomski nacionalizam u kojem će grube fiskalne mjere za poticanje rasta biti udružene s merkantilističkim i protekcionističkim politikama postavljanja prepreka ne samo protoku roba i usluga, nego i radne snage.

Planovi za napuštanje različitih oblika neoliberalizma i približavanja ekonomskom nacionalizmu već su spremni – ne samo u SAD, već i širom Evrope. Zasad se ekonomski nacionalizam otvoreno primjenjuje samo u Mađarskoj, mada ni Poljska ne zaostaje mnogo. U veći dio evropskih društava ekonomski nacionalizam još nije stigao i zasad ga zastupaju samo opozicione populističke partije. U optimističkom scenariju, situacija bi mogla ostati nepromijenjena i u 2017. Pobjeda Alexandera Van der Bellena na predsjedničkim izborima u Austriji pokazuje da je možda još uvijek moguće spriječiti uvođenje političkog populizma i ekonomskog nacionalizma kao zvaničnih državnih politika. Drugi smatraju da ovaj ishod treba tumačiti kao izuzetak od pravila, kao prolazno odstupanje od sve jačeg trenda populizma, i tvrde da će Partija slobode zapravo imati koristi od Van der Bellenove pobjede, jer će je glasači još odlučnije podržati na opštim izborima koji pobjedniku daju stvarnu moć za sprovođenje promjena.

Evo mog scenarija iz noćnih mora. Vjerovatno nisu potrebni novi teroristički napadi poput onih u Nici i Berlinu da bi Partija za slobodu (PVV) Geerta Wildersa osvojila najviše glasova u Holandiji na izborima u martu. PVV možda neće imati većinu, ali biće u poziciji da formira vladu koja će iskoristiti raširen otpor prema EU i zajedničkoj valuti. Tako će se pripremiti teren za održavanje referenduma o članstvu u evrozoni 2018, a vlada koju predvodi PVV će već 2017. početi da primjenjuje one dijelove svog projekta ekonomskog nacionalizma koji se mogu sprovoditi donošenjem odluka na nacionalnom nivou.

Ohrabreni tom pobjedom, u odsustvu političke alternative na ljevici, glasači u Francuskoj će izabrati Marine Le Pen za prvu francusku predsjednicu i tako pripremiti teren za uvođenje ekonomskog nacionalizma, što će biti velika promjena za Republiku i sva postignuća 60 godina evropskih integracija. Predsjednica Le Pen će raspisati referendum o euru i početi da sprovodi poteze kojima se francuski radnici štite od međunarodne konkurencije. Antiislamistička politika će osigurati široku podršku javnosti za takvu promjenu kursa. U Italiji će se nastaviti sukobi Evropskog savjeta i italijanske vlade oko problematičnog bankarskog sektora. Pokušaji da se zaobiđu stroga pravila EU samo jačaju anti-EU raspoloženje, a Pokret pet zvezda će postati najjača partija u zemlji. Ekonomski populizam i protivljenje zajedničkoj valuti će steći većinsku podršku i Italija će se priključiti nizu zemalja koje žele da odustanu od eura.

Poslije svega toga zamislit će se i glasači u Njemačkoj – jednoj od zemalja koje najzdušnije podržavaju EU – a kancelarki Angele Merkel i Socijaldemokratskoj partiji neće biti lako da vode kampanju dok birači gledaju kako zemlja gubi jednog po jednog partnera u Evropi, da bi na kraju vjerovatno ostala jedini neto finansijer sve manje Evropske unije. Evropski stub njemačke političke ekonomije je ugrožen. Već u martu će se zahuktati pregovori o razlazu sa Britanijom, a strategija Komisije, koja želi da maksimalno podigne cijenu izlaska, naći će se pred ozbiljnim teškoćama zbog sve dubljih pukotina u samoj Evropskoj uniji. Što je veći broj zemalja koje dovode u pitanje euro i Evropsku uniju, to će cijena koju će Britanija na kraju platiti biti niža, a projekat evropskih integracija će izgledati sve manje privlačno.

Promjene u EU teku paralelno sa dramatičnim promjenama politika u SAD. Trumpova administracija bi pad vrijednosti eura mogla protumačiti kao još jedan dokaz europskog merkantilizma i uzvratiti mjerama trgovinske politike zbog kojih će se izvozno orijentirane ekonomije Njemačke i Holandije naći pod velikim vanjskim pritiskom. To je početak politike uzvratnih udara, što će dovesti do dalje dezintegracije, i na globalnom i na regionalnom nivou. Trgovinski i valutni rat koji se sprema pružit će dodatne podsticaje za pribjegavanje politikama ekonomskog nacionalizma (kao da ih već nema dovoljno).

Na sreću, ništa od toga se ne mora dogoditi – dovoljno će biti da glasači tako odluče. Možda će se političke odluke ponovo donositi na osnovu činjenica. Možda će se pojaviti alternativna rješenja za probleme koje su proizveli različiti oblici neoliberalizma u posljednjih 20 godina. Ja ću još jedno vrijeme nastaviti da sanjam…


( TBT, Social Europe)