POLEMIKA O ISUSU Abedpour: Da, Isa bijaše spasitelj, ali...

11.01.2017. u 05:25

RELIGIJA

On nije došao da bi kazao kako je on sin Božiji, pa kako bi onda dvije hiljade godina bile vođene teološke rasprave i izvođeni argument o tome. On nije došao da bi ljude pozvao na trpljenje zuluma, već da bi ih oslobodio zuluma i robovanja ikome drugome osim Bogu jedinome


FOTO: (public)

Crkva stoljećima govori o Isau kao oduvijek i zauvijek živom, o tome kako je on i Stvoritelj i stvorenje, kako je u njemu sve stvoreno, kako sve što je na nebesima i na Zemlji, vidljivo i nevidljivo, sva carstva i prijestolja, sve vlasti i moći, postoji zahvaljujući njemu i radi njega;  kako je on bio prije svega i jeste zauvijek, kako sve drugo po njemu postoji i o njemu ovisi, kako je on apsolutni znalac, otjelovljenje Božije, kako je on Lice Boga neviđenog i prvorođenik svega postojećeg; kako je on dijete Božije i ko god ljubi boga, ljubi i dijete Njegovo, kako je on gospodin svih ljudi i pastir i biskup ljudskih duša, predvodnik i upotpunitelj vjerovanja, gospodin spasenja, sudac ljudima, gospodar dana subotnjega, riječ Božija. Stoljećima se zbori o Isau koji se žrtvovao kako bi nas s Bogom pomirio. Stoljećima nam crkva poručuje:  Isaovo rođenje je izbavljenje od tereta grijeha kojeg nosimo. Je li se Isa rodio d abi naš teret na svoja ramena uzeo? Ili da bi nas, ljude, od robovanja zulumćarima našeg vremena  i egu našem pokvarenom oslobodio?

Mi stoljećima ne govorimo ništa o Isau koji je rođen u Palestini, u burnim vremenima Rimskoga carstva, i koji je ustao protiv tlačiteljske rimske vlasti. Ne govorimo o Isau rođenom u Nazaretu koji je ustao protiv svećenstva svoga vremena. Ne govorimo o tom skromnom isposniku koji se suprotstavljao služničkom svećenstvu  i monaštvu. Malo govorimo o tome kako je Isa stao protiv onih svećenika svoga vremena koji su bez prava ikakvoga jeli imetke svoje pastve, baš kao što i danas imamo takvih duhovnih pastira na svim stranama.  Nisu to bili tada, niti su sada, istinski vodiči na putu k Bogu, već ljudi koji  svojim postupcima odvraćaju pastvu od toga puta. Da, malo govorimo o krvoločnom i zločinačkom pohodu tadašnjih Rimljana na svetu zemlju palestinsku i njezinoj okupaciji, te o otme kako su tamošnji židovski monasi i svećenici pristajali na tu okupaciju. Bojimo se da ne poremetimo mir Rimljana našeg doba, onih koji su polovicu svjetskoga stanovništva u siromaštvo odveli i vladaju služeći se ratovima, sukobima i krvoprolićima.  Ne govorimo ni o tobože kršćanskim vlastima i moćnicima koji bez ikakvoga zadubljivanja nad Isaovim naukom, služe se imenom njegovim kako bi mase prevarili. Smije se samo o onom Isau govoriti koji nam poručuje da kad primimo šamar u jedan obraz, okrenemo i drugi. O Isau koji nas uči da šutimo i trpimo. Malo ko spominje Isaa koji je, prema Matijinom evanđelju, rekao: Ja nisam došao radi mira, došao sam s mačem!”

Da, Isa bijaše spasitelj. Ali, ne samo propovjednik ljubavi i lijek za uspavana srca potlačenih ljudi. On nije došao da bi kazao kako je on sin Božiji, pa kako bi onda dvije hiljade godina bile vođene teološke rasprave i izvođeni argument o tome. On nije došao da bi ljude pozvao na trpljenje zuluma. Već da bi ih oslobodio zuluma i robovanja ikome drugome osim Bogu jedinome.

To je onaj Isa koji ovako zboraše:

…Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti….

..Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti….

…Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? (4) Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? (5) Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!..

Stoljećima ostade nekazano zašto su tadašnje vlasti, i vjerske i svjetske, bile protiv Isaa? Ta, ako je zaista njegova poruka bila poruka mirenja sa zulumom i strpljivim podnošenjem nepravde, njima je najviše odgovarao!? Zašto su  progonili, ne samo njega već i sljedbenike njegove nakon njega? Stoljećima se govori o Isaovom čudotvorstvu, ali malo znamo smisao značenja njegova pojavljenja. Govorio je sljedbenicima svojim:

…Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji…

Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu…

…Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima….

Isa o kojemu manje zbore crkveni oci onaj je Isa koji, poput, vjeronavjestitelja prije njega, pozivaše na slijeđenje vjere oca Ibrahima, pozivaše na ljubav, radost i kroćenje strasti. On se nije zalagao samo za reform vjerskoga nauka, već i za reformu društva i oslobađanje od Rimske vlasti.

Kako svojedobno reče Imam Homeini, “sve je u vezi s Isaom čudesno. Jedno je čudo njegovo rođenje od majke djevice, drugo je čudo govor njegov u kolijevci, a treće je čudo mir, čistota i duhovnost koje je donio čovječanstvu.”  On je došao da bi poveo čovjeka a višem svijetu; da bi ozbiljno navještenja prethodnih mu vjeronavjestitelja; da bi pokazao kako je za postizanje mira potrebno suprotstavljanje laži, zlu i nepravdi, kao i samoodricanje i lišavanje vlastitoga egoizma.

I, da, Isa nas je podučio da “prema drugima postupamo onako kako bismo željeli da se prema nama postupa”.

Neka je svim ljudima željnim ljubavi, pravde i radosti, sretan Dan Isaova rođenja.


(TBT, Autor Saeid Abedpour)