KAKO JE DR STRANGELOVE ZAVOLIO TRUMPA Moisi: Moguće je da se sada ponovo javljaju Kissingerove najreakcionarnije namjere.

31.12.2016. u 05:29

KOLUMNA

Na prvi pogled izgleda da bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni sekretar Henri Kisindžer i izabrani predsjednik SAD Donald Trump nemaju ništa zajedničko

Piše: Dominique Moïsi, thebosnaitimes.ba

S jedne strane je iskusni, prefinjeni stari velikan američke diplomatije; s druge, trapavi, sirovi, krešteći arhetipski čovjek Twittera.

Pa ipak, u nedavnom gostovanju u emisiji "Face the Nation" na CBS-u Kissinger je preobilno hvalio Trumpa, nazivajući ga "fenomenom". To je intrigantan izbor riječi: riječju "fenomen" obično se opisuje naučnik, umjetnik, sportista svjetskog ranga, ili rok zvijezda.

Prije šezdeset godina, mladi Kissinger bio je željan da Americi predstavi složenu historiju Evrope i tajanstveni stil njene diplomatije. Želio je da američki lideri liče na velikane poput Klemens von Metternich i Otto von Bismarcka.  Ali, kako je Nobelovac Bob Dylan rekao, "vremena, ona se mijenjaju", i danas Kissinger želi svijetu da objasni Trumpov jedinstveni "američki stil", što je preokret koji možda odražava njegovo razočarenje pošto mu prvobitni poduhvat nije uspio.

U suštini, Kissingerova poruka prefinjenim evropskim i azijskim kolegama izgleda da glasi: "ne paničite". Trump možda izgleda i zvuči čudno, mogao bi Kissinger reći, ali on je pravi Amerikanac, a Amerika danas treba da popravi svoje odnose sa svetom. Po toj logici, Trumpov neortodoksni pristup mogao bi da bude baš ono što Americi - i svijetu - treba.

Savez Kissinger-Trump sigurno izgleda neprirodno, ali vrijedi sjetiti se da njihov odnos nije nov. Tokom izbora kandidata republikanaca za predsjednika, Kissinger je odbio da se pridruži grupi republikanskih vanjskopolitičkih mudraca koji su potpisali otvoreno pismo u kojem su Trumpa denuncirali kao opasnog amatera i uzurpatora.

Tokom kampanje, pitanje koje su mnogi ljudi imali na umu bilo je: "Kako su glasači tako nepredvidivoj i neiskusnoj osobi mogli dati kontrolu nad nuklearnim šiframa?" Kissingerovo ćutanje na ovo pitanje bilo je zaglušujuće, posebno s obzirom na to da je on bio jedno od nadahnuća za klasičnu političku satiru Stanley Kubricka "Doktor Strangelove ili: Kako sam naučio da ne brinem i zavolio bombu".

Jedno objašnjenje za neprirodno savezništvo dvojice ljudi je da imaju saglasne stavove o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, čak i pored toga što njihove šire vanjske politike izgledaju drugačije. Dok se Trump divi Putinovom mišičavom nacionalizmu i autoritarnoj odlučnosti, Kissinger je dugo smatrao da za Rusiju bolja alternativa ne postoji.

Pored toga, iskrenije objašnjenje je da je Trump igrao na Kissingerovu taštinu, ne najmanje kada je od njega tražio savjet na početku kampanje. Ne treba sumnjati da Kissinger može biti mudriji od njegovih elitističkih kolega kada tvrdi da je Trump više od onoga što obuhvata oko. Međutim, isto je tako izgledno da je Kissindžer, u svojoj 93 godini, jednostavno podložniji laskanju nego ikada. Zatraživši od njega savjet, Trump je Kissingeru nagovijestio da ga smatra čovjekom sadašnjosti, a ne prošlosti. A Kissinger se, sa svoje strane, možda nada ulozi u budućoj administraciji, kakva bi bila "specijalni izaslanik" odgovoran za resetovanje odnosa sa Rusijom, ili čak sa Kinom.

Naravno, to je pragmatičan brak. Trumpu očajnički treba podrška njegovoj reputaciji, a Kissinger mu je može ponuditi u izobilju. Vanjskopolitička mantra izabranog predsjednika mogla bi da glasi: "Ne brinite, Kissinger je iza mene".

Međutim, alijansa sa Trumpom nosila bi rizike za Kissindžera pošto bi njegova odbrana izabranog predsjednika mogla da mu naruši imidž u SAD i širom svijeta. Poslije gotovo pola vijeka mnogi ljudi nisu zaboravili da je Kissinger stajao iza tako mračnih epizoda kao što je "tajno" bombardovanje Kambodže 1969/1970, koje je otvorilo put genocidnoj vladavini Crvenih Kmera, i zbacivanje Salvadora Aljendea i demokratski izabrane vlade Čilea sedamdesetih. Moguće je da se sada ponovo javljaju Kissingerove najreakcionarnije namjere.

Ideologiju na stranu, znamo da je Kissindžer fasciniran, ako ne i opsjednut moći. On možda ne može odoljeti iskušenju da bude blizu nje, kao i tome da ima kontinuirani uticaj relativno uporediv sa onim Elizabete ll. Ali Kissinger bi trebalo da se sjeti savjeta o britanskoj politici koji je mladoj kraljici dao njen tutor: premijer mora biti "efikasan", a kruna mora biti "dostojanstvena". Da li je dostojanstveno nuditi garancije o Trumpovoj podesnosti da vodi najmoćniju zemlju na svetu u periodu dalekosežnih promjena?

Historičari koji proučavaju XXl vijek bi jednog dana mogli zaključiti da je "Vijek Amerike" okončan, a "Vijek Azije" počeo 8. novembra 2016, sa Trumpovom izbornom pobjedom. Ako je tako, uklapa se da čovjek koji je ranih sedamdesetih pomogao otvaranje Kine ka svetu udruži snage sa predsjednikom koji će baklju historije iz nehata predati Kinezima.


/Autor je viši savjetnik na Institutu Montanj u Parizu/

(TBT/ Project Syndicate)