TUMAČENJE AFRIČKE KULTURE I DUHOVNOSTI Đurđević: I semitski i keltski jezici dolaze iz Afrike

07.01.2017. u 01:48

INTERVIEW

Samostalni istraživač, historičar i poliglota iz Hrvatske, koji živi u talijanskom Bergamu, Nenad M. Đurđević, proveo je dosta vremena u Africi otkrivajući na licu mjesta poveznice drevnih afričkih kultura sa skoro svim tekovinama današnjice


FOTO: Đurđević (TBT)

Jasan je smisao stare izreke o tome da 'historijat pišu pobjednici.' Politički, vojni ili imperijalni „pobjednici“ to često rade kroz javno manipuliranje i sofisticirano nametanje.  Među najvećim žrtvama namjerne manipulacije znanjem o kulturama, prošlosti, civilizacijama i znanju, jeste Afrika. Zašto baš Afrika?

Za početak, sjetimo se da svi, kao po nekoj inerciji, prihvatamo to da je Afrika sinonim za siromaštvo i zaostalost, a Evropa i veći dio zapadne hemisfere sinonim za napredak i materijalno bogatstvo. Rijetko će se ko upitati zašto je to tako, a još rjeđe da li je baš uvijek tako bilo. Zato je revizija civilizacijske i kulturne prošlosti neophodna. Samostalni istraživač, historičar i poliglota iz Hrvatske, koji živi u talijanskom Bergamu, Nenad M. Đurđević, proveo je dosta vremena u Africi otkrivajući na licu mjesta poveznice drevnih afričkih kultura sa skoro svim tekovinama današnjice. On je istraživanja obavio u saradnji sa preminulom profesoricom Catherine Obianuju Acholonu, koja je ispred Centra za Afričke Studije – CARC, odradila veliki posao u korist rasvjetljavanja kulturnog porijekla skoro cijelog čovječanstva. Kroz nekoliko njenih knjiga, prije nego je preminula 2014 godine, uspjela je ponuditi konkretne argumente o nepravedno zapostavljenom području Zapadne Afrike. Ovo područje su zapostavili mnogi zapadnjački naučnici, arheolozi, historičari, pisci, novinari. Eurocentrična javnost i svjesno i nesvjedno sakriva ili potiskuje većinu podataka o porijeklu raznih kultura, nauka i duhovnih otkrića koji bi mogli dovesti u pitanje takzvanu, i globalno nametnutu, teoriju o 'superiornosti' sjeverozapadne hemisfere i svih imperija nastalih na Zapadu. Čak i prenaglašeno korišteni mitovi o svetom Gralu, narativno su presađeni u zapadnu geopolitiku, čineći kulturološko isključivim skoro sve legende o tome. Zašto je to tako, i koji su novi/stari dokazi o afričkom porijeklu svih nas, detaljno nam je pojasnio Nenad Đurđević u ovom razgovoru. Kada je u pitanju tumačenje drevnih simbola, ni bosansko područje nije isključeno iz veze sa starom Afrikom. Osim teorijskih i pismenih argumenata, u svojim istragama Đurđević je pronašao, te na svjetlo dana iznio, i mnoge materijalne dokaze o potrebi za novim tumačenjem i afričke i svjetske povijesti, naročito kulture i duhovnosti.

Objasnite rad profesorice Acholonu, afričku kulturu Igbo i dešifriranje Ogamovog pisma?

Profesorica Catherine Obianuju Acholonu (1951-2014), bila je nigerijska književnica, autorica više od 16 knjiga, predavač za afričke kulturne i rodne studije i vodeća istraživačica afričke prapovijesti s posebnim osvrtom na pripadnike naroda Igbo.

Njezin istraživački rad je obuhvaćao analizu drevnih natpisa u kamenu, pećinske umjetnosti, lingvističku studiju drevnih simbola i komunikacijskih medija afričkog kontinenta. Znanstvene dokaze koje je prikupila u više od dvadeset godina istraživačkog rada, su stvorili vrlo hrabar i uvjerljiv slučaj za reevaluaciju i ponovno pisanje svjetske povijesti koji bi osigurao nedvojbeni doprinos autohtonih Afrikanaca civilizaciji čovječanstva.

Glavna teza profesorice Acholonu je, da je Stari Egipat bila glavna postaja odakle se zapadnoafrička kultura Kwa (Kush) eksportirala u ostatak svijeta. Analiza prapovijesne arheologije Sumera i semitskih jezika kao što su akadski, sumerski i kanaanski, pokazuje da svi bez izuzetka potiču od Igbo jezika i da su najraniji stanovnici Sumera imali Igbo stil života s obzirom na religiju, arhitekturu, odjeću, imena i mnogo drugog.

Igbo je jedan od najvećih naroda u Africi koji pretežno živi u jugoistočnoj Nigeriji oko najveće afričke rijeke Niger, ali se pripadnici ovog autohtonog naroda mogu također pronaći u većem broju u Kamerunu i Ekvatorijalnoj Gvineji. Korijeni naroda Igbo bili su predmet mnogih nagađanja, ali je ozbiljnija studija o ovoj temi provedena samo tijekom posljednjih 50 godina.

Narod Igbo, s nizom drugih Niger-Kongo jezika, je pripadnik grupe Kwa jezika, koji uključuje etničke grupe Yoruba (Nigerija), Edo (Benin), Ashanti (Ghana) i druge. Lingvisti i povjesničari se slažu da je riječna dolina Niger-Benue u Zapadnoj Africi bila mjesto raspršivanja Kwa jezika originalne jezične porodice Niger-Kongo prije 6,000 godina, dokistorijsko-etimološka studija profesorice Acholonu pokazuje da je Igbo jezik u biti proto-Kwa jezik iz kojeg potiče jezična porodica Niger-Kongo.

Riječ Kwa/Qua, koja u Igbo jeziku znači "Veliki Bog," je etimološki vezana za riječ Kwa/Ka-dmon ("Besmrtni Čovjek") u židovskoj Kabali. S obzirom da je Igbo jezik bio jedinstveni jezik već 4,000 godina p.n.e., doznajemo da je Igbo koncept božjeg i besmrtnog čovjeka puno stariji od hebrejskog jezika i izraelske kulture, a njegov izvor nalazimo u Igbo jeziku.

Naravno, tvrdnja o Igbo podrijetlu jezika, kulture i civilizacije nije isključivo utemeljena na govornom jeziku, nego i na jednako uvjerljivoj činjenici da među otkrićima s arheološkog lokaliteta Igbo-Ukwu ("Veliki Igbo") nalazimo natpise na keramičkim i brončanim artefaktima koji pokazuju markantne sličnosti s antičkim natpisima Bliskog istoka (egipatski i kretanski hijeroglifi, drevna pisma poput hetitsko, staro feničansko, sumersko, proto-palestinsko, itd.).

Natpisi s arheološkog lokaliteta Igbo-Ukwu ali i drugih praistorijskih nalazišta u Africi, su također podupirani mitologijom i pisanim zapisima starih egipćana, sumera, dravida, jevreja i naravno Kwa naroda Nigerije koji ukazuju na postpotopsko Igbo podrijetlo civilizacije.

O afričkom podrijetlu pisane riječi i prvog alfabeta poznat pod imenom protosinajsko pismo, od kojeg potiču sve ostali alfabeti poput feničanskog, jevrejskog, grčkog, latinskog i etrurskog, svjedoči također činjenica da gotovo sve znakove protosinajskog pisma nalazimo u starosjedilačkoj tradiciji bojanja tijela. Centralnoafrički Pigmeji, koji su jedan od najstarijih naroda na svijetu, još danas ucrtavaju znakove protosinajskog pisma u koru od drveta koju koriste za proizovodnju tradicionalne odjeće.

Istraživanja također ukazuju da su znakovi kao što je X, koji predstavlja arhaični oblik jednakokrakog križa i simbol boginje majke (zemlje); he, koji podsjeća na ljudsku figuru s udignutim rukama a simbolizira besmrtnost, od kojeg potječe likovni prikaz uskrsnutog Isusa Krista i način molitve u slobodnoj formi s uzdignutim rukama; tet (krug sa križem u sredini) i theta (krug sa točkom u sredini), su svi primjeri drevnog pisanja u kodu koje su antičke civilizacije poput feničanske il grčke nasljedile od starosjedilačkih naroda afričkog kontinenta.

U skladu s navedenim činjenicama, ne treba iznenaditi da je dešifriranje Ogamovog pisma bilo moguće zahvaljujući istraživačkom radu profesorice Acholonu, koja je uspjela dokazati da najstarije korijene Ogamovog pisma nalazimo upravo u Zapadnoj Africi.

Ogamovo pismo, koje je korišteno u dalekoj prošlosti sa strane ranih avanturista diljem svijeta, uglavnom je poznato kao najraniji oblik pisanja i komunikacije Britanskih otoka i skandinavskih zemalja, gdje antičke tradicije svjedoče da je Ogamovo pismo uvedeno od svećeničke klase starih Druida, koji su prema starosjedilačkim tradicijama otočja bili afrički patuljci i čarobnjaci. Uistinu, riječ Druid potječe od Igbo riječi Duru-Idu ("Crni Gospodar").

Natpisi Ogamovog pisma pojavljuju se kao gravure na tisuće kamenih monolita rasuti diljem Irskog otoka. Irski znanstvenici tvrde da je Ogamovo pismo puno starije od materinskog jezika Kelta, što je ekvivalentno priznanju da je narod koji je uveo Ogamovo pismo živio u Irskoj prije pojave genetskih predaka suvremenih Iraca. Ogamovo pismo opstalo je do današnjih dana u Irskoj, Škotskoj, Walesu i Engleskoj gdje je poznato je pod imenom "Jezik Magije". Primjeri Ogamovog pisma su također poznati s područja Sjeverne Amerike.

Jedan od vodećih istraživača Ogamovog pisma, Edo Nyland, izjavio je: "Mnogi su pokušali bezuspješno prevesti natpise koristeći Keltski jezik. Niti jedan autentičan natpis bio je pisan na Keltskom jeziku. Keltski jezik nije postojao u vrijeme kad su ovi petroglifi napravljeni." Dr. Barry Fell, s univerziteta Harvard, Sjedinjene Američke Države, koji je također studirao Ogamovo pismo, došao je do zaključka da je Ogamovo pismo nastalo od baskog jezika, koji se također govori među Tuarezima, nomadskom narodu iz autohtone etničke skupine Berbera koji živi na sjeveru Afrike. Unatoč različitim hipotezama zapadnih znanstvenika, niti jedan, kako Nyland priznaje: "je uspio prevesti niti jednu jedinu riječ Ogamovog pisma."

Zapadni istraživač koji je prvi istaknuo da bi Ogamovo pismo moglo biti zapadnoafričkog podrijetla je bio Don Luke. U njegovom članku "Afrička prisutnost u ranoj povijesti Britanskog otočja i Skandinavije" publiciran 1985. godine, Luke tvrdi da je Ogamovo pismo moglo nastati u Africi i bilo preneseno na sjever sa strane ranih avanturista, što odgovara nalazima profesorice Acholonu koja je primjetila da postoji moguća veza između natpisa s područja Skandinavije i onih pronadjenih duž rijeku Niger u Zapadnoj Africi. Daljnja istraživnja su pokazala da su te pretpostavke doista bile točne. Tokom četverogodišnjeg naučnog rada provedenog između 2001-2005. godine na monolitima u državi Cross River u Nigeriji, profesorica Acholonu je naišla na Ogamovo pismo.

Danas je pisanje u kamenin stupcima u državi Igbo isključivo korišteno za matematičke kalkulacije i pregovaranja cijene nevjesta, dok štapići poznati pod imenon ogu predstavljaju brojeve. Ogamovo pismo, koje je pisano u obliku poteza i linija, u početku je bilo pisano na štapićima a kasnije u kamenu. Od Nylanda saznajemo da keltska tradicija Irske tvrdi daOgam znači Oga-ama. U tradiciji Igbo, riječ Oga-ama je etimološki vezana za riječ Ima Ogu, a radi se o običaju u kome se štapići koriste za komunikaciju, dok u obe tradicije ogu znači "štapić". Osim toga, riječ Oga-ama, za koju postoji niz različitih značenja u Igbo jeziku, najvjerojatnije se odnosi na tradicionalan običaj polaganja zakletve sa štapićima.


Prijepisi učinjeni od strane Nylanda i Barrya, su pokazali da riječi Ogamovog pisma pripadaju Igbo jeziku, koje je profesorica Acholonu s lakoćom čitala i prevađala. Rezultati dešifriranja su također pokazala da je Ogamovo pismo služilo kao sustav za komunikaciju poslovica i mudrih izreka, čije podrijetlo nalazimo ne samo u Igbo jeziku, nego i u trenutačnom geografskom prostoru naroda Igbo.

O čemu se radi u priči o nigerijskim stepenastim i sudanskim piramidama, prema podacima sa kojima vi raspolažete, skupa sa vašim ličnim mišljenjem i vašim iskustvom?

Na temelju rijetkih povijesnih izvora, saznajemo da je u državi Nsude, Nigerija, jednom postojalo najmanje deset kružnih piramidalnih struktura, prije nego što su uništene od strane kolonijalista da bi se osiguralo njihovo brisanje iz postojećih službenih zapisa. Naknadna istraživanja, međutim, su pokazala da te piramide nisu bile jedini primjeri, nego da je tradicija gradnje takvih piramida bila veoma raspostranjena u kulturi naroda Igbo.

Nigerijske piramide, koje su bile građene od blata i gline, imale si karakterističan aranžman od pet kružnih spratova, posloženih jedan iznad drugog. Kao i u drugim antičkim kulturama širom svijeta, Nigerijske peterospratne piramide su simbol svetih planina poput Meru, Sumeru, Morija, Olympus, Sion i drugih.

Pet slojeva su čest motiv u gradnji drevnih piramida, a nalazimo ga u organizaciji Kraljevkse komore piramide faraona Keopsa u Gizi, babilonskim zigguratima, meksičkim, kineskim i korejskim piramidama, ali i u ne manje važnim hinduističkim pogrebnim lomačama. Prapovijesni primjer peterospratne piramide nam je također poznat iz Visočke doline piramida. Zavjetni oltar u obliku piramide pronadjen u mjestu Donje Moštre pokraj Visokog, datiran oko 4,300 p.n.e., prikazuje karakterističan motiv od pet slojeva.

Sve navedeni primjeri peterospratne organizacije predstavljaju sveti simbol uzašašća do nebeskog summita u zagrobnom životu, ali i različite slojeve svijesti koja se, po drevnim mističnim učenjima, može manifestirati u čovjeku, od najniže zemaljske, do najviše Božje.

U tradiciji naroda Igbo, svete planine, brda i druge zemlje smatraju se prebivalištima specifičnih božanstava, a za kružne stepenaste piramide se smatralo da su prebivalište boginje zemlje i plodnosti pod imenom Ala. Kao sveti simbol uzašašća u nebesku zagrobni život, nigerijske piramide predstavljaju pozitivan dokaz da je narod Igbo razvio specifične kozmološke i duhovne koncepte već tijekom prapovijesti.

U slučaju piramida otkrivenim prije nekoliko godina na arheološkoj lokaciji Sedeinga na sjeveru Sudana, ono što je najviše zbunilo arheologe je specifičan arhitektonski nacrt pojedinih piramida koje su bile građene tako što se u kvadratu nalazi krug koji je gredama bio povezan sa temenima kvadrata. Po mišljenju francuskih arheologa, model piramide 232 podsjeća formalni stil francuskih vrtova. Do danas, međutim, specifičan dizajn ovih piramida ostaje misterija za zapadnu ortodoksnu nauku i za znanstvenike koji se bave proučavanjem religija.


Iako se dizajn francuskih formalnih vrtova temelji na simetriji i načelu nametanja reda nad prirodom, zadovoljavajući odgovor na pitanje o značenju piramida u Sedeingi, s posebnim osvrtom na piramidu 232, pronalazimo u kosmološkim i duhovnim tradicijama autohtonih naroda afričkog kontinenta.

Specifičan dizajn piramide 232 može se sažeti u nekoliko riječi. Na isti način kao i drevne ezoterične tradicije starih grka i egipćana, nubijska pogrebna arhitektura uključuje simbolično održavanje kozmičkog poretka. Unutarnji krug predstavlja krater ili maternicu ponovnog rađanja. Krater je mjesto iskušenja, gdje se istina dvaja od neistine, iz kojeg duša pokojnika može piti ili biti uronjena kako bi se ponovno rodila. Četri rijeke konvergiraju u podzemlju, a zastupljene su od četri poprečnih proteza, svaki povezan s jednim od elemenata (zemlja, voda, zrak i vatra). Ovu četverostruku geografiju podzemlja nalazimo u grčkoj mitologiji (Stiks, Flegeton, Aheront i Kokit), u Hebrejskoj Bibliji (Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat), te u svim istočnoevropskim mitologijama.

Povrh toga, dizajn piramide 232 identičan je kosmološkom grafikonu naroda Yoruba koji živi na sjeveru Nigerije. Drevni sustav proricanja naroda Yoruba poznat pod imenom Ifa, koji potječe iz sustava proricanja Afa naroda Igbo, illustrira božansku matricu sastavljenu od 16 obrasca prvobitnih energija koja povezuje cijeli svemir i vlada zemljom, a predstavlja svijest koja prožima sve stvoreno i upravlja svakom situacijom u životu.

Kako i zašto su podaci o tim piramidama nestali iz školskih programa, da li samo zbog netrpeljivosti evropskih misionara i kolonizatora prema Nubijskoj kulturi, ili još nečega?

Kao prvo moramo imati na umu da je većina onoga što danas poznajemo o Nubiji i kulturama subsaharske Afrike pisano je od strane neprijatelja. Prvo starih Egipćana, pa onda Grka, Rimljana, Hebreja, kolonizatora, katoličkih misionara, trgovaca robljem i rasistički nastrojenim egiptolozima 19. stoljeća kao što su bili Karl Lepsius i Žorž Reisner.

Gledano s arheološkog aspekta, s dvostruko više piramida nego što ih ima Egipat, Sudan predstavlja jednu od najbogatijih zemalja u svijetu. Unatoč ovoj činjenici, većina Sudana ostaje neiskopana. Dok je drevni Egipat u fokusu svjetske pozornosti i istraživanja, drevna Nubija i sub-saharska Afrika je u velikoj mjeri zanemarena. Kao rezultat takvog pristupa arheolozi i povijesničari imaju malo pojma kako je Nubija izgledala u antičko doba, niti je itko od svjestkih znanstvenika uspio dešifrirati meroitsko pismo.

Zbog takvog zapadnocentričnog pristupa znanstvenom istraživanju, duboka znanja autohtonih starosjedilačkih naroda afričkog kontinenta su često isključena iz globalnog protoka informacija od strane onih koji donose odluku o tome čiji glasće biti čujen a čiji ne. Stoljećima autohtoni narodi na svim kontinentima su tretirani kao tihi partneri Zapada, koji se vide ali ne čuje. Priznajući njihov vječan doprinos drevnim i klasičnim civilizacijama će ponovno uspostaviti jedinstven temelj razumijevanja.

Šta sve spada u kosmologiju i religiju afričkih starosjedilaca, računajući i one koji su vam pomogli da shvatite šta predstravlja svaki stepenik u piramidi?

Prvo što moramo imati na umu kad govorimo o kosmologiji i religiji afričkih starosjedilaca je da u subsaharskoj Africi živi više od 800 etničkih skupina, što čini proučavanje kosmoloških i religijskih tradicija stanovništva tog geografskog područja veoma složenim zadatkom. Nigerija, koja je najmnogoljudnija afrička zemlja, ima više od 250 različitih etničkih skupina i podskupina koje govore više od 500 autohtonih jezika. Moj istrazivački rad je trenutačno koncentriran na etničke grupe Nigerije kao što su Igbo, Ibibio, Yoruba, Edo (Benin) i Ekoi. Izvan Nigerije, proučavam plemena koja žive u dolini rijeke Omo na jugu Etiopije, Bušmane i Pigmejce, Dogone iz Malija, ali također negroidna plemena iz Papue Nove Gvineje, australske Aboridžine, amazonske prašume i ostalih dijelova svijeta. Iako pretežno proučavam sakralnu znanost naroda Igbo, važno je istaknuti da mnoge etničke grupe u Nigeriji ali i ostale drevne kulture subsaharske Afrike dijele slične ako ne i identična duhovna uvjerenja.

Kako sam već istaknuo, pet slojeva su čest motiv u gradnji drevnih piramida, bile one kružnog ili kvadratnog oblika. Prije pojave konvencijalnih piramida, u subsaharskoj Africi monumentalne grobne konstrukcije su uglavnom bile tumuli kružnog oblika koje nalazimo rasute na tisuće kroz sudansku pustinju a datirani su do pet hiljada godina p.n.e.

Osnovna karakteristika sudanskih tumulusa se isticala polaganjem tijela pokojnika u središtu kružnog tumulusa, što predstavlja ideju koja se pojavlja tisućljećima kasnije u neoplatonskom konceptu o 'Usklađivanju Središta'. Taj koncept poznat je također kao središte četiri osnovna elemenata (Zrak, Vatra, Voda i Zemlja), ili središnja točka koju važni alkemijski tekstovi nazivaju točkom sunca (Punctus Solis), a predstavlja oznaku boga sunca u svim drevnim kulturama.

U Afričkim religijama, simbol točke u središtu kruga također predstavlja kozmičko jaje ili oplođenu utrobu boginje Majke, što odgovara pretposljednjoj stepenici u peterospratnoj piramidi prije božanskog izvora. Različite manifestacije stvorenog svemira se mogu sažeti po sljedećem rasporedu, od najviše točke do najniže: božanski izvor (sjeme), svijet božanstva (vatra; prvo svjetlo), svijet stvaranja (voda; praiskonski ocean), svijet formacije (zrak; duhovni element) i svijet akcije (zemlja; materijalno tijelo živih bića).

Vaš naučni rad o svetom Gralu, zasnovan je na kulturološkoj, religijskoj, etimološkoj, mitološkoj i arheološkoj podlozi. O čemu se precizno radi, i kako ste došli do novih podataka o Gralu?

Tokom moje studije o mističnom značenju sudanskih kružnih tumulusa, koja je zahtjevala usporedbu različitih ezoteričnih tekstova koji objašnjavaju misterij o besmrtnosti duše, imao sam priliku da se upoznam sa kompleksnom kosmologjiom, mističnim doktrinama, legendama i sakralnim artefaktima afričkih naroda Igbo, Yoruba, Edo (Benin) i drugih. Ono što je posebno probudilo moju pažnju bila je kosmologija naroda Igbo i Yoruba ali i obredne posude ovih naroda koje se koriste tokom iscjeliteljskih rituala. Osim toga, tokom proučavanja afričkih mitoloških priča o nastanku svijeta i civilizacije sam primjetio u više navrata da priče o afričkim božanstvima odgovaraju određenim biblijskim pričama i zapadnim verzijama legende o Svetom gralu. Štoviše, trogodišnja studija o Svetom gralu zasnovana na kulturološkim, religijskim, etimološkim, mitološkim i arheološkim dokazima je nedvojbeno ukazala da je legenda o svetom gralu afričkog podrijetla. U prilog tome ide činjenica da odgovore na mnoga pitanja etimološke, etnografske, religiozne i arheološke prirode vezane za legendu Svetog grala nalazimo upravo u kosmologiji i mističnim tradicijama afričkih starosjedilaca.

U mom istraživačkom radu pod nazivom 'Povratak Crnog Gospodara – Afričko Podrijetlo Svetog Grala,' detaljno opisujem simboliku i značenje svetog grala ali i etimologiju različitih protagonista legendarne priče kralja Artura kao što su vitezovi okruglog stola Parsifal, Lanselot, Crni vitez, Crveni vitez i drugih mističnih likova poput čarobnjaka Merlina, Dame iz jezera, kraljice Gvinever, itd. U radu su također prezentirani etimološko značenje legendarnog mača Excalibur, dokazi o afričkom podrijetlu popularne priče 'Mač u kamenu,' koja je utemeljena na istinitoj priči naroda Ashanti iz Gane, simbolično značenje dvorca Chamelot i objašnjenja pojedinih starodavnih rituala iz zbirke keltskih tekstova mitske sadržine pod nazivom Mabinogion koji nedvojbeno potječu iz afričkih religijsko-obrednih tradicija.

Dokazi koji stoje na raspolaganju upućuju da popularni prikaz grala u obliku pozlaćenog kaleža čudesnih iscjeliteljskih moći proizlazi iz afričkih ritualnih praksi naroda Igbo i Yoruba, u kojima svećenici koriste obredne posude za proricavanje i iscjelivanje tijela oboljele osobe.

U tradiciji naroda Yoruba, takve obredne posude su poznate pod imenom agere-ifa ("kup proricanja," ili "božanska posuda"). U sakralnoj umjetnosti Yoruba, agere-ifa su pretežno bogato rezbarene skulpture od drva koje prikazuju božanstvo Obatala u obliku konjanika s kopljem koji nosi kup na glavi, što predstavlja aluziju na Parsifala u potrazi za svetim gralom.


Ime obrednih posuda u tradiciji Igbo je udu/du ("ritualna posuda" ili "posuda za lijek"). Različiti primjeri ovih ritualnih posuda su iskopani na arheološkoj lokaciji Igbo-Ukwu. Pojedini primjerci imaju točan oblik sumerskog slova udu, koje ima oblik kupa i isto značenje.

Jedan od ključnih dokaza koji ukazuje na afričko podrijetlo svetog grala vezan je uz simboličan prikaz grala u obliku kaleža. Analiza drevne simbolike Igbo pokazuje da je izvorni motiv iz kojeg potiče popularni prikaz grala u obliku kaleža utemeljen na simbolu kojeg sumerski zapisi opisuju kao dva trokuta koji stoje vrh do vrha u naliku pješčanog sata. Taj drevni simbol predstavlja pupak zemlje ili svemira. Originalna lokacija pupka zemlje nalazi se u jugoistočnoj Nigeriji, gdje prema mističnim učenjima dvije nevidljive piramide stoje vrh do vrha ispod ušća triju svetih rijeka: Niger/Omambala i Omambala/Ezu.

Inicirani članovi untarnjih misterija tajnog društva Nze na Ozo nose simbol svetog grala (pupka zemlje/svemira) kao skarifikaciju lica u obliku slova X od najranijih vremena. Oni su izvorni čuvari otajstva grala. Članovi ovog društva su Kristovi naroda Igbo. Oni ne griješe, ne lagaju i ne čine zlo drugom čovjeku. Oni su su suci i Durus ("Gospodari društva"). Simbol križa unutar kruga, koji se redovno koristi u prikazima Isusa Krista, je tradicionalan simbol ovog magično-vjerskog društva. Ne treba se, dakle, inzenaditi da prijevod imena Nze na Ozo znači "Pastir i Spasitelj".

Vaše mišljenje o sve popularnijoj teoriji da se sveti Gral odnosi na krvnu lozu odnosno genetsko nasljeđe, umjesto nedefinirane 'dogme' o pozlaćenom peharu? 

Popularna teorija o Svetom gralu koja se odnosi na genetsko nasljeđe Isusa Krista, bazirana na knjizi "Sveta krv, sveti gral," uspoređuje utrobu Marije Magdalene sa svetom posudom koja je u sebi rasla potomka (sjeme ili sveti plod) kraljevske krvne linije Isusa Krista. Ova teorija je vjerodostojna ukoliko ona predstavlja transpoziciju pojedinih stihova Svetog pisma i prapovijesnog pojma oplođene utrobe boginje Majke čiji simbol je točka u središtu kruga. Simbol točke u središtu kruga često susrećemo u kršćanskoj ikonografiji, osobito u podnim mozaicima katoličkih crkva, romaničkih i bizantinskih bazilika i antičkih jevrejskih sinagoga.

U stihovima Svetog pisma, "sjeme" unutar utrobe Marije je često identificirano kao Isus. Primjer nalazimo u obećanju Davidova sjemena, koje svjedoči da je Isus trebao biti doslovni, tjelesni potomak Davidov: "Sjeme tvoje... koje će izaći iz utrobe tvoje... Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin,... od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu" (2Sam. 7:12,14; Ps.132:11).

Simboličan prikaz Svetog grala u obliku kaleža kao alegorija ženstvenosti i plodnosti također je potkrijepljen u slučaju afričkih obrednih posuda agere-ifa i udu.

Oralna tradicija naroda Yoruba tvrdi da je Agere bila supruga božanstva proricanja koja je skrivala svog supruga u utrobi u znaku zaštite. Zbog toga se smatra da je drvo iz kojeg su rezbarene posude agere-ifa ženskog spola i da one predstavljaju prebivalište istog božanstva.

U slučaju obrednih posuda udu, s posebnim osvrtom na brončani ritualni lonac sa nalazišta Igbo-Ukwu poznat pod imenom udu-eze koji je korišten tokom potvrde prava kraljevstva Eze-Nri-a (kraljevskog svećenika naroda Igbo), oralna tradicija tvrdi da je on dobiven iz jezera Omambala koje se smatra prebivalištem boginje Oma/Amma. Oralna tradicija Igbo također tvrdi da je Gral u obliku brončanog lonca vlasništvo boginje Oma ali i prirodno svojsvto njenog sina Ele (boga zemlje Amun). Mistična priča naroda Igbo se povezuje s legendom o kralju Arturu gdje nalazimo Damu iz jezera koja je odgojila Lanselota u mutnim vodama svog jezera.

Sličan mitološki prikaz nalazimo u umjetnosti drevnog Egipta, gdje bog Ra u obliku bożanskog djeteta pozicioniran unutar sunca izlazi iz lotosa, flankiran s dva oka božice Neit-Isis. U tradiciji Igbo ime Egipatske božice Isis je Isi-Isi("Poglavar svih Poglavara").

Sa stanovišta mitološkog kulturnog konteksta, Isis i Isi-Isi se odnose na Igbo božansvto Idemili, koje predstavlja Majku Božju u aspektu mora. Božanstvo Idemili, za koje tradicija kaže da je odgovorno za prehranu fetusa i neonatalno zdravlje, utjevljuje pojam Nne-Miri ("Majka Voda") i Mmiri Omumu ("Voda Života"). Od riječi mmili/mili, koja se izgovara u autohtonom Igbo jeziku mmiri/miri, dolazi ime majke Isusa Krista u kršćanskoj tradicji, Marija.

Što se tiče genetskog značenja svetog Grala, postoje zbunjujući dokazi da je simbolika svetog Grala blisko vezana za biološke elemente i procese koje nalazimo u ljudskom organizmu.

Istraživanja provedena sa strane profesorice Acholonu i njezinih ranijih suradnika su pokazala da je jedan specifičan način pisanja pristuan na brončanim artefaktima iskopanim na arheološkoj lokaciji Igbo-Ukwu bio pretežno u obliku vijugavih slova. Ovaj oblik pravopisa je bio poznat u vrlo ranim vremenima u Indiji pod nazivom "Znanost Zmije". Među iskopanim nalazima s arheološkog lokaliteta Igbo-Ukwu bilo je više artefakta vezanih za Znanost Zmije nego ostalih.

Naknadna istraživanja su dovela do presudnih ali istodobno zapanjujućih dokaza o genetskom značenju Svetog grala, uključujući mnoge druge simbole poput slova X, jednakokrakog križa, križa unutar kruga, latinskog križa, svastike, Davidove zvijezde i ne manje važnih znakova protosinajskog pisma. Dokazi sugeriraju ne samo da se radi o genetskim kodovima vezanim za biološki sustav ljudskog organizma, nego da su znakovi drevnih alfabeta u biti kodovi Znanosti Zmije. Preciznije rečeno, dokazi ukazuju da alfabeti i pisana riječ potiču iz drevne mistične znanosti koja je vezana za kreaciju ljudskog organizma.

Jedan od dokaza koji vezuje Sveti gral za određeni biološki kod nalazimo u jednom francuskom manuskriptu iz XIV stoljeća, gdje se Krist pojavljuje u viziji eremitu, držeći knjigu koja sardžava istinu o Svetom gralu (Izvor: Povijest svetog Grala).

Analiza crteža manuskripta je pokazala da je figura Krista postavljena unutar strukture koja odgovara mitohondrijskom DNK (mtDNA).

Šta se od vaših dosadašnjih radova može naći u slobodnoj prodaji?

Do sada je moj istraživački rad bio uglavnom neprofitne prirode, dok su moji naučni radovi besplatno dostupni na mojim web sajtima archaeocodes.org i nagasniger.org. Smatram da informacije i dosadašnji rezultati mog dugogodišnjeg istraživačkog rada trebaju bit dostupni široj javnosti bez obzira na nacionalnu pripadnost, političku, religioznu, kulturnu i misaonu orijentaciju ili ekonomski položaj u društvu. Želio bih sadržati takav nesebičan pristup u slučaju publikacija knjiga, čiji eventualni prihodi bi služili ostvarivanju dobrotvornih svrha.

Već je prošlo nekoliko godina od objave vaših radova o bosanskim stećcima kao spomenicima koji su daleko stariji od srednjeg vijeka. Koliko je to istraživanje do danas prihvaćeno u domaćim naučnim krugovima, a koliko nije?

Znanstveni dokazi i zaključci mog naučnog rada o prapovijesnom podrijetlu stećaka su generalno vrlo dobro prihvaćeni sa strane mojih najbližih suradnika između kojih nalazimo stručnjake različitih nacionalnosti, znanstvenih područja i polja koja uključuju arheologe, povijesničare ali također religiozne naučnike.

Poseban interes za moj naučni rad je pokazan sa strane professora Gershona Edelsteina koji jedan od vodećih biblijskih naučnika u Izraelu. Professor Edelstein je član izraelske uprave za antikvitete i jedan od osnivača biblijskog arheološkog društva (BAS).

Što se tiče domaćih naučnih krugova, oni su do sada dosta šutjeli, ali to ne znači da su oni nezainteresirani. U prilog ovoj tvrdnji ide činjenica da je na različitim web portalima izvještaj o prapovijesnom podrijetlu stećaka na bosanskom jeziku čitan više od 10 tisuća puta, dok je engleska verzija izvještaja čitana više od 20 tisuća puta. Sudeći po statistici, mogu samo izraziti moje osobno zadovoljstvo i zahvaliti se svim zainteresiranim čitaocima.

Jedan od popularnih naziva za stećke je i - "vječna kuća," odnoseći se na vječno prebivalište sahranjene osobe. U prilog izrazu ide i oblik brojnih stećaka, forma kuće sa kosim krovom. Ali mnogi nadgrobni stećci su i u obliku velikog ravnog, pljosnatog bloka, da ne spominjemo uspravne i stele. Za koji dizajn vjerujete da je najstariji, ili svi potiču iz iste antike, te da li su svi imali nadgrobnu svrhu, ili neku drugačiju?

Gledajući sa arheološkog stajališta, uzimajući u obzir pogrebni običaj staroeuropskih kultura koji se sastojao od sahranjivanja preminule osobe ispod podova neolitskih kuća, može se tvrditi da je moderni i popularni naziv za stećke vječna kuća (vječni dom) ne samo najprikladniji nego i najstariji. Međutim, primjeri stećaka u obliku tradicionalne kuće s kosim krovom nisu samo odraz neolitskih kuća, nego i staroeuropskih hramova, što svjedoči o bliskom odnosu između preminule osobe, tradicionalne neolitske kuće i prebivališta određenog božanstva. U tom svjetlu, stećak s kosim krovom se može također definisati "božjom kućom," a taj koncept, koji je veoma star, pronalazimo u mnogim drevnim kulturama.

U Starom zavetu, Betel je bilo jedno od prvih mjesta gdje su jevreji upoznali Boga. U originalnom jevrejskom jeziku, riječ Betel znači "kuća Božja," koja predstavlja zemaljsko, to jest fizičko mjesto koje je percepirano kao mjesto susreta zemaljske i nebeske (božanske) egzistencije. Jedna od najpoznatijih biblijskih priča o susretu čovjeka i Boga je Jakovljev san, poznata po čudesnoj ljestvi koja seže sve do nebesa i po kojoj se penjaju i silaze anđeli, dok je Gospodin stajao pri samom vrhu. Zanimiljivo je napomenuti da u tradiciji naroda Igbo, riječ Be-ete-ele doslovno znači "kuća u kojoj se Bog penje i spušta".

Gotovo je nemoguće ne zapaziti u ovom religioznom i mitološkom kontekstu vezu između oblika stećka u obliku tradicionalne kuće, onih pentagonalnog oblika, i piramide Sunca u Visokom iz čijeg vrha izlazi energetska zraka koja podupire pitagorsku doktrinu o besmrtnosti duše, koja pripovijeda da centralna vatra (Zevsova stražarska kula) povezuje svijet podzemlja sa nebesima gdje miluje zvijezde.


(TBT, Priedio Amir Telibećirović)